Nekad je nužno odabrati stranu

Nakon današnje havarije, potpuno je jasno: Banožić postaje nepodnošljiv teret za Plenkovića i HDZ

Kako ga Plenković ne želi smijeniti, jer smjenu traži Milanović, politička šteta će vremenom samo rasti

Ministar se danas dobro opekao pokušavajući neuspješno izvaditi kestenje koje je sam pobacao u vatru, ali sad je barem jedna stvar savršeno jasna. Ovako visoka, ministarska funkcija, pa još u posebno osjetljivom sustavu obrane, daleko je iznad političkih i upravljačkih kapaciteta Marija Banožića

“Isto vam je!”, podviknuo je na svojoj tiskovnoj konferenciji ministar obrane Mario Banožić kako bi pokušao opravdati vjerojatno najnevjerojatnije od svih nevjerojatnih političkih samoranjavanja kojima je ova zemlja svjedočila. Ono što je, kao, isto, je uloga Zorana Milanovića u obnovi državne rezidencije na Hvaru i uloga ministra Banožića u dobivanju državnog stana na korištenje u Zagrebu. Iako su te dvije situacije toliko udaljene jedna od druge kao Banožić od uvjerljivog objašnjenja političke havarije koju je sam sebi pripremio, ulickao i prezentirao javnosti.

Podsjetimo, sve je djelovalo tek kao još jedna od epizoda već neko vrijeme rutinskog prepucavanja ministra i predsjednika oko dnevnica za pripadnike HV-a. Milanović je Banožića optužio za uskraćivanje naknada ljudima koji su izvršili svoje zadaće, a Banožić se pozivao na zakonsku proceduru. Ali, onda je ministra malo ponijelo.

Prokletstvo hvarske rezidencije

Poetikom kanalizacijskih portala i službenih profila HDZ-a na društvenim mrežama, Banožić je predsjednika nazvao Titovim gardistom i implicirao da ima poseban odnos s dilerima, dakle, da se drogira. I sve bi bilo okej (ni Milanović ne haje previše za kočnice u ovom okršaju), otužno i mučno, ali okej, da u priču nije upleo – Hvar. U priopćenju koje je, na kraju, potpisao nesretni MORH, iako mu je očito autor sam Banožić, navodi se poziv Milanoviću da se javno očituje o adaptaciji i ulaganju u državnu rezidenciju na Hvaru uoči njegovog prvog ljetovanja kao predsjednika, tešku nekoliko stotina tisuća kuna.

Jao. Javni natječaj na radovima sanacije i rekonstrukcije prilaznih puteva i terase te državne rezidencije je, naime, raspisan u listopadu 2019. godine. Tad je predsjednica Republike bila Kolinda Grabar-Kitarović, a ankete su joj u drugom krugu pred Milanovićem davale i dvadesetak postotnih bodova prednosti.

Natječaj su, pak, raspisale Državne nekretnine, državna firma iz resora kojim je upravljao ministar državne imovine. Ujesen 2019. godine gospodinu na toj uvaženoj dužnosti ime je bilo – Mario Banožić.

Detalji na rubu kiča

Naravno da Milanović nije propustio priliku, da se i on javno zapitao tko je, dovraga, naložio adaptaciju Hvara, koja se, navodno, ni ne vidi, osim u detaljima na rubu kiča ili aparatu za kavu od 2000 eura. A onda su i Državne nekretnine objavile da je sve što se tiče Hvara bilo po zakonu i dugoročnim planovima te institucije, ukratko – demantiralo je Banožića.

Stoga se ministar – valjda po kazni – morao iz havarije koju je sam sebi namjestio, izvlačiti pred novinarima koji su uporno postavljali ona najgora – dakle, savršeno logična – pitanja. Primjerice, zašto optužuje Milanovića za nešto s čim ovaj, očito, nema ama baš nikakve veze.

Isto vam je!

Iz te situacije se nitko ne može uvjerljivo ispetljati. Ministar Banožić se, međutim, uspio još dodatno zaplesti u gustu mrežu vlastitih pogrešnih analogija i čeličnih stupova zdravog razuma. Pa je pričao, poput lošeg đaka pred profesorom koji gubi strpljenje, kako “nije bio smisao optužiti Milanovića”, nego pokazati javnosti da je to isti primjer kao onaj oko njegovog stana. “Riječ je o identičnom postupku”, vapio je Banožić, tvrdeći kako je sve okej u oba slučaja. Ukratko, “Isto vam je!”.

Isto? Kad su Državne nekretnine krenule u adaptaciju Hvara, Milanović je od Pantovčaka bio udaljen tri mjeseca i dvadesetak posto glasova. Kad je, međutim, donesena odluka o dodjeli i obnovi velikog stana u centru Zagreba državnom dužnosniku Mariju Banožiću, Mario Banožić bio je ministar državne imovine, dakle direktno nadređen instituciji koja je tu odluku donijela.

Samohavarija s nadzorom

No, to nije jedini problem i samohavarija Marija Banožića u ovom sve tužnije neravnopravnom javnom sukobu. Želeći pokazati kako Glavni stožer, pod pritiskom predsjednika Republike, postupa nezakonito, Banožić je zatražio izvanredni inspekcijski nadzor.

Nalaz tog nadzora je, međutim, očito suprotan od onog što je ministar očekivao. Pa sad Milanović ponavlja kako je nadzor pokazao da je sve bilo po zakonu, a Banožić uporno mantra da je taj dokument klasificiran i odbija ga pokazati javnosti – iako ga je svečano najavio i dodao da će na osnovu njegovog rezultata očekivati ostavku načelnika Glavnog stožera, Roberta Hranja. Nalaz je odavno gotov, Hranj ostavku nije dao, niti je Banožić više spominje. Tko zna zašto.

Konstantna šteta

Uglavnom, nakon današnje tiskovne konferencije na kojoj se ministar dobro opekao pokušavajući neuspješno izvaditi kestenje koje je sam pobacao u vatru, jedna stvar je savršeno jasna. Ovako visoka, ministarska funkcija, pa još u posebno osjetljivom sustavu obrane, daleko je iznad političkih i upravljačkih kapaciteta Marija Banožića.

Nesreća za njegovog šefa, Andreja Plenkovića, tim je veća što ga teško može maknuti sad, nakon što je Zoran Milanović mnogo puta već javno urgirao za Banožićevu smjenu. U strastvenom i višegodišnjem ratu dvojice nekadašnjih kolega iz ministarstva vanjskih poslova, to bi za Plenkovića bio poraz kojeg bi bilo (pre)teško podnijeti.

Stoga će Banožić – barem do neke veće rekonstrukcije Vlade – zasad vjerojatno ostati na svom mjestu i, zbog svega što se dosad dogodilo, a vjerojatno i zbog izglednih budućih okršaja s Milanovićem, stvarati konstantnu političku štetu. Za sebe, ali još više i za Vladu, i za Plenkovića, i za HDZ.