Nova blamaža hrvatskih sudova: Strasbourg kaže da postupak za prvu veliku koruptivnu aferu nije bio pravedan
Josip Matanović žalio se na suđenje za aferu Maestro i dobio
Sudski proces u aferi Maestro, prvom slučaju koji je bio predstavljen kao početak borbe protiv visoke korupcije u Hrvatskoj, nije bio pravedan. Bivšem potpredsjedniku Hrvatskog fonda za privatizaciju Josipu Matanoviću tijekom procesa povrijeđena su osnovna ljudska prava. Osim što mu je povrijeđeno pravo na pravedno suđenje, nezakonito mu je zadirano i u privatni život, ocijenio je danas Europski sud za ljudska prava u Strasborugu kojem je Matanović podnio tužbu žaleći se na proces na hrvatskim sudovima.
Ova presuda stiže točno deset godina od spektakularnih uhićenja čelnih ljudi Hrvatskog fonda za privatizaciju i predstavlja novu potvrdu kraha ovog slučaja. Naime, od osam optuženika, mahom tadašnjih čelnih ljudi Hrvatskog fonda za privatizaciju, te uglednih odvjetnika, koji su 2008. godine izvedeni pred sud, samo je Matanović pravomoćno osuđen. Ostali su pravomoćno oslobođeni krivnje.
Tražio mito za pogodovanje ruskim investitorima
Dok je služio kaznu od 11 godina zatvora, Matanović je pravdu odlučio potražiti u Strasborugu. Tvrdio je, među ostalim, da je nezakonito prisluškivan te da nije imao uvid u sve dokaze koje je USKOK prikupio protiv njega. U tužbi je zamjerao i navodno poticanje od strane uskokovog pouzdanika, sada već pokojnog Joška Kuzmanića, koji ga je snimio kako traži mito za odluke u privatizaciji ciglane u Ninu u korist ruskih investitora. Sud u Strasbourgu taj argument nije prihvatio.
Matanović, koji je u međuvremenu odslužio zatvorsku kaznu, mogao bi sada, ako presuda iz Strasbourga postane pravomoćna, tražiti ponavljanje postupka pred hrvatskim sudom. Potvrdila nam je to i njegova odvjetnica Ines Bojić.
Josip Matanović bio je proglašen krivim zbog primanja mita, a šira ga javnost pamti sa snimke na kojoj traži 50 tisuća eura za kavicu na kojoj bi se razgovaralo o privatizaciji.
Što je zaključio Europski sud za ljudska prava?
“Europski sud je, pozivajući se na ranije donijetu presudu u slučaju Dragojević protiv Hrvatske, utvrdio da postupak izdavanja i sudske kontrole naloga za prisluškivanje Matanovićevog telefona nije bio u skladu sa zakonom. To je dovelo do povrede prava na poštivanje njegovog privatnog života”, stoji u presudi.
Iako je danima tajno prisluškivan, bivši potpredsjednik HFP-a, nije nakon uhićenja uspio dobiti uvid u sve snimke, već samo one koje je USKOK odlučio koristiti kao dokaze protiv njega i ostalih optuženih u aferi Maestro. Doduše, tijekom suđenja preslušan je dio snimki, no to po mišljenju sudaca iz Strasbourga nije bilo dovoljno, za pravedan proces.
“Ono što Matanović nije dobio na uvid moglo je biti važno za pripremu njegove obrane. Zato mu je povrijeđeno konvencijsko pravo”, zaključio je sud. Diskrecijska ovlast državnog odvjetništva da odlučuje o
tome koji su dokazi bitni za predmet, bez ikakvih drugih procesnih jamstava, nije u skladu s člankom 6. Konvencije o zaštiti ljudskih prava, koji garantira pravo na pošteno suđenje.
Prije deset godina izdan prvi nalog za tajno praćenje
Matanović će dobiti ukupno 30 tisuća kuna odštete, iako je tražio gotovo milijun kuna. Sporne naloge na osnovu kojih je tajno praćen sud je izdao u ožujku 2007. godine, a Kuzmanić je 3. travnja tražio od USKOK-a da mu omogući da postane pouzdanik i snimi svoje razgovore s tadašnjim moćnim potpredsjednikom HFP-a Josipom Matanovićem. Pred istražitelje je došao tvrdeći da ga je tražio pet posto od vrijednosti investicije koju su Rusi u to vrijeme planirali u okolici Zadra. Radilo se o gotovo 25 milijuna eura od kojih bi Matanović uzeo svoju proviziju. Svega tjedan dana kasnije Kuzmanić je Matanoviću dao 50 tisuća eura mita. Spektakularna uhićenja uslijedila su sredinom lipnja 2007. godine.
Tajne snimke Matanovića i suokrivljenih nalazile su se na više od 300 CD-a i DVD-a. Tek pola ih je korišteno tijekom postupka, a ostale Matanović, iako ih je tražio, nikada nije dobio na uvid.