Neugodno. U razdoblju najviše inflacije smo, suprotno tvrdnjama Vlade, bili na udaru domaće, a ne uvezene inflacije
Pri tome je najveći doprinos domaćoj inflaciji dolazio od jediničnih profita poduzeća, u što nisu uključena financijska poduzeća
Iako Vlada inflacijski udar kojem je Hrvatska izložena više od dvije i pol godine uglavnom pripisuje “uvozu inflacije”, u prošloj i početkom ove godine, kad je inflacija bila i najviša, građani Hrvatske bili su znatno više na udaru domaće inflacije. Pri tome je najveći doprinos domaćoj inflaciji dolazio od jediničnih profita poduzeća, u što nisu uključena financijska poduzeća.
Tako je lani domaća inflacija (deflator BDP-a) bila 9,5 posto što pokazuje da su inflacijski pritisci te godine, tek djelomično bili uvezene prirode. Harmonizirani indeks potrošačkih cijena, koji govori o cijenama što su ih plaćali potrošači neovisno o tome je li roba ili usluga bila domaća ili uvezena, bio je 10,7 posto.
Dakle, inflacija je bila tek malo veća od deflatora, odnosno domaće inflacije. Upozoravaju na to u svom radu “Odakle dolaze više cijene? Uloga profita i marži” Gordana Lukanić Čardić, viša savjetnica Direkcije za ekonomske analize i Jurica Zrnc, savjetnik u Direkciji za monetarnu politiku Hrvatske narodne banke.
Domaću inflaciju najviše su poticali profiti
Uz napomenu da se, inflacija, u onom dijelu u kojem nije uvezena, očituje u rastu nominalnih plaća, profita ili poreza, oni otvaraju pitanje u kojoj mjeri domaćim inflacijskim pritiscima pridonose profiti, odnosno marže poduzeća.
“Razrada promjene deflatora BDP-a pokazuje da su njegovu rastu u 2022. najviše pridonijeli jedinični profiti, čiji je doprinos bio znatno viši od dugoročnog prosjeka te je uvelike nadmašio doprinos jediničnih troškova rada. Takva kretanja odražavaju činjenicu da je rast jediničnih profita brži od rasta jediničnih troškova rada pa je porastao udjel profita, navode Lukanić Čardić i Zrnc.
Dodaju i da je nakon snažnog ubrzavanja u 2022. godini rast jediničnih profita vrhunac dosegnuo početkom ove godine. U drugom i trećem tromjesečju 2023. doprinos jediničnih profita rastu deflatora BDP-a smanjio, a doprinos jediničnih troškova rada, koji se ubrzao u drugoj polovini prošle godine, i dalje se zadržao na povišenoj razini
Marže su rasle, ali na razinu 2019. godine
Autori napominju da rast jediničnih profita ne znači nužno da su poduzeća povećala cjenovne i profitne marže. Navode da su one u Hrvatskoj nakon padale u pandemijskom razdoblju, od 2020. pa do početka prošle godine, i da je njihov rast lani i početkom ove godine značio otprilike povratka na razinu marži iz 2019. godine. Tvrde da su marže u odnosu na 2019. godinu kretale u rasponu rasta od dva posto ili čak pada za 2,5 posto.
Puno jače od marži rasla je nominalna dobit poduzeća, a slično se navode autori događalo u još nekim europskim zemljama.
“Stabilne profitne i cjenovne marže u uvjetima snažnih troškovnih pritisaka znače da su poduzeća cijene vlastitih proizvoda povećavala sličnim intenzitetom kojim su im rasli troškovi. Čini se da poduzeća nisu u potpunost prenijela porast cijena inputa na kupce, već su dio tereta podnijeli i radnici jer su plaće rasle sporije od troškova intermedijarnih proizvoda i prodaje, a to je ujedno poduzećima pomoglo da očuvaju marže, navode Lukanić Čardić i Zrnc.
Poduzeća prebacivala trošak na svoje radnike i kupce
Zaključuju da je trošak zaposlenika rastao sporije i od troška intermedijarnih inputa i od prihoda od prodaje, pa se omjer troškova zaposlenika i prihoda od prodaje smanjio, što upućuje na zaključak da su poduzeća održavala relativno stabilne marže dijeljenjem tereta viših troškova intermedijarnih proizvoda između zaposlenika i kupaca.
Uska grla u opskrbi, nestašice pojedinih proizvoda i snažna (domaća i inozemna) potražnja olakšali su poduzećima povećanje cijena njihovih proizvoda i nadoknadu višeg troška inputa. Potrošačima je bilo teže ocjenjivati opravdanost rasta cijena pojedinih proizvoda te su, navodi se u radu, vjerojatno imali manje mogućnosti i sklonosti prelasku drugim proizvođačima ili trgovcima.
Autori ističu da se u uvjetima otklanjanja preostalih uskih grla u proizvodnim lancima i smanjenja cijena sirovina može se očekivati daljnje smanjenje doprinosa jediničnih profita rastu deflatora BDP-a. Profiti bi tako mogli djelovati kao “amortizer” cjenovnih pritisaka generiranih zahtjevima zaposlenika koji žele nadoknaditi smanjenu kupovnu moć plaća zbog općeg porasta cijena. Ipak, u radu se upozorava na to da bi eventualna nastojanja poduzeća da im se zamjetno ne smanje profiti mogla dovesti do povećanja marža, što je jedan od rizika da inflacija nadmaši trenutačna očekivanja.