Velika analiza: Nevjerojatna je Vladina tromost oko obnove Zagreba. Evo zašto bismo mogli izgubiti novac iz EU

Nakon kvalitetno pripremljenog zahtjeva @VladaRH za pomoć iz Fonda solidarnosti EU za sanaciju štete od potresa u Zagrebu i okolici, zadovoljni smo da je @EU_Commission odobrila predujam u iznosu od 88,9 milijuna €, što je najveći predujam ikada isplaćen iz EUSF. https://t.co/6iQx1xzDdW

— Andrej Plenković (@AndrejPlenkovic) August 11, 2020

Javni interes i birokracija

Radi se o pitanju od javnog interesa. Novac iz EU Fonda solidarnosti je novac poreznih obveznika – hrvatskih i ostalih europskih građana – a namijenjen je javnoj infrastrukturi, bolnicama, školama, saniranju objekata kulturne baštine, infrastrukturi u energetici, vodoopskrbi i tome slično. Namijenjen je, dakle, pokrivanju troškova za objekte koji služe svim građanima.

Državna administracija, međutim, odgovor pomno skriva iza debelog sloja proceduralnih pojmova. Na pitanje koji su troškovi pokriveni predujmom i koliki je dio od 88,9 milijuna eura dosad potrošen, iz Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine ne daju konkretan odgovor. U njihovom opširnom očitovanju riječ „predujam“ – uopće nije spomenuta.

Kad kreću natječaji

Logično je, stoga, zaključiti da se taj novac još nije počeo koristiti. To je, uostalom, u skladu s informacijama portala Faktograf koji je ovoga tjedna otvorio priču o sredstvima EU Fonda solidarnosti: nakon kolovoškog predujma, Komisija je u prosincu Hrvatskoj isplatila i ostatak iznosa (preostalih 594,7 milijuna eura), ali javni pozivi, koji su preduvjet da bi se novac počeo koristiti, još nisu objavljeni.

“Mjesec dana od isplate pomoći iz Fonda solidarnosti još nije raspisan niti jedan natječaj za obnovu infrastrukture koja bi se tim sredstvima trebala financirati”, upozorio je u ponedjeljak Faktograf, zaključivši također da iz odgovora ministarstva “proizlazi da Hrvatska do sada sredstva tog Fonda nije počela koristiti”.

Strogi briselski rokovi

Ono što, međutim, u ovom trenutku zabrinjava jest činjenica da postoji striktan rok u kojem novac treba potrošiti. Radi se o 18 mjeseci od trenutka finalne isplate koja je bila 17. prosinca 2020. godine. U našem slučaju, dakle, rok istječe u lipnju 2022. godine.

Izvori bliski Bruxellesu tvrde da taj rok ni u kakvim okolnostima nije moguće produljiti jer takva opcija ne postoji u uredbi kojom je uspostavljen Fond. Ako se novac ne iskoristi u roku, za Hrvatsku je izgubljen – sve što ostane nepotrošeno, mora se vratiti nazad u europski proračun, tvrde upućeni izvori bliski Bruxellesu.

Mjesec dana dogovaranja

Država, čini se, finalnu isplatu – trenutak od kada počinje teći rok od 18 mjeseci – nije dočekala u niskom startu. Prvih mjesec dana potrošeno je na administrativnu pripremu javnih poziva, što proizlazi i iz odgovora Ministarstva na Telegramova pitanja. Krajem prosinca, 12 dana nakon finalne isplate, međuresorna radna skupina je raspravljala o nacrtima javnih poziva i tzv. zajedničkim nacionalnim pravilima.

“Izgubili smo mjesec dana na definiranje prihvatljivih troškova, a tek smo ih ovaj tjedan uspjeli pretočiti u zajednička nacionalna pravila”, kaže za Telegram dobro upućeni izvor. Ta su pravila donesena prije dva dana, 19. siječnja. Ako ta pravila nisu precizno definirana, pojašnjava naš sugovornik, može se dogoditi da se neki trošak na kraju ne može refundirati iz EU Fonda, nego ga se mora pokriti novcem državnog proračuna.

Na što idu EU sredstva

Radi se, dakle, o bitnom pitanju – ali zašto ono nije riješeno ranije? Zašto Vladina tijela nisu definirala sve potrebne procedure prije finalne isplate? Zašto to nisu učinila, primjerice, nakon što je Vlada u studenom donijela odluku o tome na što će se raspodijeliti bespovratna novčana sredstva? Na ova pitanja iz Ministarstva koje koordinira cijeli posao nema odgovora.

