Oba kandidata puno govore o Putinu, no zapravo ni Hillary ni Trump nemaju ideje kako se prema njemu postaviti
Odnos prema Rusiji ponovno je u fokusu američke kampanje
Ruski predsjednik Vladimir Putin iznenadio je javnost odlukom da rusku vojsku podigne na razinu pune ratne spremnosti u područjima koja graniče s Ukrajinom i Baltičkim zemljama.
To je u četvrtak potvrdio ruski ministar obrane Sergej Shoigu. “U skladu s odlukom vrhovnog zapovjednika Oružanih snaga Ruske Federacije (predsjednik Vladimir Putin) vojna provjera je započela danas,” prenosi AFP. Shoigu nije otkrio koliko vojnika sudjeluje u ovim vježbama, no ovakva odluak ruskog predsjednika sigurno će s određenom dozom nelagode biti dočekana u Europi, ali i Sjedinjenim Državama koje su u jeku predsjedničke kampanje.
Pitanje odnosa prema Rusiji u Sjedinjenim Državama nije bilo u fokusu kao što je u ovoj američkoj predsjedničkoj kampanji još od vremena Hladnog rata. Prvo su izašli neki uznemirujući detalji kako su Rusi pomogli Trumpu da hakira Demokratsku stranku, no polarizirana retorika kampanje između Hillary Clinton i Donalda Trumpa vrlo je brzo zasjenila pozornost javnosti na Rusiju, analizira ugledni FP.
Ruske veze
Vjerojatno javnost i nije previše upućena u kojoj se mjeri zapravo Moskva izravno miješa u poslove američke kampanje, ali američke političke elite dižu popriličnu uzbunu po tom pitanju. Tako su nedavno krenula i nagađanja kako je Paul Manafort, koji je nedavno podnio ostavku na mjesto šefa Trumpove kampanje, sa svojom firmom igrao ključnu ulogu u savjetovanju bivšeg ukrajinskog proruskog predsjednika, Viktora Janukoviča. Navodno je primio više od 12,7 milijuna američkih dolara za to. No,ni to nije sve.
Navodno su dva Trumpova vanjskopolitička savjetnika, umirovljeni vojni general Michael Flynn i investicijski bankar Carter Page poslovali s ruskim državnim firmama. I Sam Trump znao je hvaliti Putina, nazivajući ga “jakim i snažnim vođom”. A onda je uslijedio i onaj njegov poziv Rusima da objave mailove Hillary Clinton. Upravo je to izazvalo veliku zabrinutost u američkim krugovima, koji su takav Trumpov potez nazvali “opasnim presedanom.”
Kandidati nisu previše razmišljali
Unatoč svemu tome, prilično je razvidno da kandidati za Bijelu kuću zapravo nisu previše razmišljali o tome kako bi politika Sjedinjenih Država prema Rusiji trebala izgledati.
Voljeli ili mrzili Putina, Rusija kao država kao i njihov predsjednik neće nestati sami od sebe. Moćna Moskva jedna je od rijetkih koji imaju sposobnost i ambiciju zaustaviti američke interese. Rusija svoju moć projicira i daleko izvan svojih granica, da ne govorimo o susjednim državama.
Očito je iz toga razloga da Washington naprosto treba bolju politiku prema Rusiji, a upravo ta odgovornost leži na budućem američkom predsjedniku, da nađe politiku koja će držati vitalnim nacionalne interese SAD-a, a ujedno uvažavajući i uzimajući u obzir ciljeve i globalnu sposobnost Rusije.
Karikiranje situacije
Ono što smo dosad čuli od kandidata nije na tom tragu. Trump je uglavnom isticao svoju sposobnost pregovaranja, prilično banalizirajući situaciju, kao da se odnosi između dviju velesila temelje na ‘kemiji’ između dvoje mačo vođa.
