Priča o 7 studentica, zatočenim u kući s ISIS-om. Skrivale su se pod krevetima na kojima su borci ležali
Borci su upali u kuću i bili tamo satima
Poslala je samo jednu SMS poruku majci. “Zarobljena sam u kući s borcima Islamske države. Nemoj me zvati.” Monaly Atalla i šest cimerica iz studentskog smještaja, punih osam sati su se skrivale pod krevetima u zamračenoj kući. Bilo je to tijekom bitke za zauzimanje grada Kirkuka u Iraku prošlog mjeseca, piše The Washington Post.
Dok su studentice ležale pod uskim krevetima, sakrivene jedino tankim plahtama, militanti su sjedili na madracima iznad njih, ne znajući da su one ispod. Sedam žena je slušalo njihove razgovore i čulo kako se mole u drugim sobama. Osjetile su njihovu prisutnost, teret tijela na vrhu kreveta, miris znoja i krvi.
Dva borca koja su prošla kroz sobu bili su ozbiljno ranjeni u žestokoj pucnjavi, odmah ispred kuće. Jedan je pogođen u trbuh, a drugi, kako vjeruju u nogu. Studentice su mogle čuti kako ranjeni muškarci otežano dišu.
Trenutak kad joj je dotaknuo rame
U jednom trenutku, jedan od boraca promijenio je položaj tijela, a njegova čizma dotaknula je Atallino rame. “U tom trenu sam pomislila, to je to”, rekla je za The Washington Post. Svih sedam mladih žena u kući su kršćanke koje su pobjegle iz Mosula i obližnjeg grada Qaraqosha prije više od dvije godine, nakon što je Islamska država preuzela vlast nad regijom.
Iznenadni napad Islamske države na Kirkuk, koji je bogat naftom, počeo je 21. listopada prije zore. Nekoliko stotina militanata naoružanih granatama i prslucima s dinamitom, ušli su u centar i uništili gradsku vijećnicu. Nekolicina preostalih boraca iz te operacije još uvijek je u bijegu.
Studentice su živjele u istoj ulici gdje su bile najžešće borbe. Snajperisti Islamske države zauzeli su pozicije na vrhu obližnjih zgrada. Militanti su ispaljivali minobacačke granate iz njihova dvorišta.
Komunicirale su s vanjskim svijetom SMS-ovima
Oko 500 studenata živi u kućama u Kirkuku koje je udomila episkopija Chaldean Catholic, studenti su pripadnici različitih vjera. Kada su započele borbe u Kirkuku, sigurnosne snage požurile su evakuirati neke, dok su drugima rekli da se zaklone u domovima. Bilo je preopasno za njih da pobjegnu, a i preveliki rizik da ih se dođe spasiti.
Atalla je rekla da su se prvo sakrile u ormaru gdje su pomoću laptopa punile mobitele. Zatim su čule glasove izvana, razbijanje stakla na kuhinjskim vratima, muškarci su ušli u kuću. Jeli su i razgovarali. Zatim su ti borci otišli. Studentice su zgrabile tri noža iz kuhinje i pobjegle pod krevete oko 16 sati.
Ostale su tamo sve dok nisu pobjegle kroz stražnje dvorište i popele se preko ograde nešto iza ponoći, spasila ih je policija. Atalla je rekla kako su bile potpuno mirne, dok su muškarci bili u njihovoj sobi, nijemo su molile. Jedna po jedna baterija njihovih telefona se potrošila. Struje nije bilo, kontinuirano su se čule pucnjava i eksplozije. Vjeruju da su ih buka i tama spasile.
Znali su da su zatočene, nisu im mogli pomoći
Sestra Yomna, koja živi u samostanu koji se nalazi preko puta, rekla je kako su vidjele borce Islamske države da preskaču ogradu i ulaze u kuću studentica. “Molile smo za njih”, rekla je. Kada su je pitali kako su se borci ponašali dok su bili u njihovoj sobi, Atalla je rekla da su bili vrlo mirni i oprezni. “Razgovarali su kako da se izvuku iz kuće. Razgovarali su na telefonima”, rekla je.
Borci nisu bili u panici niti su podizali glasove. Izgledalo je kao da se ne poznaju jako dobro, kao da su iz različitih jedinica. Jedan je komentirao da tu netko sigurno studira strojarstvo, jer je vidio udžbenike. Atalla je rekla da je komunicirala sa svećenikom koji joj je rekao da ostanu tiho i ne izlaze iz kuće. Poslala je poruke sigurnosnom kontaktu i koordinatoru studentskog stanovanja, Abu Duraydu. On joj je obećao da će ih izvući.
Borci su ulazili i izlazili iz sobe. U jednom trenutku zatvorili su vrata i zaključali ih, no vratili su se. Kada su djevojke mislile da nikog nema u sobi, šaptale su jedna drugoj. U jednom trenutku Atalla je rekla kako je bila uvjerena da netko od boraca leži na krevetu. Vrlo lagano pritisnula je ruku na madrac da ga pokuša dignuti, nikoga nije bilo na krevetu.
Nakon što su pobjegle kuća je eksplodirala
Oko ponoći, Abu Durayd im je dao upute da otvore stražnja vrata kuće i pobjegnu, jedna po jedna. Prema zidu. Vidjet će svjetlo na njegovom mobitelu. Došla je i policija. Nekoliko sati kasnije, u kući se dogodila velika eksplozija. Abu Durayd je rekao kako nije siguran što se točno dogodilo. Unutra su pronađena četiri mrtva borca. Jedan od njih je detonirao svoj pojas s dinamitom, moguće slučajno.
Ta soba, koja se nalazi odmah pokraj one u kojoj su bile djevojke, potpuno je uništena, prekrivena krvlju. Arhiepiskop Kirkuka, Yousif Thomas Mirkis, preživljavanje studentica nazvao je čudom. Atalla je rekla da su se pokušale sabrati, pobjegle su od ISIS-a prije dvije godine, da bi im sada opet pale u šake. “Sve su one snažne žene”, rekla je Atalla za svoje prijateljica, dodala je da nisu sigurne kako bi postupile sada.