Vladina odluka iz studenog precizirala je donekle u što će biti usmjerena europska sredstva. Prema tom dokumentu, najveći iznos, 285 milijuna eura, trebao bi biti uložen u obrazovnu infrastrukturu, upola manje u zdravstvenu, 116 milijuna u zaštitu kulturne baštine, zatim u energetske i vodoopskrbne pogone. Dijelom će iz Fonda solidarnosti biti pokriveni i troškovi koje je država već platila, primjerice, za smještaj građana koji su u potresu ostali bez domova.

Sat ubrzano otkucava

Država sada obećaje da javni pozivi, bez kojih nema početka radova, kreću uskoro. Dva dana nakon Faktografovog teksta, ministrica kulture Nina Obuljen Koržinek najavila je da će prvi javni pozivi za povlačenje sredstava biti objavljeni do kraja tjedna, a odnose se na kulturnu baštinu. To potvrđuju i u resoru ministra Darka Horvata, najavljujući ostatak natječaja tijekom sljedećeg tjedna.

Rokovi su, međutim, vrlo kratki, čega su, po svoj prilici, svjesni i oni koji rade na pripremama za korištenje europskog novca, ali o tome se još uvijek ne govori javno. “Nama sat otkucava”, kazao nam je, primjerice, ovoga tjedna u neslužbenom razgovoru izvor dobro informiran o koracima koji se poduzimaju da bi se iskoristio europski novac.

Što nakon godine i pol

Po isteku 18 mjeseci, svi nastali izdaci moraju biti plaćeni, a sredstva koja nakon tog roka ostanu neiskorištena – ili su, primjerice, korištena neispravno – Komisija traži nazad. Ne bi bilo prvi put da se tako nešto dogodi: mediji obično izvještavaju o tome da je pomoć iz Fonda solidarnosti nekoj zemlji odobrena, ali detaljni izvještaji Europske komisije o Fondu od njegovog osnutka 2002. godine otkrivaju i ovu drugu, manje pozitivnu stranu.

U iščitavaju različitih Komisijinih dokumenata može se tako naići na opis više slučajeva kada je briselska administracija tražila povrat određenog dijela odobrene pomoći. Za poplave u Britaniji 2007. godine su, primjerice, od 162 milijuna odobrenih eura, vratili 16 milijuna zbog neprihvatljivih izdataka koji su se ticali plaća, zabilježila je Komisija u radnom dokumentu iz svibnja 2019. godine u kojem opisuju način funkcioniranja solidarne pomoći između 2002. i 2017. godine.

Slučaj Švedske i Portugala

Spominju i slučaj Švedske koja je za štete od olujnog nevremena dobila 82 milijuna eura, ali je 15 milijuna ostalo neiskorišteno i stoga je vraćeno. U izvješću iz 2006. godine opisuju, pak, slučaj Portugala kojem je zbog šumskih požara (tri godine ranije) odobreno 48,5 milijuna eura. Oko šest milijuna nije potrošeno, a portugalske su vlasti, nakon revizije, utvrdile i neke troškove koje nije bilo moguće pravdati u okviru ove pomoći. Novac je vraćen.

Stvari treba staviti u perspektivu. Iznosi koje su vraćani u EU proračun ne djeluju možda impresivno, ali radi se o deset ili više posto. Budući da je Hrvatskoj odobren vrlo visok iznos pomoći, ukupno 683,7 milijuna eura, jasno je da bi povrat od deset ili više posto bio značajan financijski udarac.

Dugotrajne javne nabave

Može se, dakako, argumentirati da su spomenuti primjeri iz razdoblja prije reforme kojom je rok za korištenje sredstava produžen sa 12 na sadašnjih 18 mjeseci. No, ni tih godinu i pol nekim državama nije bilo dovoljno dugo razdoblje. Bugarska je, primjerice, unaprijed zaključila da joj je rok prekratak.

Procedura javnih nabava traje između devet i 12 mjeseci, uključujući žalbe, zabilježila je Komisija u svom radnom dokumentu bugarska iskustva, pa su zato nadležni u toj zemlji ocijenili da bi to moglo dovesti u pitanje iskorištenost odobrene pomoći.

Poučno iskustvo za nas?

To je, opisuje Komisija, značajno utjecalo na odluku da se najprije retroaktivno pokriju troškovi – dakle, da se najprije plati ono što je već odrađeno – a da se tek potom, ako novca ostane, financiraju i novi projekti koji, dakle, traže procedure javne nabave i za koje je rok realizacije 18 mjeseci.

Mada lipanj 2022. godine u ovom trenutku može izgledati daleko, bugarsko iskustvo možda bi moglo biti poučno: procesi javne nabave i kod nas su često usko grlo, što se, među ostalim, znalo pokazati i na korištenju uobičajenih EU fondova. Država će se, očito, morati prilično potruditi da se “najveći predujam ikad” kojim slučajem ne bi pretvorio u “najveći povrat ikad”.