Novim debaklom Bernardić sugerira da do vlasti misli doći tako da bude nazadniji od nazadnog HDZ-a

Šef hrvatske ljevice Davor Bernardić jučer je iznio dva retrogradna prijedloga zbog kojih bi Hrvatska instantno izletjela iz Europske unije. Prvo, Bernardić se zauzeo za poreznu represiju proizvoda koje uvozimo iz Europe, zabranjenu ugovorima Europske unije. Ukoliko ne želimo slobodno konzumirati stvari iz Europe, i ukoliko ne želimo da Europa slobodno konzumira stvari iz Hrvatske, bez dodatnih carina, poreza ili propisa, članstvo u jedinstvenom europskom tržištu čini se kao spektakularno besmislena ideja.

Ekonomski nakaradan i neprovediv sustav

Drugo, Bernardić je predložio ekonomski nakaradan i operativno neprovediv sustav, u kojem bi vlast uvela državnu kontrolu robe na svim policama dućana, i natjerala sve dućane da drže barem 40 posto hrvatske robe. Ovako agresivna državna intervencija kao svoj jedini realni rezultat može dati eksploziju maloprodajnih cijena za građane, radi malo političkog ulizivanja poljoprivrednicima. I vjerojatne sankcije Europske unije.

Posebno je duhovito što Bernardić dan i noć piše statuse protiv državne intervencije u Agrokoru; dodatno, njegova bi državna intervencija najmanje naštetila upravo Konzumu, koji i sada ima najveći postotak hrvatskih proizvoda u ponudi.

Nejasno je kako šef hrvatske ljevice zamišlja provedbu ove mjere – novim državnim inspektorima, koji bi svakodnevno obilazili tisuće lokacija i računali postotak hrvatske robe na policama? Ili postotak hrvatske robe na skladištu? Ili bi privatne kompanije, koje su zgriješile da su se u Hrvatskoj odlučile baviti prodajom robe i namirnica, morale državnim činovnicima na uvid davati ugovore s dobavljačima, odnosno narudžbenice lubenica, napolitanki, žvakaćih guma i pernica?

‘Državni službenici temelj su društva’

Prijedlog o državnom uređivanju polica u dućanu gotovo je nadmašio čuvenu politiku prethodne SDP-ove vlasti, kada su od dnevnih novina tražili da broje riječi u svakom izdanju, kako bi činovnici Ministarstva kulture mogli zaključiti predstavlja li nešto dnevne novine ili ne.

Usput, ako Podravka uvozi smokve iz Turske, a prodaje ih pod etiketom Podravke, ulazi li to u navedenih 40 posto? A kad već postavljamo glupa pitanja – vrijedi li 40 posto i za svjetske online retailere poput Amazona, ako jednom uvedu dostavu namirnica u Hrvatskoj?

Jučerašnji prijedlozi nisu samo spontani gafovi ili nepromišljeni demagoški izleti – iako je predsjednik SDP-a izgledao kao da žestoko improvizira, kada su ga na kamerama pitali koliko bi iznosio novi PDV za domaće poljoprivredne proizvode. Bernardić mjesecima opsjednuto priča o uvoznim lobijima, kao da priča o lobijima masona; zauzima se za obranu i dodatno financiranje javnog sektora i državnih službenika, s tezom da su oni pokretač društva; nudi mlaku i neartikuliranu obranu Ubera, dok ga ostali članovi SDP-a napadaju.

Zatvaranje kao temelj svih politika

Zajedničko svim tim inicijativama jest da utjehu traže u prošlosti. U Bernardićevoj viziji, koja se kroz nastupe pomalo kristalizira, hrvatske oranice mogle bi hraniti čitavu zemlju, vjerojatno i Europu, samo da im se Europa ne miješa u plasiranje proizvoda na police, bez obzira jesu li kvalitetni ili povoljni. Zatvaranje – granica, poduzetništva, rada, ekonomije – a ne otvaranje, temelj je trenutne politike socijaldemokrata.

Kao što smo pisali o borbi protiv Ubera, pravi razdor u hrvatskom društvu nije sukob lijevog i desnog; ideološki rat se, dubinski, svakodnevno, brutalno i doslovno, vodi između aktivnog i reaktivnog, naprednog i nazadnog, otvorenog i zatvorenog, između onog što dolazi i onog što je bilo, ili nikad nije bilo, ali se uvjeravamo da jest.

Zabrinjavajuće je što hrvatska ljevica smatra da se u nazadnosti može natjecati s desnicom; još više zabrinjava ideja da bi uopće trebala.

---

Urednički komentar redakcije Telegrama