Novinari iz Kijeva Dragi Hedlu danima šalju zapise: ‘Probudila me eksplozija. Projektil je pogodio zgradu od 9 katova…'

Kada su ih pitali odakle su došli na Krim, odgovorili su da su iz Ulan-Udea, iz Kazahstana, nedaleko od granice s Mongolijom. Rusija je, dakle, dovela vojsku u Ukrajinu čak s Dalekog istoka. Na pitanje kako su dospjeli u Ukrajinu, rekli su: To je bio običan dan služenja vojnog roka, vježbali smo. Onda su nas odvezli na teren, stavili u transporter, vozili nekoliko sati i rekli: sad morate vježbati sve što ste naučili u obuci. A nismo znali da smo dovedeni u Ukrajinu, mislili smo da samo radimo raditi ono što smo naučili na obuci.”

Putinova bolesna simbolika

Viktoriju i Antona upoznao sam tijekom snimanja televizijske serije Šutnja u glavnom gradu Ukrajine, u svibnju prošle godine. Nisam tada bio u Kijevu – taj sam prelijepi grad dva puta posjetio ranijih godina – ali smo se dopisivali; zanimali su ih moji romani po kojima je serija snimljena. Sada, kad stjecajem užasnih okolnosti emitiranje te serije u Hrvatskoj počinje istodobno s ruskom invazijom, užasno je gledati snimke iz Kijeva danas, i uspoređivati ih s onima kakav je Kijev bio u vrijeme kad je ondje Dalibor Matanić snimao seriju Šutnja.

”Zbunjen ljubavlju prema Staljinu, moderni diktator Rusije [Vladimir Putin] jasno se, već drugo jutro, pridržava poznate sovjetske pjesme u kojoj se posebno naglašava: Točno u četiri sata bombardiran je Kijev, rečeno nam je da je rat počeo. I tu svoju bolesnu simboliku smatra primjerenom”, piše mi novinarka Viktoria i nastavlja: ”Znali smo da će Rusija pokrenuti invaziju velikih razmjera na našu zemlju. Slušajući Putinov govor u kojem je pričao o Lenjinu, koji je po njegovom mišljenju ‘izgradio Ukrajinu’, spomenuo je o dekomunizaciji u Ukrajini, rekavši kako će je on organizirati za nas”.

Borba protiv cinične vlade

”Nema smisla podsjećati bolesnog, ratom zaraženog diktatora, da su kijevski kraljevi osnovali Moskvu stoljećima prije. A kada je veličanstvena Sofija Kijevska stolovala u Kijevu, na mjestu gdje je danas Moskva, bile su tek močvare, šume i divlje životinje. U Rusiji nitko nije zainteresiran. Jednostavno zato što Rusija, zapravo, nikada nije priznala postojanje Ukrajine kao države. Putin je izravno govorio o tome, nazvavši Ukrajinu ‘nedržavom’. Stoga je sada cilj ruskog napada na moju zemlju jedan: uništiti Ukrajinu i njezinu državnost, jezik, kulturu.”

U e-porukama koje sam jučer razmjenjivao s ukrajinskim kolegom Antonom, podsjetio je i kako je Ukrajina, nakon raspada SSSR-a, pristala nuklearno oružje predati Ruskoj Federaciji: ”Naši se vojnici bore protiv cinične ruske vlade. Ukrajina je 1994., mira radi, predala Rusiji svoje cjelokupno nuklearno oružje.

Ukrajina je bila treća zemlja u svijetu po količini nuklearnog oružja. A dali smo sve u zamjenu za jamstva našeg teritorijalnog integriteta. Rusija, SAD i Britanija tada su se obvezale potpisati jamstva. Taj dokument zove se Budimpeštanski memorandum. Prošlo je 20 godina i 2014. Rusija je uzela dio naših teritorija. Prošlo je još osam godina i Rusija sada želi zauzeti cijeli teritorij Ukrajine. To je cinično i podlo. Putina smatram teroristom”, napisao je Kijevski novinar Anton u svojoj jučerašnjoj poruci.