Hillary Clinton je pak uzela suprotan pristup, uspoređujući Putina s Hitlerom gledajući na njegov odnos prema Ukrajinom. Bazirajući se tako na karikiranje Putinove ličnosti, oba američka predsjednička kandidata izbjegli su teža, ali i bitnija pitanja, o popravljanju odnosa između SAD-a i Rusije koji su postali opasno disfunkcionalni.
Rusija koristi sva sredstva
To pitanje nadilazi pitanje predizborne kampanje i imat će dalje dugotrajnije efekte. Ne treba zanemariti kako je Kremlj s lakoćom ukazao na korupciju i licemjerje u temeljnim američkim političkim institucijama. No, to je samo jedan primjer kako Rusi znaju iskoristiti priliku da se dovedu u povoljniju poziciju. Rusija je iskoristila i bliske veze s europskom krajnjom desnicom kao i oporbenim strankama krajnje ljevice kako bi raširila nezadovoljstvo Europskom unijom, NATO-om i općenito financijskim sustavom Zapada.
Ruska intervencija u Siriji, koja je došla na petama dublje krize koju je izazvala aneksija Krima i ruska uplitanja u istočnoj Ukrajini, označila je pak povratak na Rusije za stol s američkim i europskim političarima. Do sada, Rusija nije bila u situaciji da se oslobodi financijskih i trgovinskih sankcija, no upućeni s obje strane očekuju vidjeti postupno smanjivanje sankcija u narednoj godini.
Suradnja Rusije i SAD-a bila je jedno kratko razdoblje uspješna, to je bilo od 2009. do 2011. kada je Hillary Clinton bila državna tajnica. Tijekom tog kratkog razdoblja američki predsjednik Barack Obama i ruski Dmitrij Medvedev dogovorili su suradnju na kontroli nuklearnog naoružanja i opskrbi snaga NATO-a u Afganistanu. Sporazum je trajao do 2012. kada su se dvije zemlje raskinule suradnju nazivajući jedna drugu egzistencijalnim prijetnjama.
Zbrkani pristup
Kao kandidatkinja Demokratske stranke stranke, Clinton nastavlja s prilično zbrkanim pristupom prema Rusiji, ovisno o problemu. Njena kampanja je prilično kritična prema Putinu, a želi pridobiti i tradicionalne republikanske birače naglašavajući korištenje američkih snaga na unaprjeđenju sloboda i ljudskih prava na globalnoj razini.
Trump sugerira bolje odnose prema Putinu, kojega je nazvao i ‘boljim liderom od Obame.’ Trumpovi stavovi daju naslutiti da će dati potporu Rusiji u većoj borbi protiv Islamske države i radikalnog islama na globalnoj razini. No, iskusni stručnjaci za nacionalnu sigurnost skeptični su prema tome da bi Trump mogao postići povoljan dogovor s Putinom i brinu da će njegova politika izazvati probleme s ključnim eurospkim saveznicima Sjedinjenih Država.
Oba kandidata su stoga prilično neorganizirana popitanju pristupa Kremlju. Jednostavna ja činjenica da je Rusija glavni igrač u područjima velikog strateškog interesa za SAD i njene najbliže europske saveznike.
Jasna vizija
Rusija, sa 145 milijuna ljudi, jedna je od najvećih svjetskih gospodarstava, ima ogromne vojne potencijalne i ogromne zalihe nuklearnog oružja. Sljedeća američka administracija takvo nešto neće moći ignorirati i sigurno će morati pristati i na neke kompromise po pitanju kremlja.
Stoga bi bio i više nego poželjan pomak po pitanju odnosa predsjedničkih kandidata prema Rusiji, da ozbiljno tome pristupe i konzultiraju se sa iskusnim diplomatima te razviju kvalitetnu strategiju. Nije nimalo prerano da kandidati prestanu karikirati Putina i Rusiju i postave jednu jasnu viziju odnosa Washingtona prema Moskvi i korake koji će biti potrebni u ostvarivanju vlastitih interesa.