Ne znamo zašto plaćamo Hrvatsku turističku zajednicu, ali sigurno ne zato da bi tužakali blogere

Ako HTZ krene tužiti sve koji su nezadovoljni njihovim radom, uskoro će sudovi biti zatrpani desecima tisuća tužbi

Iako mnogi, pa i neki kritičari postojećeg HTZ-a, smatraju da treba postojati jedan takav sustav koji će se baviti promocijom hrvatskog turizma u svijetu, problematičan je postojeći način financiranja, a ništa manje problematično nije to da prikupljeni novac troše na tužbe protiv svojih kritičara.

Hrvatska turistička zajednica, koja živi od jednog od bizarnijih parafiskalnih nameta, tužila je Paula Bradburyja, osnivača portala Total Croatia News zbog kritika koje je iznio na račun njihovog rada. Bradbury već godinama piše o hrvatskom turizmu i prilično je kritičan prema radu HTZ-a.

Kao i druge državne organizacije i institucije, tako ni HTZ ne podnosi kritike, iako se financira novcem poreznih obveznika, pa od Bradburyja, kroz dvije tužbe, traže ukupno 100 tisuća kuna.

HTZ se prepoznao u sloganu Croatia full of uhljebs

Jedna tužba odnosi se na izjave koje je dao portalu Index.hr u kojima kritizira HTZ da nedovoljno prate što se o Hrvatskoj piše u stranim medijima i da ne reagiraju na netočne informacije.

Druga tužba odnosi se na Bradburyjevu naslovnu fotografiju na Facebooku na kojoj je pisalo “Croatia full of uhljebs” u kojoj se ekipa iz HTZ-a očito prepoznala iako ih nigdje nije spomenuo. No, to je bilo dovoljno da im izazove duševne boli.

Ako krenu tužiti sve koji su nezadovoljni njihovim radom, uskoro ćemo imati desetke tisuća tužbi

Ako HTZ krene tužiti sve koji su nezadovoljni njihovim radom, uskoro će sudovi biti zatrpani desecima tisuća tužbi. Naime, većina onih koji plaćaju članarinu HTZ-u, a to su praktički sve tvrtke registrirane u Hrvatskoj, izuzev nekoliko djelatnosti, ne samo da su nezadovoljni njihovim radom, nego im nije jasno ni zašto ih moraju plaćati, jer s turizmom nemaju nikakve veze.

Iznosi članarine kreću se od nekoliko stotina kuna godišnje, kada se radi o mikropoduzetnicima, do nekoliko desetaka tisuća kuna za veća poduzeća, što nerijetko ispadne iznos godišnje neto plaće jednog radnika. Članarina se plaća prema prihodima, a ne prema dobiti pa se javljaju situacije da desetke tisuća kuna članarine plaćaju i poduzeća koja su u gubicima.

Ne plaćamo HTZ da bi tužili one koji ih kritiziraju

I naravno, kao što smo već spomenuli, da bi poduzeće plaćalo članarinu, ne mora imati nikakve veze s turizmom. Postoji primjer drvne industrije, koja zaista nema nikakve veze s turizmom, a koja plaća oko 60 tisuća kuna turističke članarine.

Sustav HTZ-a sastoji se od preko 300 lokalnih turističkih zajednica – u skoro svakom selu po jedna. Zatim je tu i HTZ na državnoj razini i još skoro 20 predstavništava u svijetu, od Kine, Južne Koreje pa sve do Los Angelesa u SAD-u. Sustav mjerenja njihovih rezultata ne postoji, ili javnost ne zna za njih, pa tako ne znamo koliko je turista doveo ured HTZ-a u Los Angelesu, čime se zapravo bave i kakvi su im rezultati.

Iako mnogi, pa i neki kritičari postojećeg HTZ-a, smatraju da treba postojati jedan takav sustav koji će se baviti promocijom hrvatskog turizma u svijetu, problematičan je postojeći način financiranja, a ništa manje problematično nije to da prikupljeni novac troše na tužbe protiv svojih kritičara.