Ruski ratni brode idi, jebi se

Novinarka Viktoria opisuje užase koje proživljava, ali i vjeru da će Ukrajina pobijediti: ”Pokušavam držati hladnu glavu, a moji glavni osjećaji su ljutnja i mržnja. Ali večeras sam prvi put zaplakala”, napisala je u e-poruci. ”Vijest o tome kako je zarobljen Zmijski otok razderala mi je srce. ‘Mi smo ruski ratni brod. Zahtijevamo da položite oružje i predate se kako bismo izbjegli krvoproliće i neopravdane žrtve. U protivnom ćete biti bombardirani’, ponovio je ruski neprijatelj dva puta. Odgovor ukrajinskih vojnika doslovno, bio je: “Ruski ratni brode idi, jebi se!’. Nakon toga se izgubila veza. Uvijek ćemo se sjećati trinaestero heroja Zmijskog otoka. Ponosni smo na njihov čin, ali naša srca su pukla od boli”, napisala je Viktoria.

Znam prezimena oboje ukrajinskih kolega. Mada je Anton pristao da mu objavim prezime, neću to učiniti. Zbog njegove sigurnosti. Sudbina hrvatskog novinarskog junaka, Siniše Glavaševića, koji je, prije tridesetak godina, do posljednjeg dana izvještavao iz opkoljenog Vukovara, još je suviše svježa, da ne bi upozoravala kao se ponašaju ”pobjednici” kad uđu u opkoljeni grad. Viktoria je zamolila da njeno prezime ne objavljujemo. Nije, veli u strahu za svoj život, već život svoje obitelji koja je u jednom gradu na sjeveroistoku Ukrajine u kojem se vode borbe.

‘Malo umoran ali nepokoren Kijev’

U jednoj od posljednjih poruka, sinoć, Viktoria je napisala: ”Čitala sam puno o ratu u Hrvatskoj. Puno. I bila sam sigurna da se to nikada više neće ponoviti u središtu Europe. No, Europa je opet ‘zabrinuta’. Ostali smo sami s ruskim zlom. Molim vas, ako možete prenijeti mišljenje nas Ukrajinaca: nema sumnje tko nas je napao. Rusija. Ona želi uništiti moju zemlju i njezinu državnost. Danas, za razliku od gruzijskog napada 1998., Rusiji nije ni trebala formalna izlika, samo su počeli granatirati. Putin je bolesni Staljinov pristaša. Molim se da moja zemlja opstane. Vjerujem u našu vojsku i obične ljude koji će sve to izdržati”.

Rano jutros, u subotu, kratko je odgovorila na moju poruku: ”Tvoja poruka, ovog teškog jutra, probudila mi je nadu i zagrijala srce. Držimo se i vjerujem da ćemo opstati i sačuvati našu državu. Pozdrav iz malo umornog, ali nepokorenog Kijeva”.

Nešto kasnije, jutros, na moju je poruku odgovorio i Anton: ”Trenutno, moja supruga i ja s našim dvogodišnjim djetetom smo u podrumu. Prije pola sata raketa je pogodila stambenu zgradu u Kijevu. Ne bojimo se Rusa, oni se moraju bojati nas. Ne bojim se da objaviš moje prezime. A u Ukrajini imaju milijuni ljudi poput mene.

Noćas su se ljudi skrivali od granatiranja u kijevskom metrou. Među njima je bila i žena koja je čekala dijete. Porođaj je počeo tijekom granatiranja, upravo u podzemnoj. Beba je zdrava. Sve je dobro”. Prolazili su me trnci dok sam čitao njegovu poruku. Kao i prije 30 godina dok sam slušao ratna izvješća Siniše Glavaševića iz opkoljenog Vukovara.