Nevjerojatna priča o studentu elektrotehnike koji je izrađivao bombe za teroriste, a onda se i sam raznio

Raznio se na aerodromu

Laachraoui je imao samo 24 godine kada se 22. ožujka raznio u bruxelleskoj zračnoj luci. Tada je ubijeno još 15 ljudi koji su se sasvim slučajno u tom trenutku nalazili na tom mjestu. Drugi napadač raznio se u blizini, a treći u podzemnoj željeznici, ubivši na taj način 17 ljudi. Prema sumnjama vlasti, sve bombe napravio je upravo on.

Do dana napada u Bruxellesu Laachraoui je bio nevidljiv, ali središnji igrač, ključna poveznica između pariških napada i onih u Bruxellesu.

Putovanje iz četvrti Schaerbeek u Bruxellesu gdje je odrastao, u Siriju, i nazad, odigralo je ključnu ulogu njegovom životu. Radikalizacija. Laachraoui je bio drukčiji od ostalih članova ISIS-a, cijenjen. Europlljanin koji je završio dobre škole. Jedan bivši poznanik s fakulteta na Facebooku je objavio njegovu fotografiju s još sedam ostalih studenata. Bistrog pogleda, odjeven u zapadnjačku odjeću, Laachraoui stoji u zadnjem redu.

Zastrašujuća mogućnost

Zašto je mladić koji je radio bombe postao bombaš samoubojica ostaje misterija, baš kao i zašto se radikalizirao. Stručnjaci kažu da se u takvim slučajevima okolnosti mogu poklopiti, no osobni i psihološki razlozi koji su ovog mladića naveli da se okrene ISIS-u uistinu nisu jasni.

Stručnjaci nagađaju i da Laachraoui sigurno nije bio jedini ISIS-ov čovjek koji je radio bombe u Europi, a vjerojatno ni u Belgiji, gdje je žarište terorista u Europi. Ta spoznaja da takvih ima još u Europi koji su sasvim uklopljeni u društvo, prilično je zastrašujuća.

Sasvim je moguće da je Laachraoui učio od nekoga iskusnijega. To su tek indicije koje vlasti još trebaju istražiti. Jedna od pretpostavki je i da je jedan od ISIS-ovih palestinskih članova došao u Europu kako bi izrađivao bombe još puno prije pariškog napada. Pripremao se upravo za taj napad.

After the #Belgium attacks, we released this bio on #ISIS bomb maker Najim Laachraoui: https://t.co/q1W4Ii1dHg pic.twitter.com/7b4O00UAgk

— CEP (@FightExtremism) April 6, 2016

Pubertetske nedoumice

Ljudi koji su poznavali Laashraouija u srednjoj školi kažu da po ničemu nije bilo vidljivo da je radikaliziran, no kada se bolje zamisle otkrivaju da je možda bilo nekih znakova koji su navodili da se pomalo otuđuje, no tome nitko nije pridavao osobitu pažnju.

Laachraoui je rođen 18. svibnja 1991. u Ajdiru u Maroku, no odrastao je u Belgiji, što je vidljivo iz sudskih dokumenata. Kada je bio mlađi, vjerojatno negdje u doba kada je ušao u pubertet, u njemu se javila nesigurnost u vezi toga kakav musliman želi biti.

“Bili smo suočeni s osobom koja je bila u potrazi za svojim islamom,” rekao je Bruno Derbaix, koji je predavao religiju na Institutu de la Sainte-Famille, gdje je gospodin Laachraoui studirao u srednjoj školi.

U Belgiji, nije neuobičajeno, pa čak ni za muslimanske obitelji, da pošalju svoju djecu u katoličke škole, gdje je kvaliteta obrazovanja u odnosu na državne škole često viša.

Zanimljiv članak o islamu

Najim Laachraoui je kao 18-godišnjak napisao članak o tome kako islam gleda na ropstvo, koje Islamska država zapravo brani, osobito kad je riječ o nemuslimanima. Spominjao je i kamenovanje kao kaznu za preljub.
“Islam nije ukinuo ropstvo izravno i jasno”, napisao je. Ipak, on je naglasio da je njegova želja da “svaka osoba ima pravo na slobodu i kakoj e osjetljiv na one koji nemaju slobodu ili kojima je oduzeta.”

U vrijeme napada u Bruxelelsu, Laachraoui je već odavno bio odbacio bilo kakav osjećaj umjerenosti. Njegova potraga za islamom krenula je u sasvim uskom smjeru, tumači njegov profesor iz srednje škole.

U zadnjoj godini srednje škole razlike u Najimovom ponašanju i izgledu su bile vidljive, hlače do iznad gležnja, kozja bradica i odbijanje rukovanja sa ženama. Nije poznato da je ikada imao djevojku. Njegov profesor kaže da je već tada bilo prilično vidljivo da je Najim uvjeren kako suživota između istoka i zapada nema što ga je činilo nemirnim i izoliranim.

