Nekad je nužno odabrati stranu

Nevjerojatne priče ljudi koji su pobjegli od ISIS-a u Mosulu. Sada žive s užasnim psihičkim traumama

Stvari kroz koje su prošli većinu vremena ne mogu zaboraviti

An Iraqi woman carries her child in Mosul's al-Zahraa neighbourhood on January 8, 2017, as they flee with other civilians during an ongoing military operation against Islamic State (IS) group militants. 
Elite Iraqi forces battling the Islamic State group in eastern Mosul reached the Tigris River that splits the city in two for the first time, a spokesman said.
 / AFP PHOTO / Dimitar DILKOFF
FOTO: AFP

Dok je bježala iz područja pod kontrolom Islamske države prije tri mjeseca, Laila je svojim očima gledala kako njene dvije kćeri umiru pred njom. Osakaćena od tuge i traume od te noći, Laila se sada bori da bi mogla nastaviti.

Dok su trčali pod okriljem mraka, nakon više od dvije godine života pod vlašću džihadista u gradu Shirqat, južno od Mosula, Lailina djeca su nagazila na minu. Najmlađe dijete poginulo je na licu mjesta, prekriveno krvlju i napola u zemlji.

‘Čula sam kako joj duša napušta tijelo’

Njezina 16-godišnja kći je izgubila svijest, stradala joj je noga. Leila joj je vezala ranjenu nogu, a zatim je nosila nekoliko kilometara do bojišnice iračke vojske. “Mogla sam čuti kako joj duša napušta tijelo, njena glava bila je na mom ramenu”, prisjetila se Leila početkom mjeseca u razgovoru za Reuters. Smještena je u kampu za raseljene osobe u Iraku, bori se s depresijom i posttraumatskim stresnim poremećajem.

Bitka za preuzimanje Mosula, posljednjeg velikog uporišta Islamske države u Iraku, odigrava se za oslobađanje otprilike milijun i pol stanovnika koji su već oko 2 godine pod režimom ISIS-a. Militanti su izuzetno okrutni prema stanovništvu koje živi na područjima kojima vladaju; muče ih zbog pušenja, odsijecaju im ruke zbog krađe, kamenuju ljude zbog preljuba, i bacaju ih s vrhova zgrade zbog homoseksualnosti.

‘Život ne može biti zamijenjen’

Od početka bitke za Mosul koja je počela negdje u listopadu, u uličnim bitkama ubijeno je nekoliko tisuća civila. Kampovi u okolici grada su puni civila koji su prognani iz Mosula, ili su uspjeli pobjeći, a mnogi od njih pate od depresije i anksioznih poremećaja.

“Osjećam se izgubljeno, moj život više nema smisla”, kaže Laila. “Ako vam ukradu automobil, možete kupiti drugi. Ako vam je kuća uništena, možete izgraditi novu. Ali život ne može biti zamijenjen”. Laila uzima lijekove i pohađa tjedna savjetovanja koja organiziraju Liječnici bez granica, no kaže kako joj ništa ne pomaže. “Terapija ne može izliječiti bol srca.”

Traumatična iskustva

U obližnjem šatoru u kampu u Debagi sjedi mlada majka troje djece, iz drugog sela južno od Mosula. Kad priča, rijetko ostvaruje kontakt očima, glas joj je monoton. Tijekom bijega prošle jeseni, dobila je trudove, rodila je blizance. Ne želi govoriti o detaljima, a u međuvremenu su joj ustanovljeni depresija i PTSP. Njen savjetnik kaže da je tukla svog muža i pokušala ubiti jednu od svojih beba. Ima suicidalne osjećaje, no odbija lijekove. “Ona sada s vama priča normalno, ali ponekad guši dijete i govori mi: Ne želim ga, ti ga uzmi”, rekao je njezin suprug.

Njihova imena Reuters nije objavio kako bi se zaštitila njihova sigurnost. Njihov bijeg samo je jedan od mnoštva traumatičnih događaja koje su pretrpjele njihove obitelji u posljednjih nekoliko godina, i mnogi drugi poput njih. Još nisu pobjegli iz sela kada su borci Islamske države upali u njihov doma, optužujući njezina supruga za pobunu.

Psi su vukli dijelove tijela

On je bivši policajac, surađivao je s američkim snagama nakon invazije 2003. godine. MIlitanti su pucali po zraku oko njega, a zatim su mu prislonili strojnicu na glavu i odvukli ga u džamiju gdje su ga tukli.

Drugi put, zračnom puškom su uništili susjednu kuću. Njihov pas se provukao kroz krš i odvukao ljudske ostatke. “Bilo je ostavljenih djelova tamo. Pas ih je dovukao u dvorište i grickao ih pred našom djecom”, prisjeća se žena.

Nemogućnost liječenja

Obzirom na ograničen pristup lijekovima, teško je bilo održavati stanje kod bolesnika u dijelovima Mosula koji su još pod kontrolom ISIS-a. Jedan od stanovnika rekao je Reutersu prošli tjedan da je njegova majka pala u komu mjesec dana prije nego su borci ISIS-a upali u njihovu kuću. Uzalud je tražio da mu se dozvoli prijevoz hitnom pomoći, kako bi mamu odveo do obližnjeg Erbila, gdje se liječe civili iz Mosula.

No, nisu mu dozvolili. Prošlog petka, još je bila doma. Još jedan čovjek kaže kako njegova petogodišnja kći, koja ima problema na mozgu zbog preranog rođenja, nije dobila lijekove više od dvije godine. Jedva može govoriti. Liječenje raseljenih ljudi otežava i što nasilje u Mosulu još nije završilo. “Stopa je vrlo visoka. Jer na dnevnoj bazi u kamp za raseljene osobe stižu bolne vijesti i priče”, kaže Bilal Budair iz Liječnika bez granica. “Tako da ih liječimo i pružamo podršku, ali loša vijest ima suprotan efekt i vraća neke od pacijenata na nulu.”