Naš novinar bio je u londonskom Madame Tussauds i skoro mu je bilo žao Trumpa; nitko ga ne želi slikati
Za razliku od Donalda Trumpa, svi se žele slikati s Obamom i Merkel
Sam samcat, kraj prozora i radnog stola u Ovalnom uredu Bijele kuće, stoji Donald Trump. Oko njega nema suradnika, čak ni tjelohranitelja u blizini. Možete mu slobodno prići, možete sjesti u fotelju predsjednika Sjedinjenih Američkih Država, ili stati pored njega i napraviti selfie. Ali nitko mu ne prilazi. Donald Trump, čija je popularnost ovih dana na najnižoj točki otkako je u siječnju ušao u Bijelu kuću (podržava ga samo 36 posto Amerikanaca) stoji zamišljeno, raskopčanog sakoa i s crvenom kravatom, palčeva zadjenutih za remen hlača, u njemu toliko svojstvenoj pozi. Sam je, samcat.
Nekoliko koraka dalje, s njegove lijeve strane, vlada prava gužva. Oko Baracka Obame, Trumpova prethodnika, tiska se mnoštvo ljudi, od onih starije dobi, do djece. On strpljivo stoji i sa širokim osmijehom na licu gleda sve te ljude oko sebe koji se s njim žele fotografirati. Obama je u elegantnom tamnom odijelu, s crvenom prugastom kravatom, skrštenih ruku i kako doliči, zakopčanim dugmetom na sakou. Onako usamljen, kraj prozora Ovalnog ureda, Donald Trump sa zavišću može promatrati i njemačku kancelaru Angelu Merkel, s kojom se, u tom istom Ovalnom uredu, svojedobno odbio rukovati pred novinskim i televizijskim kamerama.
Velika gužva oko Angele Merkel
I njoj stalno netko prilazi, škljocaju fotoaparati i bljeskaju mobiteli. Samo je Trump sâm. Sve se to, naravno, događa u muzeju voštanih figura Madame Tussauds, onom najpoznatijem, u Londonu. Po svijetu ih je mnoštvo, osim onog prvog i najpoznatijeg, londonskog, u Europi ih je još šest, od Praga do Istanbula; u Aziji čak devet, u Australiji jedan, a u SAD-u sedam, od kojih je jedan ondje gdje je i stvarna Ovalna soba i stvarni Donald Trump, u Washingtonu D.C.
U svijetu tehnoloških 3D i 4D čuda, voštane figure Madame Tussauds izgledaju prilično zastarjelo, no i dalje su atrakcija koja mami tisuće i tisuće turista koji se svakodnevno tiskaju u prestižnoj londonskoj ulici Marylabone, nadomak glasovitog Regent’s Parka. No, kolikogod te figure bile vjerne ”originalima”, koliko god je stvar prestiža – osobito u svijetu estrade, ali ništa manje i politike ili sporta – biti izložen u nekom od muzeja Madame Tussauds, one su po nečem ipak značajnije: nepogrešivi su lakmus popularnosti.
Nepopularne figure političara
Ovaj novinar muvao se bar pola sata u dijelu londonskog muzeja gdje je izložen Trump, baš iz radoznalosti da bi vidio koliko posjetitelje privlači najnepopularniji američki predsjednik, otkako je ondje postavljen 17. siječnja ove godine, tri dana prije nego što mu je počeo četverogodišnji mandat. Uglavnom je stajao sam, tek tu i tamo netko bi prišao voštanom Trumpu, da bi se s njim slikao.
Početkom sljedeće godine, kada Madame Tussauds bude objavio imena najnepopularnijih voštanih izložaka, bit će poznato hoće li među njima biti i Donald Trump. Političari su često među deset najnepopularnijih, pa se na toj neslavnoj listi po izboru posjetitelja Madame Tussauds 2000. godine našao i tadašnji britanski premijer Tony Blair. Bio je na petom mjestu, odmah iza tada izrazito omrznutog iračkog diktatora Saddama Husseina.
Te godine, zanimljivo, na zavidnom drugom mjestu najnepopularnijih osoba čije su voštane replike bile izložene u londonskom muzeju, našao se tadašnji srbijanski predsjednik Slobodan Milošević. Bilo je to u vrijeme prije nego što je izručen Haaškom sudu. Jedini tko je te godine uspio nadmašiti Miloševića, bio je Adolf Hitler. Svojedobno, u muzeju Madame Tussauds bila je izložena i voštana figura Josipa Broza Tita, što je početkom 1988. zabilježio i ugledni The New York Times. I to je, što se političara s ovih prostora tiče, sve.
Prosvjedi protiv Yassera Arafata
Izlaganje voštanih figura političara u muzejima Madame Tussauds znalo je izazivati i žučne polemike ne samo posjetitelja već i stanovnika sredina u kojima se nalazi neki od muzeja. Tako je 2001. pred newyorškim muzejom Madame Tussauds skupina ljudi prosvjedovala tražeći da se ukloni voštana figura palestinskog vođe Yassera Arafata. Oni su smatrali da je Arafat terorist, bez obzira što mu je 1994. (zajedno s izraelskim vođama Simonom Peresom i Yitzhakom Rabinom) dodijeljena Nobelova nagrada za mir.
Prosvjednici su tvrdili kako Arafatu nije mjesto među Mahatmom Gandhijem, papom Ivanom Pavlom II., Dalai Lamom, Nelsonom Mandelom, Mihajlom Gorbačovim ili Goldom Meir, čije su skulpture bile u tadašnjem postavu. Naravno, Arafat nije uklonjen zbog prosvjednika pred muzejom. Uklonilo ga je vrijeme, kao što je to učinilo i s mnogim svjetskim liderima, glumcima, glazbenicima ili sportašima kada za njih prestane zanimanje i kada padnu u medijski zaborav.