Drago Hedl piše tko je slabo poznati Domagoj Hajduković, treći čovjek koji se kandidirao za novog šefa SDP-a
Najava kandidature Domagoja Hajdukovića sve je prilično iznenadila
”Tri dana pod velikim sam pritiskom nekoliko županijskih organizacija SDP-a da se kandidiran za stranačkog šefa. Razmišljao sam i odlučio: ako je Zoran Milanović šef SDP-a postao sa 40 godina, zašto i ja ne bih mogao sa 35. Ni on tada, kao ni ja danas, nije bio iz stare Račanove garniture, već novo i relativno nepoznato lice – govori ovih dana u krugu svojih prijatelja Domagoj Hajduković, čija je jučerašnja najava da želi na SDP-ov tron u javnosti izazvala prilično iznenađenje.
Iako je zastupnik SDP-a u Hrvatskom saboru od 2011., Hajduković nije ostao zapažen po svojim istupima, replikama ili duelima s političkim protivnicima. Pamti ga se jedino što je svoje, ne odveć česte nastupe za saborskom govornicom, znao začiniti ponekim ”aleluja”, što može biti povezano s činjenicom da je kraće vrijeme, tamo negdje 2012., bio predavač na Evanđeosko teološkom fakultetu u Osijeku, uz kojeg je bio povezan još jedan, sad već bivši SDP-ovac i bivši saborski zastupnik, nekadašnji vukovarski gradonačelnik, Željko Sabo.
Ponijeli ga prošlogodišnji izbori
Način na koji je Hajduković najavio svoju kandidaturu za stranačkog šefa, prilično je iznenadio njegov najuži krug. Da se kani kandidirati nije rekao čak ni Biljani Borzan, SDP-ovoj euro parlamentarki, najjačoj osječkoj SDP-ovki, koja je dugo smatrana za Hajdukovićevog političkog mentora. Biljana Borzan saznala je za tu vijest iz medija, u Bruxellesu, i ostala prilično šokirana. S obzirom da je itekako sudjelovala u Hajdukovićevom političkom usponu, u čemu je njena zasluga ogromna, logično je očekivala da će se, prije nego što odluči istaknuti kandidaturu za šefa SDP-a, s njom o tome konzultirati. Ali nije.
Razlog da se kandidira za šefa SDP-a, kako je to napisao na svom Facebook profilu, Hajduković vidi u vraćanju povjerenja ljevici, a SDP kao stranku u kojoj su ljudi na prvom mjestu. Stariji krug osječkih SDP-ovaca kaže kako Hajduković za to nema kapaciteta. Možda ga je ponijela, kažu, pobjeda na parlamentarnim izborima kada je u Osijeku, kao prvi na listi na izborima u studenom prošle godine i ovima 11. rujna, dobio više glasova nego Vaso Brkić i Miroslav Tuđman, koji su bili na čelu HDZ-ove liste. Ali, kažu SDP-ovi veterani, to nije bila zasluga Hajdukovića, već stranke koja ga je kandidirala.
‘Nije frontman, nije lider, manjka mu karizma’
”Hajduković je kao Milo Dijete iz Lovrakove družbe Pere Kvržice. Pristojan je i uljudan, ugodan u komuniciranju, ali to je sve. Nije on frontman, nije lider, manjka mu karizma i fali puno utakmica u nogama. Ljudima je nepoznat i malo koga on može povući za sobom”, kaže osječki SDP-ovac koji dobro poznaje Hajdukovića. I prepričava anegdotu: kad je na prošlim lokalnim izborima SDP podržao Ivicu Vrkića za gradonačelnika Osijeka, Hajduković se uključio u kampanju kako bi mu pomogao. Jednom prigodom Vrkić je na osječkoj tržnici dijelio ruže, pa se oko njega sjatilo sve živo, i staro i mlado, dok je Hajduković s buketom ruža stajao po strani: nitko od građana nije ga prepoznao, mada je čelnik SDP-a u Osječko-baranjskoj županiji
Kada se na lokalnim izborima 2013. natjecao za osječko-baranjskog župana, Vladimir Šišljagić (HDSSB) potukao ga je do nogu, osvojivši 16.419 glasova u odnosi na 9.121 Hajdukovićev glas. Žalio se prijateljima kako ga je Milanović kočio i nije dopuštao da u stranci zauzme neko ozbiljnije mjesto, te da mu je jasno rekao kako je njegovo plafon zastupničko mjesto u Hrvatskom saboru.
‘Želim vidjeti koliko stvarno vrijedim’
”Kandidirao sam se jer se osobno želim snažnije profilirati, želim vidjeti koliko stvarno vrijedim. Ali, ako se pojavi neko ime jače od Tonina Picule ili Ranka Ostojića, spreman sam povući kandidaturu”, rekao je kratko za Telegram.
Hajduković, profesor engleskog jezika, književnosti i povijesti (Filozofski fakultet u Osijeku, Fakultet političkih znanosti u Zagrebu), jednom se već povukao iz bitke: na prošlim unutarstranačkim izborima u SDP-u najavio je svoju kandidaturu za člana predsjedništva, ali ju je brzo povukao. Nije bio osobito uspješan ni izvan politike. Jedno vrijeme bio je direktor gradske tvrtke Osječki sajam, a HDSSB je u veljači 2013. – za vrijeme kampanje u kojoj se Hajduković natjecao za župana – izvukao kako je na direktorsko mjesto (u vrijeme dok je Osijekom vladala koalicija SDP-a, HDZ-a i HSP-a) postavljen bez natječaja, te da je tvrtku koja je do tada solidno poslovala, ostavio u gubicima.
U svemu je oponašao Milanovića
Sada mu, ne više iz HDSSB-a, već iz SDP-a, spočitavaju kako je njegov stariji brat Boris, koji se kao prometnik vlakova na HŽ-u školovao i postao magistar ekonomskih znanosti, dobio mjesto pomoćnika ministra u kabinetu Tomislava Panenića, jedne od uzdanica Mosta. Njih su dvojica ranije zajedno radili pa ga je Panenić doveo za svog pomoćnika, smatrajući kako će mu biti od pomoći. Hajdukovićev brat Boris ranije je bio član HSLS-a, pa LS-a.
Hajdukovićeve stranačke kolege s Iblerova trga, osobito oni stariji, kažu kako je u svemu oponašao Zorana Milanovića. Kad bi Milanović obukao prsluk, obukao bi ga i Hajduković, kad bi šef SDP-a nosio kravatu, vezao ju je i Hajduković, a kad bi se pojavio u ležernom, casual izdanju, tako bi se ukazao i Hajduković. No, sada očito, odlučio je postati ono što je njegov modni uzor, Zoran Milanović, još uvijek, ali ne zadugo: nov šef hrvatskih socijaldemokrata.