Telegramov izborni serijal: kakva je Hrvatska Andreja Plenkovića? Izvrsni ekonomski pokazatelji, demografski slom i sunovrat demokracije
Vlada ostavlja pasivno društvo, najbolji kreditni rejting, gospodarski rast, najvišu inflacija i kaos u uvozu radnika
Prije gotovo osam godina, u Banske dvore ušao je bivši eurozastupnik Andrej Plenković, čovjek koji je obećao da će promijeniti HDZ da bi promijenio Hrvatsku. Plenkovićeve godine na čelu Vlade obilježene su globalnim i lokalnim krizama, ali i nizom kontroverzi. Njegova vladavina ostat će upamćena po činjenici da mu je iz Vlade otišlo ili bilo prisiljeno otići čak 30 ministara. Kakva je politička, ekonomska i društvena ostavština jedinog hrvatskog premijera koji je odradio dva puna mandata – i sad se nada trećem? Odgovore na to pitanje Telegram će, od danas pa do parlamentarnih izbora, pokušati dati u serijalu tekstova, komentara i analiza naših autora
Rijetke su prilike u posljednjih sedam i pol godina u kojima Andrej Plenković nije isticao kako je politička stabilnost u temelju svega što je postigla njegova Vlada. I sada, u trenutku kad ide po treći mandat, građanima poručuje da će 17. travnja birati između političke stabilnosti i kaosa. Nije Plenković nikada posebice objašnjavao što je sadržaj te njegove omiljene krilatice, ali ona se u praksi uvijek svodila na opstanak Vlade s njime na čelu, makar pritom posijao kaos na političkoj sceni.
Baš tako je, izazivanjem kaosa, Plenković krenuo u najdugovječniji premijerski mandat od hrvatske samostalnosti. Kad je iz Vlade u svibnju 2017. godine potjerao Most i ostao bez većine u parlamentu Plenković nije otišao na izbore. U ime političke stabilnosti razbucao je političku scenu u Hrvatskoj tako da su mu većinu sljedeće tri godine držali oni koji su u parlament izabrani na listi suparničkog bloka.
Stabilnost s optuženikom i ljevičarima
U tim dramatičnim danima početkom svibnja, Plenković je za prvu ruku osigurao opstanak svoje prve Vlade zahvaljujući SDP-ovcu Tomislavu Sauchi. Čovjeku koji je bio jedan od bliskih suradnika bivšeg premijera Zorana Milanovića, šef njegova kabineta i SDP-ovac od 19. godine, a tada je to bilo pola njegova života. I što je najvažnije, u tom trenutku Uskokov osumnjičenik.
Sauchin je glas Plenkoviću donio neriješen rezultat (75 -75) u glasanju o povjerenju tadašnjem ministru financija Zdravku Mariću. Samo dva tjedna ranije Saucha je s ostalim SDP-ovcima potpisao zahtjev za Marićev opoziv. Da je i kod glasovanja postupio kao njegovi stranačke kolege, Mariću bi bilo izglasano nepovjerenje, a to bi vodilo i u pad Vlade i nove izbore.
Plenkovićeva Vlada važnija od volje građana
Plenković je nove izbore želio izbjeći pod svaku cijenu, prizivajući političku stabilnost kao najveću vrednotu i nacionalni interes. Kao da građani Hrvatske u prethodnih nekoliko godina nisu pokazali da se jednako zrelo, kao i Belgijci ili Šveđani, mogu postaviti i kod nenadane ostavke premijera ili ponavljanja izbora u razmaku od nekoliko mjeseci.
Nedugo nakon manevra sa Sauchom u Plenkovićevu su većinu prešli i oni koji su prethodno glasovali za Marićev opoziv – zastupnici HNS-a. Pri tome je predsjednik stranke Ivan Vrdoljak podijelio stranački klub, od devetero zastupnika Plenkoviću je priveo njih petero. Oni su u svoj klub zastupnika rado primili i Sauchu. Koliko je dotad neviđeni potez, u manje od tri desetljeća staroj demokraciji bio u skladu s voljom birača koji su HNS-u dali glas najbolje govori to da je na sljedećim izborima ta stranka osvojila jedan mandat.
Žetončići držali Vladu i otjerali birače
Poslije toga više ništa nije bilo nezamislivo i nedopustivo, javnost se zabavljala time tko je sljedeći žetončić u Plenkovićevoj većini, tko se takvim pokazao, a tko se još skriva. “Rezervne” ruke okupljale su se oko kluba zastupnika kojeg je u Saboru imala stranka tadašnjeg zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića. Matematika kojom se stiže do 76 glasova u Saboru uvijek je nadvladala volju birača.
