Ogromne količine oružja iz Europe su završile u Siriji. U svemu je značajno sudjelovala i Hrvatska

Ugledni New York Times je još u veljači 2013. objavio kako je jedan visoki hrvatski dužnosnik tijekom posjete Washingtonu u ljeto 2012. ponudio hrvatske zalihe jugoslavenskog oružja za potrebe Sirije, BIRN. Kasnije je Zagreb povezan sa Saudijcima koji su financirali kupovine pri čemu je CIA pomagala oko logistike za zračini transport koji je počeo krajem te godine, nastavljaju

Naša vlada negirala isporuku

Hrvatska vlada je konstantno negirala bilo kakvu isporuku oružja, no američki veleposlanik u Siriji od 2011. do 2014. Robert Stephen kazao je kako je Zagreb zaključio ugovor koji su Saudijci platili 2012. godine. To je bio samo početak, nastavlja Guardian. Trgovci oružjem u istočnoj Europi organizirali su trgovinu oružja iz svojih zemalja kao i prodaju streljiva iz Ukrajine i Bjelorusije, a pokušali su osigurati čak i sovjetski protutenkovski sutav kupljen iz Velike Britanije.

Sumnja se kako je velik dio tog naoružanja poslan u Siriju te potpiruje petogodišnji građanski rat, prema izvještajima BIRN-a i OCCRP-a. Višegodišnja istraga otkrila je kako je municija slana iz BiH, Bugarske, Hrvatske, Češke, Crne Gore, Slovačke, Srbije i Rumunjske. Tijekom istrage praćeni su letovi aviona, podaci o izvozu oružja i ugovori o prodaji oružja.

Od eskalacije sirijskog sukoba u 2012. godini, osam zemalja odobrilo je 1.2 milijarde eura izvoza oružja i municije u Saudijsku Arabiju, Jordan, Ujedinjene Arapske Emirate i Tursku – ključna tržišta oružjem za Siriju i Jemen. U prošlosti, u toj regiji praktički nije bilo zapisa o kupnji oružja iz središnje i istočne Europe. No, čini se kako dijelovi te trgovine rastu – neki od najvećih poslova su odobreni u 2015. godini. Dozvole za izvoz oružja su osigurane unatoč strahovima stručnjaka i vlada kako bi oružje moglo završiti kod sirijske oružane opozicije, što nije u potpunosti u skladu s nacionalnim, EU i drugim međunarodnim sporazumima.

Snimke otkrile oružje iz Hrvatske u Siriji

Streljivo iz istočne i srednje Europe, identificirano na snimkama i fotografijama objavljenim na društvenim mrežama, koristi Slobodna sirijska vojska (FSA) koju podržava Zapad, no oružje je također završilo u rukama islamističkih grupa poput Ansar al-Sham, zatim Al Kaidine podružnice Jabhat al-Nusre, frakcija koje se bore protiv sirijskog predsjednika Bašara al Asada i sunitskih snaga u Jemenu, piše Guardian. Oznake na dijelu streljiva identificiraju porijeklo i datum proizvodnje te otkrivaju da značajne količine dolaze iz novijih proizvodnih linija, poput onih iz 2015. godine.

Govoreći o istrazi, Patrik Wilcken iz Amnesty Internationala i Bodil Valero, izvjestiteljica Europskog parlamenta za oružje, kazali su kako su barem neki od transfera vjerojatno prekršili zakone EU, kao i one međunarodne i nacionalne o izvozu oružja. “Dokazi ukazuju na sustavno preusmjeravanje oružja oružanim skupinama optuženim za teška kršenja ljudskih prava”, rekao je Wilcken. “Ako je to bilo tako, transferi su ilegalni po… međunarodnom pravu i to treba odmah prestati’. Ovaj put za oružje otvorio se u zimu 2012., kada je više desetaka teretnih aviona, natovaranih sa oružjem iz jugoslavenskog doba i streljivom iz Zagreba krenulo put Jordana. Kupili su ga Saudijci. Ubrzo nakon toga pojavila se prva snimka hrvatskog oružja u Siriji.

