Nijedan režim nije se usudio zadirati u autonomiju sveučilišta; Borasov totalitarizam je potpuno besraman
Telegramov Dragan Markovina o kaosu na Filozofskom fakultetu
Neovisno o tome što se hrvatska javnost već naviknula na razne vrste besramnih poteza u javnoj sferi, odluka rektora zagrebačkog sveučilišta Damira Borasa, da na sugestiju svog nasljednika na funkciji dekana Filozofskog fakulteta, Vlatka Previšića raspusti Studentski zbor na toj instituciji nadmašuje većinu dosadašnjih besramnosti ljudi na javnim funkcijama.
Navodimo ovo iz razloga što je motiv ovog raspustašnja vrlo jasan, bez obzira na formalne razloge koji su ponuđeni u objašnjenjima. Pojednostavljeno govoreći, aktualni rektor Boras je, dok je još obnašao dužnost dekana Filozofskog fakulteta, pokušao na sve moguće načine progurati ugovor između Filozofskog fakulteta i Katoličko-bogoslovnog fakulteta, koji se zapravo svodio na onu krilaticu iz čuvenog romana Iljfa i Petrova ‘Ideje naše, benzin vaš’.
Profitirali bi samo studenti KBF-a
Drugim riječima, po tom ugovoru bi studenti KBF-a mogli upisivati razne smjerove na Filozofskom, koji bi im nakon stjecanja diplome omogućili da u školama pored vjeronauka, predaju i neki drugi predmet, poput povijesti, hrvatskog, sociologije i sl.
Na taj način bi došli u privilegiranu poziciju na tržištu rada, s obzirom da bi, čak i neovisno o ideološkim razlozima, svaki ravnatelj radije zaposlio jednog čovjeka koji bi mogao predavati više predmeta, nego po jednog čovjeka za svaki predmet. Studenti Filozofskog ne bi zauzvrat dobili ništa.
Prije svega iz razloga što za upis na KBF brucoši moraju imati sve sakramente, a potom i zbog toga što sama crkva određuje tko će predavati vjeronauk u školama.
Nema racionalnog opravdanja za suradnju
Kako su ove dvije činjenice toliko jasne, da ih nikakva retorička aktobatika ne može opovrgnuti, ne treba čuditi da je pokušaj da se ovakva odluka donese ispod radara i u paketu suradnje s drugim fakultetima dovela do masovne pobune studenata s jedne strane, ali i osvijestila dobar dio profesora o čemu je zapravo riječ, s druge strane, nakon čega je premoćnom većinom, sada već u dekanskom mandatu Vlatka Previšića Fakultetsko vijeće odbilo ovakvu vrstu ugovora s KBF-om.
S obzirom da ne postoji nijedan racionalan razlog po kojem bi ovaj ugovor koristio studentima Filozofskog fakulteta, jasno je kako ni prethodni dekan, a sadašnji rektor, jednako kao ni aktualni dekan, nisu zaštitili interese vlastite kuće i vlastitih studenata.
O razlozima zbog čega su se tako postavili možemo samo nagađati, pa stoga to pitanje nećemo ni otvarati, ali to i dalje ne mijenja činjenicu da su se sa svojim postupcima praktično suprostavili interesu vlastitih studenata.
Previšić je nepristojan i ignorira akademske običaje
Konačni rezultat te akcije bilo je premoćno odbacivanje spomenutih ugovora, koje nijedan odsjek nije prihvatio, ali i izglasavanje nepovjerenja dekanu Previšiću od strane Fakultetskog vijeća, što je on izbjegao rušenjem kvoruma i odbijanjem da se točka o njegovom razrješenju uvrsti na dnevni red.
Svemu tome prethodio je njegov samovoljni pokušaj smjene prodekanica Galić, kojeg je Fakultetsko vijeće odbilo. Dekan Previšić je potom prije par dana podnio kaznenu prijavu protiv prodekanica Branke Galić i redovne profesorice Nadežde Čačinović, jer su navodno pokušale uvesti paralelno upravljanje na fakultetu.
Kad se čitava ova priča ogoli od pravnih finesa i ispraznog govora, doći ćemo do vrlo jednostavnog zaključka kako je Vlatko Previšić prilično nepristojan čovjek, kao i netko tko posve ignorira dobre akademske običaje.
Previšić je angažirao privatnu zaštitarsku firmu
Umjesto da sam ponudi ostavku, nakon što je projekt kojeg je svim silama gurao doživio debakl na glasanju, on odbija otići čak i nakon što mu je većina Vijeća iskazala nepovjerenje i izglasala njegovu smjenu. Stoga bi bilo zanimljivo čuti koji su to stvarni razlozi zbog kojih se dekan na ovakav način spreman poigravati s vlastitim obrazom.
Tim prije što sam iz dana u dan pomiče granice, pa je tako jučer angažirao privatnu zaštitarsku službu da ordinira po fakultetu te angažirao zaposlenike da kidaju plakate koji ironizirajući odnos između rektora Borasa i njega pozivaju na plenum.
Zastrašujuća, totalitarna praksa
Sve to nadopunio je odlukom da studentima koji organiziraju Plenum zabrani okupljanje u prostorijama fakulteta. Odgovor na pitanje je li puka koincidencija da se sve ovo odvija par dana po okončanju parlamentarnih izbora, ostavljamo čitateljima na izbor, no neovisno o tome jasno je kako se na Filozofskom suočavamo s jednom zastrašujućom praksom koju najpreciznije možemo imenovati kao totalitarnu.
Sveučilište je, naime, već stoljećima mjesto koje uživa autonomiju od upliva države, a k tome je definirano kao zajednica studenata i profesora. U tu autonomiju, barem ne na ovako brutalan način, nije zadirao nijedan režim. Točnije govoreći, u gibanjima iz 1968. i 1971. studenti su se slobodno sastajali u prostorijama sveučilišta, potpuno svjesni rizika ukoliko taj prostor napuste i svoje zahtjeve iskažu na ulici.
Danas Previšić studentima ne dopušta niti toliko da slobodno iskažu svoj stav u prostorima svog fakulteta, i to djelujući s pozicije čovjeka kojemu je većina na tom istom fakultetu iskazala nepovjerenje. Takva vrsta bezobrazluka svjedoči u prvom redu o nedostatku bilo kakvog srama i o nepoštovanju ideje sveučilišta.