Na sljedećim izborima, 2020. godine, HDZ je lagano pobijedio. Prvi su to parlamentarni izbori na koje je izašlo manje od 50 posto birača (46,85 posto). Samo pet godina ranije izlaznost je bila 60,85 posto. Iako je dio birača kod kuće ostao zbog korone, dio je zasigurno, zbog žetončića, izgubio povjerenje u stranke i demokraciju. Nižu izlaznost od Hrvatske u Europi imaju tek Albanija, Bugarska i Rumunjska, a tako snažna pasivizacija građana, i to ne samo kad je u pitanju izlazak na izbore, jedan je od rezultata političke stabilnosti i dvaju mandata Plenkovićeve Vlade.
Sljedeća Vlada dobiva umrtvljeno društvo
Pritom su Plenkoviću u eutanaziji hrvatskih građana asistirali i iz lijevih i desnih političkih opcija, a malo je pokušaja bilo kakve rasprave o temama važnim za društvo došlo iz akademske zajednice i nevladinih udruga. Tako će 16. hrvatska Vlada, tko god joj bio na čelu, u mandat krenuti s umrtvljenim društvom, koje “živne” tek kad zbraja turiste koji u ljetnim mjesecima ulaze u Hrvatsku ili kad se igra kakav važan nogometni turnir.
Cijena je to bez koje, uvjerava već gotovo dva mandata sadašnja Vlada, ne bi bilo ni gospodarskog rasta koji je uslijedio u godinama nakon spašavanja vladajuće većine. Međutim, hrvatsko se gospodarstvo već 2015. godine počelo oporavljati po stopama iznad prosjeka EU-a. EU gospodarstvo imalo je prosječan rast dva posto, a hrvatsko, prema revidiranim podacima DZS-a iz prošle godine, 2,5 posto.
Plenković nije dosegnuo Oreškovićev rast
U politički nestabilnoj 2016. godini Hrvatska je imala gospodarski rast po stopi od 3,6 posto. Godina je to u kojoj je Vladu vodio Tihomir Orešković. U prvom mandatu Plenkovićeva Vlada, unatoč političkoj stabilnosti za koju je hrvatska demokracija puno toga žrtvovala, nikada nije imala toliku godišnju stopu rasta.
Kako su u odnosu na prosjek EU-a više stope rasta u 2015. i 2016. godini bile posljedica konačnog oporavka od recesije, u kojoj je Hrvatska najdulje zapela, tako su visoke stope rasta nakon pandemije posljedica toga da je Hrvatska u 2020. godini bila u skupini turističkih zemalja s najvećim padom.
Najbolji kreditni rejting i najviša inflacija
Sadašnja Vlada tako ostavlja nasljednicima rast veći od prosjeka EU-a, onako kako su i njoj 2016. ostavili prethodnici. Drugi mandat Plenkovićeve Vlade završava s najboljim kreditnim rejtingom od hrvatske samostalnosti, javni dug je gotovo pao na ciljanih 60 posto udjela u BDP-u, a država je uz to članica eurozone i šengenskog prostora.
Nova će se vlast formirati u državi koja trenutačno ima najveću stopu rasta inflacije od svih 20 članica europodručja. Pri tome će preuzeti zemlju s nikad manjim brojem nezaposlenih, nikad većim brojem stranih radnika i nikad većim udjelom stanovništva starijeg od 65 godina u ukupnom broju stanovnika koji je već premašio 23 posto.
Takva je situacija posljedica demografskog trenda, iseljavanja i sve manjeg broja novorođenih, koji nije započeo sa sadašnjom Vladom, ali u osam godina ona ga nije uspjela preokrenuti, iako je to još 2016. godine bila jedna od najvažnijih točki njezina programa.
Hrvatska je tako sredinom prošle godine, prema procjeni DZS-a, imala 321 tisuću stanovnika, što je gotovo osam posto, manje nego sredinom 2016. godine.
Nema ni jasne migracijske politike. Strategija uvoza radnika iz trećih zemalja, kao i njihov položaj u hrvatskom društvu, prepušteni su u potpunosti stotinama agencija koje zarađuju na dovođenju tih radnika u Hrvatsku i čiji rad nitko ne kontrolira. No, stotine je to tisuća novih radnika koji za niske plaće rade poslove koje u Hrvatskoj nema tko ili ne želi raditi, a pri tome ne sudjeluju u društvenim procesima. Idealno za dodatni rast i političku stabilnost. Ili budući kaos?
Sutra nastavak serijala “Kakva je Hrvatska Andreja Plenkovića”: Prava istina o 25 milijardi eura iz europskih sredstava kojima se Plenković hvali