Udaljavanje od obitelji

Ekstremizam je tako potpuno obuzeo mladog Najima dok je njegova obitelj ostala dalje od svega. Njegov brat Mourad, koji mu je najbliži po dobi, ima 20 godina, također jepraktični musliman, a postao je jedan od belgijskih najboljih taekwondo natjecatelja.

Na tiskovnoj konferenciji nakon bratove smrti, Mourad Laachraoui rekao je da nosi zastavu belgije na međunarodnim utakmicama s ponosom. “To je ono za što sam se borio,” rekao je Mourad kojega je bratov postupak pogodio.

Osjećaj izoliranosti

Nakon mature s dobrim ocjenama, osobito u matematici i fizici, Najim je upisao Universite Libre de Bruxelles. Tamo je biklo malo muslimana, nije se osjećao dobro. Fakultet je napustio nakon samo godinu dana. Potom se upisao u drugu školu, kako priča njegov profesor Derbaix, ali je napustio i to.

Osjećao se odvojeno, izolirano, što nije nikakvo čudo za muslimana iz Schaerbeeka, treće najsiromašnije općine u Belgiji koja ima dugu povijest rasizma. Schaerbeek je mješovita zajednica sa značajnim brojem izvornih bijelaca Belgijanaca, kao i muslimana iz Turske i Maroka.

Razdor između dva svijeta

Mustafa Chiari, rodom iz Schaerbeeka, koji je sada šef zajednice protiv islamofobije u Belgiji, sjeća se kako je, kada je bio dječak, gradonačelnik, Roger Nols stanovnicima otvoreno pokazivao svoju netrpeljivost prema crncima.

Tako je tijekom izborne godine 1986. navukao etničku marokansku odjeću, i na devi odjahao do središnjeg trga: “Za 20 godina će Schaerbeek izgledati ovako ako ne glasate za mene”, poručio je stanovnicima, prisjetio se gospodin Chiari. Nols je ostao gradonačelnik punih 19 godina. U takvom bipolariziranom društvu je Laachraoui odrastao, duboko svjestan razdora dvaju svjetova.

Zloglasni Zerkani

Na ulicama susjedne četvrti u Bruxellesu, zloglasnog Molenbeeka prije tri godine pojavio se propovjednik islama po imenu Khalid Zerkani koji je svojim porukama zaveo mnoge mlade Muslimane. Zerkani je uspio regrutirati više od 50 mladih ljudi, a trenutno je u zatvoru u Belgiji, protiv nejga se vode čak dva kaznena postupka.

Neki od njegovih sljedbenika bili su mladi sitni kriminalci koje je poticao na pljačku naroda, kako bi se prikupio novac za njihove potrebe putovanja u Siriji. No, drugi su bili inteligentni mladići s velikim izgledima da uspiju u životu.
Jedan od njih bio je Najim Laachraoui, prema sudskim dokumentima s jednog Zerkanijevog suđenja.

Bijeg u Siriju

2013. njegovi roditelji preselili su u drugo naselje. Bili su zabrinuti jer su primijetili da se njihov najstariji sin sve više radikalizira i odvaja, htjeli su ga izvući iz društva Zerkana. U svakom slučaju, bilo je prekasno.

Tijekom premještanja, Najim je nestao, rekao je njegov brat, belgijski reprezentativac na konferenciji za novinare, na kojoj je molio novinare da puste njegovu obitelj na miru.
Obitelj je telefonskim pozivom saznala za njegov odlazak. Mourad je rekao da nakon toga više nikad nije razgovarao s bratom, niti je do njegove smrti znao gdje se nalazi. “Ja ga nisam mogao naći”, rekao je on. “Da sam ga našao, pokušao bih ga urazumiti.”

Laachraoui se vratio u Europu u rujnu koristeći lažnu putovnicu na ime Soufiane Kayal, putovao je sa Salahom Abdeslamom, koji je jedini preživjeli Pariz napadač.

Abrini, de la delincuencia común a una radicalización vertiginosa. Sin que nadie se entere. https://t.co/QxhZnTplhQ

— Víctor Gª Guerrero (@VictorGGuerrero) April 8, 2016

‘Islam je superioran’

Nakon što se vratio u Belgiju istražitelji su došli do saznanja da je bio jedan od onih koji su izrađivali eksplozive za bombaše samoubojice koje su nosili pariški napadači. Njegov DNK pronađen je na nekoliko prsluka samoubojica, kao i u kući u Schaerbeeku.

Abdeslam je uhićen samo nekoliko dana prije bombardiranja u Bruxellesu, za koje je Laachraoui takođernapravio eksploziv. Zašto mu je smrt postala važnija od slobode nije baš lako za pogoditi. U jednom od svojih posljednjih razgovora prije mature, Laachraoui je rekao svom profesoru da vjeruje Islam je superioran u odnosu na zapadni model.
“Rekao sam mu da će jednog dana njegov idealizam biti na kušnji i da mora obratiti pozornost na to, da ga ne smije voditi ljutnja i ponos” prisjetio se profesor Derbaix. “Široko se nasmijao i rekao mi je: Ne brinite.”