Nakon cijele godine stagniranja, Most može samo u dva smjera; ili će postati nova nada desnice ili će nestati
Telegramov urednik politike analizira rejtinge političkih stranaka u 2018.; ovo je četvrti nastavak, o Mostu
Ovako izvana procjenjujući, 2018. godina bila je sigurno rekordna u Mostu. Rekordna što se tiče potrošnje kave.
Nakon adrenalinskih šokova koje su im donijele 2015. (prva nacionalna kampanja, javni bilježnik, izlazak na izbore, trostrani pregovori, božićna Vlada s Karamarkom), 2016. (pad zajedničke Vlade, novi izbori, pregovori s Plenkovićem, nova Vlada s HDZ-om) i 2017. godina (zaoštravanje odnosa, izbacivanje iz Vlade, lokalni izbori) upravo proteklih 365 dana bili su tako prokleto – obični.
Dakle, nakon svih velikih riječi, revolucionarnih zahtjeva, promjena i nestabilnosti, Božo Petrov i drugovi/arice preživjeli su jednu uobičajeno mirnu, dosadnjikavu oporbenu godinu. Ako nisu povećali unos kave, onda mora da su ih budnima održavala druga energetska pića ili psihološki trikovi predsjednika stranke…
Desetak mandata
Čak je i rejting Mosta u 2018. napravio tek manji krug, od vrlo umjerenog rasta u vrijeme toplijih dana (vjerojatno potaknutog aferom Hotmail i Borgom), do povratka na skoro identične brojke kao u siječnju. Od 6.9 do 6.8 posto.
To je, svakako, znak stabilnosti. Most ostaje solidno iznad izbornog praga i time bi, ako izdrži do kampanje za parlamentarne izbore, osigurao startnu poziciju koja bi mu mogla jamčiti da ostane solidno bitan faktor domaće politike (lijepo raspoređenih sedam posto glasova je desetak mandata).
S druge strane, krug od 6.9 do 6.8 posto znači i stagnaciju. Ne, nisu kao SDP u situaciji kad su građani nezadovoljni radom vlasti otkrili nove horizonte vlastitog propadanja, ali nisu ni iskoristili nepopularnost ekipe u Banskim dvorima da sebi podignu brojke.
A to može biti vrlo, vrlo opasno.
Tvrdi ili Orah
Jer, od 6,8 posto do pogrešne strane izbornog praga nije neki veliki put. Uspon neke nove, svježe političke snage, mogao bi još jednom zavesti lako zaljubljivu domaću javnost i isisati postotak Mosta na način na koji je to baš stranka Bože Petrova napravila prije tri (pardon, sad već četiri) godine Orahu.
Most, pritom, više ne može igrati na to da privlači sve birače, bez obzira na ideologije; jednostavno su se previše puta jasno deklarirali kao politička stranka desnog svjetonazora. Sretna okolnost je ta što je baš desna strana političkog spektra upravo ispražnjena skretanjem HDZ-a, a sad izgleda i Kolinde Grabar-Kitarović prema strogom centru.
Uloga ladice
Stoga je 2019. godina, s europskim i predsjedničkim izborima, ona u kojoj će Most igrati na sve ili ništa – nastaviti se boriti ne samo za vlastitu relevantnost, nego za novo političko pozicioniranje (i mogući daljnji rast), nego čak i za vlastiti – opstanak.
Jer, ako na izborima za Europski parlament prođu loše, a njihov kandidat (spominje se dosad jedino Petrov) ili kandidatkinja na predsjedničkim izborima ne dobaci do značajnijeg rezultata, pred parlamentarne izbore 2020. godine zastupnici ove stranke mogli bi uglavnom razmišljati o – pražnjenju ladica.
*Postotci koji se navode u tekstu su mjesečni prosjeci potpore stranaka u dva redovna istraživanja javnog mnijenja, Cro Demoskop Promocije plus i Crobarometar agencije Ipsos.