Nekad je nužno odabrati stranu

Polemika o Mostu: Markovina odgovara prof. Laloviću, kaže da mu logika pada na prvom koraku

Profesor Lalović i povjesničar Markovina polemiziraju o Mostu

Iz činjenice da je profesor Lalović odlučio reagirati na moj tekst o političkom fenomenu MOST-a, možemo zaključiti nekoliko stvari. U prvom redu da je riječ o temi koja doista zaslužuje ozbiljnu raspravu, potom možemo notirati duboko autorovo neslaganje s mojim zaključcima koje ga je i natjeralo na reakciju te u konačnici, po iščitavanju teksta, zaključiti da se profesor Lalović držao perifernoga, uporno pokušavajući bijegom od istinske rasprave zaobići logiku.

Neovisno o tome, mislim da je dobro što se ova reakcija pojavila, ako zbog ničega drugoga, onda zbog toga da se u javni prostor vrate polemike koje neće biti obilježene etiketiranjem bez sadržaja. Temeljni problem kojeg Lalović ima u odnosu prema MOST-ovom djelovanju, jednako kao i prema mom tekstu, tiče se toga da mu čitava logika nove, moralno čiste političke grupacije pada već na prvom koraku.

Naime, čak i da ništa drugo o MOST-u ne znamo, osim činjenice da su za pomoćnika ministra turizma imenovali Roberta Pauletića, bila bi dovoljna da pozicija o moralnoj čistoći bude neobranjiva.

Uz Pauletića moralna čistoća im je neobranjiva

Za neupućene čitatelje riječ je o čovjeku koji je bio glavni i odgovorni urednik tabloida nazvanog ‘Slobodni tjednik’ i čije je uredničko doba obilježeno objavama lažnih popisa suradnika KOS-a, nakon kojih su mnogi ljudi s tog popisa stradavali, gubili stanove i živote i bili tretirani kao građani drugog reda.

Osim toga, riječ je o čovjeku koji se osobno potpisao ispod, također izmišljenog teksta o ‘likvidiranom četniku’, koji je navodno pokušao ubiti Branimira Glavaša. Radilo se inače o jednom od mučenih i likvidiranih ljudi iz poznatih slučajeva ‘garaža i selotejp’, zbog kojih se Glavašu i sudilo.

Kako dakle pravo na moralnu čistoću može imati netko tko ovakvog čovjeka izabere za pomoćnika ministra turizma, inače sektora u kojem Pauletić nije proveo ni dana radnog staža? Kako ja to razumijem, ako se reforme sastoje u tome da se osobu ovakvog profila postavi na jednu od ključnih funkcija u zemlji koja od turizma praktično živi, a da k tome taj čovjek nema blage veze o poslu za koji je zadužen, onda je jasno da se moje shvaćanje politike i ono profesora Lalovića dijametralno razlikuju.

Time dolazimo do drugog problema Lalovićeve pozicije, a taj je da niti u ovom tekstu nije odgovorio na pitanje o kojim se konkretno reformama radi, iako nije propustio naglasiti da je Vlada bila sustavno kočena od strane Tomislava Karamarka i da su zbog toga reforme patile. Stoga još jednom postavljam pitanje, koje reforme? U čemu je to MOST od strane HDZ-a spriječen i, što je još bitnije, kako to ništa korespondira sa onim što su navodili u predizbornoj kampanji?

Stoji li teza da između HDZ-a i SDP-a nema razlike?

Lalović mi također predbacuje da se priključujem ideološkom jednoumlju koje hara našom političkom scenom i truje našu javnost, ne uviđajući vlastitu poziciju u kojoj s tankom razinom argumentacije pokušava MOST predstaviti kao veliku sreću za politički život i društvo u cjelini, iznova inzistirajući na Petrovljevoj tezi kako između HDZ-a i SDP-a nema neke bitne razlike.

Prije nego ukažemo na najveću besmislicu Lalovićevog teksta, pokušajmo se na trenutak zadržati na ovoj po tko zna koji put ponovljenoj laži, koja je kod mnogih građana počela prerastati u istinu i jednaku vrstu ideološkog jednoumlja koje mi je zamjereno. S obzirom da je više nego jasno kako mi se zapravo predbacuje sklonost SDP-u, otvoreno ću iznijeti što mislim o politici koju je ta stranka provodila i provodi te zašto mislim da ju se ne može trpati u isti koš sa HDZ-om.

Unatoč tome što sam o SDP-u i njihovoj politici napisao čak najviše negativnih osvrta, kako u novinarskim tekstovima, tako i u mojim publicističkim i znanstvenim knjigama, vodit ću se se pretpostavkom da većina čitatelja, uključivši i profesora Lalovića, nema detaljan uvid u ovo što navodim te ću u kratkim crtama objasniti o čemu je riječ.

Svi povijesni krimeni SDP-a

SDP je, od 1990. do danas, nažalost, u mnogim segmentima izdao ljevicu, i to značajan broj puta. Napravio je to još uoči rata, kada nitko iz vodstva te stranke nije otišao razgovarati sa pobunjenim Srbima, koji su mahom glasali za SDP na prvim višestranačkim izborima. To naravno ne garantira da bi pobunu spriječili, ali je činjenica da nisu niti pokušali.

