Objavljena je zbirka intervjua Hollandea, koju mnogi nazivaju političkim samoubojstvom
Knjiga intervjua zove se 'Predsjednik to ne bi smio govoriti'
Koji bi kandidat, nekoliko mjeseci prije izbora, dopustio izvrijeđati cijeli niz osoba koji uključuje suce, odvjetnike, imigrante, muslimane, nogometaše i inetelektualce, političke saveznike i suparnike, obavještajnu zajednicu i bivšu djevojku? To bi bio Francois Hollande, piše BBC.
U zbirci intervjua koju su objavila dvojica novinara Le Mondea, predsjednik Francuske istresao je cijeli niz zapanjujućih predrasuda. “Pravosudni sustav pun je kukavica. Postoji previše imigranata kao i problem s Islamom. Nogometaši trebaju vježbati mozak. Intelektualci nisu previše zainteresirani za ideju Francuske”, samo su neke od teza koje je izrekao.
Za prethodnika, i republikanskog kandidata Nicolasa Sarkozyja rekao je da je “okrutan mini De Gaulle i Duracell zeko”. Stranka zelenih su “cinični trn u oku”, a ljevičari prosvjednici su “gomila idiota”. Bivšu partnericu Valerie Trierweiler nazvao je izdajicom, jer je lagala o njegovom poznatom citatu o siromašnima. No vjerojatno najopasnije od svega, i to više nije osobna predrasuda, nego otkrivanje informacija, priznao je kako je osobno naručio ubojstvo četiri neprijatelja države. Vjerojatno se radi o militantima na Srednjem Istoku. Pripadnici tajnih službi sigurno su skočili na noge.
Ukupno dao 60 intervjua autorima knjige
Prijatelji iz njegove Socijalističke stranke, koji su se nadali da Hollande ima pristojnu šansu za drugi mandat na travanjskim izborima, zapanjeni su predsjednikovim nemarnim verbalnim ispadima. Boje se kako je to već potkopalo kampanju koja je tek u začetku. Drugi su mnogo oštriji u komentarima, knjigu prigodnog naziva “Predsjednik to ne bi smio govoriti”, prozvali su gotovo političkim samoubojstvom.
“Kako svoj stožer pretvoriti u ruševine, prijatelje ispuniti očajem, a razveseliti neprijatelje. Kako još malo oslabiti svoju poziciju? Francois Hollande pronašao je recept”, popratio je Le Monde izdavanje nove knjige. Ukupno 60 intervjua prikupili su Gerard Davet i Fabrice Lhomme u proteklih pet godina. Predsjednik ih je redovito primao u predsjedničkoj palači, gdje su čavrljali. Novinari nisu krili svoju namjeru kako žele napisati knjigu, a Hollande je pristao na njihov uvjet – bez autorizacije teksta.
U Hollandeovu obranu, postoje tvrdnje da su kontroverzni komentari nastali davno, a lako ih je izvaditi iz konteksta. Sve manje je predsjednikovih pristaša, a ta nekolicina brani ga riječima kako je on jedino htio održati svoje obećanje o tome da će biti normalan predsjednik – otvorit će svoja vrata i misli novinarima.
Most između dva posvađana krila u stranci
No, neslužbeno, mnogi socijalisti ogorčeni su tim potezom svojeg vođe smatrajući to vrstom narcističkog samozadovoljavanja. Pitaju se koji psihološki poriv ga je mogao natjerati da provede toliko vremena ogoljavajući se novinarima? Kako je mogao biti tako naivan? Nakon što se knjiga prodavala u knjižarama širom Pariza, šteta je već vidljiva.
U anketi, 78 posto ispitanih reklo je kako je greška što je Hollande dao te intervjue. Još više njih, 86 posto, reklo je kako ne žele da vlada u drugom mandatu. Do sada je Hollande držao sve mogućnosti u svojoj karijeri otvorenima. Izbori unutar Socijalističke stranke održat će se u siječnju, a predsjednik će objaviti kandidaturu, tek nakon što završe izbori stranke desnog centra, idući mjesec.
Do ovog tjedna postojao je konsenzus da će se predsjednik i kandidirati, unatoč padu popularnosti i kršenju vlastitog obećanja kako će smanjiti nezaposlenost. Njegov argument za kandidaturom je taj kako je on jedini most koji može spojiti dva sukobljena krila Socijalista. A činjenica da postoje dva suparnička kandidata, Arnaud Montebourg na lijevoj strani te Emmanuel Macron s desna, samo su pojačavali njegovu poziciju.
Predsjednik već dobio ljutite odgovore
No sada se sve više ljudi u stranci premišlja oko toga da predsjednik ipak nije potpuno siguran izbor. “Zbunjujuće je. Nedostaje mi riječi kako bih izrekao što mislim: nešto između udarca čekićem u glavu i kapi koja je prelila čašu”, rekao je jedan član Socijalističke stranke Le Mondeu, nakon što je pročitao ulomke knjige. “Zamislite da pokapate baku dok je još živa; takva je otprilike atmosfera u sjedištu”, rekao je drugi socijalist.
Predsjednikove dosjetke već su izazvale niz ljutitih odgovora od onih koji su mu bili meta. Suci su rekli da su preneraženi njegovom kritikom, a sindikat profesionalnih nogometaša mu je poručio: “Oprostite što ćemo vas razočarati, ali nismo svi glupi.” Bivša partnerica Valerie Trierweiler na Twitteru je proturječila njegovom poricanju da je siromahe nazvao “bezubima”. U knjizi Hollande tvrdi kako je njezina originalna optužba nastala tek kada su se razišli, a to je bio “odvratan čin izdaje”.
Za mnoge komentatore, ti intervjui samo su simptom njegove originalne pogreške kada se definirao kao normalni predsjednik. Za razliku od mahnitog hiper-predsjednika Nicolasa Sarkozyja. Kako je politički znanstvenik Gerard Grunberg istaknuo, u tako nenormalnim vremenima, Francuska nije tražila normalnog predsjednika.