Od 2012. zemlje istočne Europe odobrile su izvoz oružja i municije vrijednog 806 milijuna dolara u Saudijsku Arabiju, kažu BIRN i OCCRP pozivajući se na izvješća i vladine izvore. Jordan je osigurao 155 milijuna dolara vrijednog izvoza u istom razdoblju, Ujedinjeni Arapski Emirati 135 milijuna dolara, a Turska 87 milijuna što dovodi do ukupne svote nešto manje od 1.2 milijarde dolara u periodu od četiri godine. U povjerljivom dokumentu iz studenog 2013. u čiji su BIRN i OCCRP došli, viši dužnosnik srpskog ministarstva obrane izrazio je svoju zabrinutost da bi oružje koje prodaju Saudijskoj Arabiji moglo završiti u Siriji.

Zemlje oružje prosljeđuju saveznicima u ratnim zonama

Jeremy Binnie, stručnjak za oružje Bliskog istoka iz uglednog časopisa za vojna pitanja Jane’s Defence Weekly kazao je kako “vojske Saudijske Arabije, Jordana, UAE i Turske koriste zapadno pješačko oružje i municiju, rađe nego ono sovjetsko”, piše Guardian. “Posljednično, to čini više vjerojatnim da će velike pošiljke takvog materijala namijenjene, ili poslane, tim zemljima, na kraju završiti kod njihovih saveznika u Siriji, Jemenu i Libiji”, kaže Binnie.

Oružje se isporučuje zračnim i morskim putem. Praćenjem kretanja zrakoplova i brodova, BIRN i OCCRP pratili su oružje u realnom vremenu. Detaljna analiza rasporeda zračnih luka, povijesti prijevoznika, podataka o praćenju leta i zračne kontrole prometa dovela je do zaključka da je gotovo 70 letova vrlo vjerojatno nosilo oružje bliskoistočnim sukobima u posljednjih godinu dana.

Beograd, Sofija i Bratislava pojavili su se kao glavna čvorišta za ovaj zračni prijevoz. Srpski zrakoplovni dužnosnici potvrdili su da je 49 letova prevozilo oružje. Statistika EU o letovima donosi daljnje dokaze o opsegu operacije. Oni otkrivaju kako su avioni iz Bugarske i Slovačke dostavljali tisuće tona neidentificiranog tereta od ljeta 2014. istim vojnim bazama koje su istaknuli BIRN i OCCRP.

Mali istočnoeuropski posrednici imaju ključnu ulogu

Oružje koje su kupili Saudijska Arabija, Turska, Jordan i UAE za Siriju usmjeravani su kroz dva tajna zapovjedna središta, odnosno vojno-operativnim centrima (MOC) u Jordanu i Turskoj, prema bivšem veleposlaniku Fordu. Oružje se zatim prevozilo cestom do sirijske granice ili je iz ispuštano iz zraka.

Srpski premijer Aleksandr Vučić nedavno se hvalio kako bi njegova zemlja mogla proizvoditi i pet puta onoliko oružja koliko sada proizvodi ali da i dalje ne bi mogla zadovoljiti potražnju. “Nažalost, u drugim dijelovima svijeta se itekako ratuje više nego ikad i sve što proizvedete, kako god na okrenete, na bilo kojoj strani svijeta možete prodati”, kazao je.

Najviši saudijski dužnosnici koji su navikli na pregovore sa zapadnim gigantima oko poslova vrijednih milijarde dolara, sada moraju raditi s malim istočnoeuropskim posrednicima koji imaju pristup oružju bivšeg sovjetskog bloka, piše BIRN. Posrednici poput srpskog CPR Impex-a i slovačkog Eldona igraju ključnu ulogu.