Novi krak priče o Ćorićevom mailu: Tri tjedna prije gašenja rafinerije tvrdio da će sve biti OK
Nije moguće da Mol zatvori Sisak jednostrano, bez dogovora s Vladom, pisao je Ćorić. A onda su se Vlada i Mol dogovorili
Zatvaranje Rafinerije Sisak 2019. godine sve se više doima kao jedno od ključnih gospodarsko-političkih čvorišta zbivanja u Hrvatskoj u posljednjih nekoliko godina. Poput uglavnom svega što se tiče Ine i odnosa s Molom u vrijeme vladavine HDZ-a Andreja Plenkovića, i ova priča obiluje netransparentnošću, nizom čudnih obrata i raspletom prožetim gorčinom.
Telegram je jučer prenio otkriće Nacionala o tome kako je tadašnji resorni ministar Tomislav Ćorić mailom sugerirao članovima Nadzornog odbora da prihvate poslovni plan Ine u kojem je, između ostalog, bilo predviđeno gašenje sisačke rafinerije, ono čije se održavanje dugo predstavljalo kao ultimativan nacionalni interes.
Samo radikalno
Primjerice, bivši Plenkovićev ministar državne imovine Goran Marić u kampanji za parlamentarne izbore 2016. godine nije ostavljao nimalo dvojbi: “Tko dopusti zatvaranje rafinerije u Sisku i tko pridonese takvom razvoju situacije, mora ga se proglasiti nacionalnim izdajnikom”.
Godinu dana nakon Marićeve izjave, sve je još bilo po starom. Na upit hrvatskih članova Nadzornog odbora Ine o tome bi li odluka o prestanku rafiniranja nafte u rafineriji Sisak bila u skladu sa Zakonom o energiji i Strategijom energetskog razvoja RH, odgovor ministra Ćorića ne ostavlja mjesta sumnji – radilo bi se o postupanju protivno interesu Republike Hrvatske. No, još godinu dana kasnije, Vlada i Ćorić su promijenili mišljenje. I to radikalno.
Dopis Ikić Baniček
Vremenski rokovi u kojima je Vlada širila opsjenu kako će sa sisačkom rafinerijom sve biti O.K., međutim, bili su i tješnji od toga. Naime, 5. listopada 2018. godine je sisačka gradonačelnica Kristina Ikić Baniček poslala zabrinuti dopis naslovljen na premijera Andreja Plenkovića. Gradonačelnica je od predsjednika Vlade tražila odgovor o prekidu proizvodnje u rafineriji Sisak, što je, tvrdili su tad sindikati, bila namjera Mola.
“S obzirom da nemamo točne i relevantne informacije o tom planu, a s obzirom da je Vlada Republike Hrvatske drugi najveći suvlasnik Ine, možete li mi odgovoriti ima li Molov plan o prekidu proizvodnje u Sisku Vašu suglasnost? Ukoliko ima, bilo bi korektno da se o tome pravovremeno informiraju svi radnici i šira javnost kako bi se mogli pripremiti za posljedice te odluke”, pisala je Ikić Baniček Plenkoviću.
Ćorić uvjerava da je sve okej
Premijer joj nije odgovorio. Jest, međutim, 21. studenog ministar zaštite okoliša i energetike Tomislav Ćorić. Uz priču o djelatnostima investicijskog savjetnika za otkup dionica Ine – koji je, naravno, kasnije propao u posve nepoznatim okolnostima – Ćorić se lecnuo na, kako je napisao, “kontinuirano komuniciranje” Molovog dijela Nadzornog odbora Ine o tome da rafinerijski biznis na razini cijele Ine “ne posluje na optimalan način”. Unatoč takvom komuniciranju, objasnio je Ćorić, hrvatski interes je “vertikalno integrirana kompanija koja ima razvijen i rafinerijski biznis”.
Da bi zakucao s onim što je u tom trenutku, dakle, 21. studenog 2018. godine, djelovalo kao garancija da do zatvaranja Siska neće doći. “Vezano uz izjave o zatvaranju Rafinerije Sisak sljedeće godine, navodimo kako takvu odluku nije moguće donijeti jednostrano, bez dogovora s Vladom Republike Hrvatske. Ministarstvo zaštite okoliša i energetike ne očekuje jednostrane poteze Mol Hungarian Oil&Gas PLC”, napisao je Ćorić.
Transformacija u ništa
Samo 21 dan kasnije, Ćorić je hrvatskom dijelu Nadzornog odbora Ine praktički naložio da daju zeleno svjetlo gašenju sisačke rafinerije. Koja se, odjednom, počela nazivati “transformacijom poslovanja”. A ona, transformacija poslovanja u Sisku je, objašnjavao je tadašnji ministar, “promišljena na razini menadžmenta Ine i na kraju krajeva njihovih analiza. I držimo da je to jednostavno put kojim Ina treba ići”, govorio je Ćorić novinarima.
Bio je 20. prosinca 2018. godine, dakle, niti mjesec dana nakon dopisa kojim je sisačku gradonačelnicu pokušao uvjeriti da je sve u redu. Te godinu i devet dana nakon odgovora hrvatskim članovima Nadzornog odbora Ine u kojem je konstatirao kako bi gašenje sisačke rafinerije bilo postupanje protivno interesu Republike Hrvatske. Ili, rječnikom Gorana Marića, nacionalna izdaja.