Ta stranka se, također, osim na deklarativnoj razini, nije istinski obračunala sa svim repovima privatizacije, a uredno se držala po strani i prilikom svih pokušaja građanskih pobuna protiv Tuđmanovog režima. Jednako tako, vodstvo te stranke se ni na koji način nije suprostavilo brojnim deložacijama ljudi iz vlastitih stanova, niti je reagiralo na gašenje čitavih industrija, kakvo je primjerice zadesilo Split.

Nakon pobjede na trećesiječanjskim izborima, zatvorili su Tuđmanov arhiv, onemogućivši istinsko suočavanje s prošlošću, što je u konačnici dovelo do toga da se ta stranka počela natjecati s HDZ-om oko toga tko će više glorificirati Tuđmana i tko će uvjerljivije slijediti njegovu politiku.

Profesor Lalović pao je na fintu Petrova

U konačnici, zahvaljujući sad već desetljećima razvijenom oportunističkom refleksu, pustili su da im se praktično u cijelom mandatu po ulici i po referendumima valja dubinska nacionalistička i klerikalna revolucija, koja je, osim što je bila anticivilizacijska, ujedno bila i iznimno opasna, pored činjenice, da je u slučaju braniteljskih prosvjeda i kolone u Vukovaru i otvoreno ismijavala zakone ove zemlje. Sve navedeno umnogome je pomoglo nedavnom dolasku HDZ-a na vlast i to je odgovornost koju u SDP-u moraju osvijestiti. Sve navedeno međutim i dalje ne može biti dovoljno da se tu stranku smjesti u isti koš s HDZ-om.

Jer, kako god promašeni kadrovi te stranke i njezinih koalicijskih partnera bili, oni nisu ni izdaleka dotakli razinu Hasanbegovića, Reinera koji zaziva ustaško ime Sabora, Tepeša koji na čelu fašistoidne rulje juriša na institucije ove zemlje, Karamarka koji bi provodio lustraciju, Sanadera koji je sasvim lijepo živio na račun ovog društva ili Pauletića o kojem smo sve rekli. Imajući sve ovo u vidu, a Božo Petrov i zastupnici MOST-a su to svakako imali u vidu, jasno je da su im se jedino iz ideoloških razloga svi navedeni kadrovi i politike mogli činiti kao neproblematični. Stoga je doista nevjerojatno da je čak i profesor Lalović pao na tu fintu Petrova i njegovih.

Zar je zaista pretjerano zaključiti da netko tko je bio u HRAST-u Željke Markić, a govorimo o Boži Petrovu naravno, ideološki jasno usmjeren i da to nikako ne možemo zanemariti? Zar profesor Lalović doista ne zna da je glavni koordinator MOST-a za Split i srednju Dalmaciju bio i ostao Bruno Petrušić, čovjek koji je na sve moguće načine pokušavao spriječiti održavanje Povorke ponosa u Splitu, zato jer ju je smatrao nedopustivom?

Odluka o reformama nije apolitična, nego ideološka

Zar u konačnici činjenica da su zajedno s HDZ-om sudjelovali u potpunom srozavanju kriterija na HRT-u i pretvaranju javne televizije u ekspozituru religijskog programa ne svjedoči u prilog mom zaključku? Moje je mišljenje da upravo u ovim ideološkim razlozima leži odluka MOST-a da ide u Vladu s HDZ-om, a da je sve drugo mazanje očiju. Ukoliko Lalović želi vjerovati u nešto drugo, to je njegovo pravo, ali svijet time neće biti bolji.

Iz svega navedenog dolazimo do još jednog nerješivog problema njegovog teksta i čitave poze mostovaca. Ne možeš se, naime, baviti politikom, i to na visokom nivou, a istovremeno tvrditi za sebe da si apolitičan i da te ideologija ne zanima. To nije ništa drugo, doli laž. Vjerujem da profesoru Laloviću ne treba previše objašnjavati kako je i odluka o tome koje će se reforme provoditi također ideološka.

Sve ovo nas na koncu dovodi do ključnog momenta u kojem Lalović gubi i posljednje elemente logike, zaključujući kako su reforme provedive samo protiv samih strukturnih temelja i logike funkcioniranja toga sustava, koji je ideološki i institucionalno oblikovao HDZ, a da bi ih se jedino moglo provesti u suradnji s HDZ-om.

Zašto bi HDZ uništio sustav koji ga drži na životu?

Posve je nevjerovatno da ozbiljan intelektualac i sveučilišni profesor može doći do ovakve vrste zaključka. Zašto bi, pobogu, HDZ razmontirao sustav kojeg je stvorio i koji ga održava na životu? Vjerovati u takvo što ravno je vjerovanju da će stranke koje su povele i organizirale rat u Bosni i Hercegovini, sada uspješno uvoditi mir.

Jedini način da se u ovoj zemlji provedu istinske dubinske reforme sustava ostvariv je jedino na potpuno suprotnim pozicijama. Točnije, da se HDZ drži što dalje od vlasti, i to na duže vrijeme. Onaj tko ovo ne razumije ima ozbiljnih problema s logikom ili je ozbiljno ideološki pristran, da mu se svaka opcija osim HDZ-a čini antihrvatskom.

Zaključimo li na koncu s upornim nametanjem teze o tome kako nas je MOST spasio od potpuno autokratske hadezeove vlasti, Lalović i dalje nije ponudio alternativu zaključku kojeg sam iznio. Da nisu, naime, išli s HDZ-om, ne bi nas imali od čega spašavati.


Kako je počela polemika Dragutina Lalovića i Dragana Markovine: