Nevjerojatne priče špijuna koji su se uspjeli približiti ISIS-u pa sad pomažu onima koji ih pokušavaju uništiti

Oni su civili, dobrovoljci, i riskiraju vlastite živote

Rashidi kaže kako se njihovi doušnici uvijek javljaju mobitelom nekoliko minuta poslije ponoći i razgovor traje najviše pet sekundi, ali to je dovoljno da im daju bitne informacije. Nakon razgovora, izvade SIM-karticu iz uređaja, kako ih ISIL-ovci ne bi mogli locirati. Naglašava kako su špijuni uvijek dobrovoljci čija je jedina motivacija oslobađanje vlastitog naroda od okupacije Islamske države. Ne plaćaju ih, jer ako bi ih krenuli plaćati, moglo bi se dogoditi da špijuni počnu trgovati informacijama i prodavati ih onome tko im ponudi više. Stoga, nema financijske kompenzacije.

Doušnici se obično javljaju kontaktima unutar kurdskih ili iračkih postrojbi, koji te informacije prenose Koaliciji za borbu protiv Islamske države. Satnik pješadijskih postrojbi vojske Iračkog Kurdistana, koji koristi pseudonim Sorxan Rekani, za Foreign Policy objasnio je kako je osobno regrutirao sedmero špijuna. Oni su mu rekli gdje se točno nalaze uporišta ISIS-a, a on je potom te podatke prenio savezničkim vojskama Italije, Njemačke i Sjedinjenih Američkih Država, koje su prema tim podacima izvršile zračne napade dronovima, i direktno na terenu. Glasnogovornik Koalicije, američki pukovnik John Dorrian, potvrdio je da redovito dobivaju podatke od civilnih dobrovoljaca, ali i drugih izvora.

Iz neposredne blizine odavali su lokacije ISIS-ovaca

Osim s Rekanijem, Foreign Policiy je pričao sa trojicom takvih doušnika, špijuna dobrovoljaca, koji rade na teritoriju pod okupacijom Islamske države. Oni su, naravno, zahtijevali da ostanu anonimni, jer ako se javno objave njihova imena, sigurno će ubiti i njih i njihove obitelji. Što se tiče načina njihovog rada, Rekani naglašava kako je najbolje kad imaju špijune na terenu, blizu lokacije, jer onda iz neposredne blizine mogu dati detaljne podatke pripadnicima Koalicije, koji tada mogu izvršiti učinkoviti napad. Rekani objašnjava da terorističke skupine uspješno mijenjaju lokaciju, ali ako su špijuni blizu tih lokacija, to olakšava borbu protiv njih.

Trojicu špijuna FP je nazvao samo Agent 40, Agent 44 i Agent 45, jer to su imena pod kojima ih znaju u Koaliciji. Iako su trenutno na sigurnom, u dijelu Iraka koji nije pod okupacijom Islamske države, strahuju da bi ih mogli naći pripadnici ISIS-a koji se skrivaju na oslobođenom teritoriju. Rekani im je svima našao smještaj, ali kad im je probao pribaviti honorar od Koalicije, odbili su, upravo zbog sumnje na moguće trgovanje podacima, što smatraju prevelikom rizikom. Sva trojica radili su civilne poslove, stoga nisu privlačili previše pažnje na sebe.

Uvijek su bili u strahu da će biti uhvaćeni, i ubijeni

Rekani je prvo upoznao Agenta 45 i to 2008. godine, dok su obojica bili pripadnici iračke vojske. Agent 45 kontaktirao je Rekanija šest godina kasnije, u kolovozu 2014. godine, i obavijestio ga kako želi prenositi bitne informacije borcima protiv ISIS-a. “Postoji samo jedan razlog zašto smo se odlučili na ovo, mi stvarno ne volimo Islamsku državu”, jednostavno je objasnio Agent 45, koji je inače po zanimanju električar. Baš je zbog takvog posla mogao svakodnevno obilaziti razne lokacije po Mosulu te iz neposredne blizine vidjeti gdje se nalaze ISIS-ovi borci, i što točno rade.

Osim što je znao objasniti gdje su uporišta ISIS-ovaca, Agent 45 pripadnicima Koalicije je također govorio o prometu unutar teritorija Islamske države, znao je kako im se kreću konvoji, a mogao je i unaprijed obavijestiti pripadnike Koalicije gdje će konvoji prolaziti te na taj način učiniti ih lakim metama zračnih napada. Izvršavanje špijunskih zadataka bilo je, u najmanju ruku, stresno, jer se uvijek pribojavao za vlastiti život i za svoje bližnje. Konstantno je pazio da ga nitko ne prati, posebice kad bi prikupljao podatke.

Agent 45 redovito se javljao Koaliciji mobitelom kojeg je preko dana držao skrivenim iza lažnog zida u ormaru svojeg doma. Koaliciji bi se javljao iza ponoći s krova svoje kuće, ležeći na leđima, a razgovori su trajali svega par sekundi. “Moja obitelj i dalje ne zna čime sam se bavio, i bolje da ne znaju, tako su sigurniji”, priča Agent 45, koji je pobjegao iz Mosula krajem prošle godine, kad su ISIS-ovci preuzeli istočni dio grada.

Kao taksist, jedan špijun je otkrio 14 uporišta

Agent 40 je također imao zanimanje vrlo korisno za špijunske aktivnosti; on je bio taksist u Mosulu. Rekani ga smatra svojim najkorisnijim izvorom informacija. Tijekom 2015. godine, za vrijeme okupacije, Agent 40 slao je detaljne izvještaje o lokacijama ISIS-ovih uporišta uz pomoć kojih je uništeno 14 uporišta Islamske države, uključujući mjesta sastanaka njihovih visokih dužnosnika, vojni sud te nekoliko postrojenja za proizvodnju automobilskih bombi. Rekani mu je govorio gdje da istražuje, ali Agent 40 je znao i sam otkriti bitne lokacije ISIS-ovaca.

“Ako bih vidio nekoliko skupljih automobila parkiranih na istom mjestu, usporio bih, parkirao se, izašao i razgledao”, rekao je za Foreign Policy, objašnjavajući kako bi i svoje putnike znao ispitivati što se događa po gradu, a često je vozio i vojnike Islamske države i slušao njihove razgovore. Bilo ga je strah, ali osjećao je da mora napraviti nešto kako bi pomogao vlastitom narodu. Kaže da je zaslužan za smrt 87 ISIS-ovaca, od kojih su neki bili vođe. Kako bi imao dokaz svojeg rada, mobitelom je snimao skoro svaki zračni napad koji je bio rezultat njegovog špijuniranja. To ga je umalo koštalo života.

Uhitili su ga, zatvorili i osudili na smrt

Njegova kretanja postala su sumnjiva ISIS-ovcima. Jednog dana, upali su mu u kuću dok je bio na poslu, pretresli sve, i kod njegove supruge našli mobitel kojeg je bilo zabranjeno posjedovati. Sačekali su ga doma, uhitili, istukli, odveli u zatvor i bacili u ćeliju sa još sedmoricom zatvorenika. Kad su na mobitelu našli snimke zračnih napada, osudili su ga na smrt. Međutim, dok je čekao vlastitu egzekuciju, zgrada zatvora se zatresla, zid ćelije se urušio i Agent 40 i zatvorenici mogli su pobjeći van.

Zatvor je bio pod zračnim napadom pripadnika Koalicije. Agent 40 ni danas ne zna je li taj napad izveden kako bi ga spasili, ili je to bila puka slučajnost. Rekani također ne zna. Njih šestero je uspjelo pobjeći, a jedan zatvorenik je poginuo. Agent 40 nastavioje bježati iz okupiranog teritorija, i konačno se uspio naći sa svojom obitelji u Širkatu. Sličnu priču ima i treći špijun, Agent 44, koji je također bio taksist u Mosulu, ali znao je bolje sakriti što radi.

Agent 44 skrivao bi SIM karticu mobitela u narančama koje je brao s vlastitog stabla. S obzirom na posao taksista, često je obitavao po mehaničarskim radionicama u istočnom Mosulu. Uspješno je prikupljao informacije o lokacijama skrivenih skladišta municije. “Obilazio bih mehaničarske radionice, raspitivao se o ljudima koji im tamo dolaze i onima koji tu rade, raspitivao bih se među kolegama i onda bih sam odlazio na lokacije o kojima su mi pričali, kako bih bio siguran u podatke”, kaže Agent 44.

Da im se ukaže prilika, opet bi napravili isto

Imao je i prijatelja koji je radio u jednom takvom skladištu municije, koji je zapravo bio njegov doušnik. Najviše se ponosi otkrićem jednog bazena gdje je otprilike pedeset ISIS-ovih boraca treniralo svake večeri. Zahvaljujući razgovorima s jednim od zaposlenika bazena, Agent 44 je znao precizno opisati lokaciju ISIS-ovaca Koaliciju, koji su ih pobili u jednoj zračnoj akciji. Nikad ga nisu uhvatili na djelu, a on danas živi van okupiranog teritorija.

Sva trojica špijuna kažu kako ne žale za onim što su radili, i da im se ponovno pruži prilika, opet bi radili isto. Agent 40 se prisjeća kako se najčudnije osjećao na molitvama u džamiji, jer dok im je svećenik govorio da se mole za uništenje Amerikanaca i Kurda, on bi se molio: “Moj Bože, nemoj ih slušati”. Ne žele novac, ne žele javno priznanje za svoj rad, iako su heroji. Njihov jedini cilj je oslobađanje od Islamske države.