Nakon neobičnog sudskog postupka, jedna gospođa iz Zagreba mora platiti kaznu za pauk staru 17 godina
Ovo bi mogao biti slučaj koji pokazuje blagi kaos u našem pravosuđu
Gospođa Dijana iz Zagreba morat će platiti trošak zagrebačkog Pauka iz 1999. godine. Presudio je tako ovih dana Općinski građanski sud u Zagrebu koji je sve ove godine vodio proces zbog jednog neplaćenog računa.
Na iznos od 300 kuna gospođa bi trebala platiti i zatezne kamate od 1999. godine te troškove ovršnog postupka u iznosu od sto kuna. Pomalo cinično u presudi se čini ‘rok od osam dana’ u kojem to sve mora platiti, budući da se postupak vukao po sudu 17 godina.
Proces zapeo na sudu
Konkretno, najprije sud neko dulje vrijeme nije mogao utvrditi gdje vozačica živi, pa je spis kolao od jednog suca do drugog, pa se razbolio sudac koji je konačno dobio taj spis, pa je postupak prekinut jer je stari Zagrebparking prestao postojati i pripojio se Zagrebačkom Holdingu.
I tako je uspjelo proći 17 godina od podnošenja ovršnog zahtjeva do presude u korist podružnice Zagrebparking Zagrebačkog Holdinga. Ovršni prijedlog Zagrebparking podnio je još 16. studenog 1999. godine, nakon što gospođa od ožujka te godine nije platila premještanje automobila na deponij. Odnosno, oni tvrde da nije platila.
Tvrdi da je platila, al nema račun
“Traže od mene da platim neki dug iz 1999. godine. A rješenje o ovrsi dostavljeno mi je nakon 15 godina. Ja sada više ne mogu nabaviti potvrdu o plaćanju tog računa. Zato ne priznajem to potraživanje Zagrebparkinga”, tvrdi gospođa Dijana koja je sud pokušala uvjeriti da je njezin dug pao u zastaru. Naime, od dostave rješenja o ovrsi prošlo je više od 15 godina.
Dio tog vremena utrošen je i na utvrđivanje pravnog nasljednika tvrtke za premještanje vozila u Gradu Zagrebu kakva je postojala 1999. godine. No, u srpnju ove godine proces se uspio nastaviti.
Ima li Zagrebparking potvrdu?
U spisu su se tada već nalazili zapisnik i račun o preuzimanju vozila od 26. veljače 1999. godine kada je gospođa Dijana nepropisno parkirala na mjestu za invalide u Ulici baruna Trenka. Bio je tu i nalog policije da se njezino vozilo ukloni, a iz Zagrebparkinga su priložili i obračun kamata i cjenik svojih usluga koji je tada bio na snazi. Budući da je još isti dan, 26. veljače, preuzela svoj automobil s deponija, vozačica je dobila i uplatnicu koju je bila dužna platiti u roku od osam dana.
Na sudu je tvrdila da je to i učinila, no potvrdu nije imala. “Tražim da Zagrebparking dostavi izvatke iz svojih poslovnih knjiga gdje će se vidjeti da sam taj račun platila”, pokušala je gospođa Dijana uvjeriti sud da zagrebe malo po arhivama Zagrebparkinga, te da tako dođe do ključnog dokaza – potvrde o uplati. Međutim, sud ju je odbio.
Sudu nebitno ono što je vozačici ključno
“Na tuženici je teret dokazivanja i zato je njezin prijedlog kojim bi taj dokaz trebao pribaviti Zagrebparking odbijen”, poručio je sud koji je presudom prihvatio ovršni prijedlog Zagrebparkinga.
Odbačen je i prigovor o zastari, jer je postupak pokrenut u zakonskom roku, u studenom 1999. godine, a to što je rješenje o ovrsi gospođa Dijana primila tek 15 godina kasnije, baš i nije važno.