Od sinoć svi dijele komentar porezne reforme koji je napisala jedna konzultantica. Pričali smo s njom
Razgovarali smo s Tajanom Barančić, šeficom udruge CISEx
Udruga CISEx (Hrvatski nezavisni izvoznici softvera) godinu je dana ministru financija Zdravku Mariću slala prijedloge mjera za koje su se nadali da će ih ugraditi u poreznu reformu, ali reakcija iz ministarstva je izostala. Tražili su rješnje problema koji poslodavce muče u svakodnevnom poslovanju. Među ostalim, predlagali su da se omogući da se zaposlenicima plaća obrok bez da se na isti obračunava plaća u naravi, ali i da se riješi problem terenskog dodatka za inozemstvo.
Predsjednica udruge, Tajana Barančić, u svojoj kolumni za časopis Mreža osvrnula se na usvojene zakone “bombastično najavljivane” porezne reforme, koja će, kako smatra, na kraju za većinu promijeniti malo, ili ništa. Njezin tekst izazvao je brojne reakcije javnosti, ali i struke, i bio nam je povod da porazgovaramo s njom o ovoj temi. Iako kaže da reforma nije toliko loša, naglašava da ona ponovno nije napravila ono na čemu već godinama inzistiraju industrije koje se baziraju na znanju i ljudima.
Marić godinu dana ne odgovara na dopise
“Stalno pričamo isto – stavite ljude u fokus. Ne može sve biti plaća u naravi. Mi se bavimo nečime što je svima jako čudno shvatiti, da postoje poslodavci koji žele zadržati ljude, nagraditi ih i dati im nešto što nije samo plaća. I ne žele na to plaćati porez i doprinose, jer je to preskupo. Međutim, i dalje postoji taj nekakav animozitet, “nećemo dozvoliti topli obrok jer će onda gazde jesti”. I to je loša poruka. Nažalost, to se nije promijenilo niti ovom reformom i zato ja ne bih rekla da je to reforma”, kaže Barančić.
Ministru financija iz CISEX-a su poslali prijedloge “soft mjera”, od kojih se niti jedna nije našla u izglasanim zakonima. “Ministar Marić CISEX-u nije odgovorio niti na jedan dopis, mail ili poziv zadnjih godinu dana”, kaže Barančić. Dodaje i kako im je jasno da je proračun prazan i da ga treba napuniti, ali da nisu niti tražili manje porezne stope ili oslobođenje od plaćanja poreza. Među mjerama koje su predložili bilo je i rješenje za problematični “terenski dodatak”.
‘Svi kažu da razumiju, ali se ne mijenja ništa’
“On žulja sve izvoznike. Taj je dodatak već 20 godina 250 kuna za inozemstvo. I kada vi radite sa stranim klijentom koji je u Americi, i pošaljete svog djelatnika da mu implementira nekakav softverski sustav, možete svom zaposleniku neoporezivo dati 250 kuna dnevno, s čim on, naravno, ne može preživjeti dan. I to se nije mijenjalo više od 20 godina”, kaže Barančić i dodaje kako je CISEx pozvao HDZ na predizborni planel na kojem se razgovaralo o ovom problemu ali, nažalost, nisu došli.
“Naknadno su Netokraciji poslali odgovore gdje su obećali da će odmah izjednačiti terenske dodatke sa dnevnicama. To sada više ne spominju”. Barančić kaže kako su kroz ove predložene mjere htjeli stimulirati ljude u industrijama iz kojih oni najviše odlaze (IT i liječnici), kako bi im pokazali da su bitni. Ali ni to nije prošlo.
“Ovo što sam ja napisala u kolumni, napisala sam i ministru dok se još radila porezna reforma, par dana nakon izbora, kada je postalo jasno da će HDZ doći na vlast. Bili smo kod potpredsjednice Dalić, njoj smo sve iznijeli, međutim, to je bilo dva dana prije nego je ova reforma išla u Sabor. Možda je bilo prekasno da se nešto od toga ugradi u reformu, a možda nije ni probala. Ne znam, jer nismo dobili povratnu informaciju. Bilo je razumijevanja, ali to je to. Svi razumiju, tapšaju po ramenu, i onda se na kraju opet ne dogodi ništa”.
‘Pozdravljam dijelove reforme, ali je to premalo’
Ponovila je i da, naravno, pozdravlja neke dijelove ove reforme, ali da je to i dalje premalo. “To nije reforma. Reforma bi po meni značila promjenu pristupa, a to se nije dogodilo. I dalje se na poslodavce gleda kao na ljude koji samo gledaju kako neće platiti porez, platiti ljude, pa onda treba ljude štititi od poslodavaca. Svi naši zakoni su na taj način pisani”, kaže Barančić.
“Zar nije apsurdno da poslodavac može bilo kojoj fizičkoj osobi uplatiti donaciju za liječenje, ali ne i svom zaposleniku. Ako je za zaposlenika, onda je plaća u naravi. Znači, možemo častiti poslovne partnere, ljude sa ulice, ali ne i zaposlenike. Ako zaposlenicima platimo ćevape, moram na to odbračunati porez i doprinose. Barančić smatra da bi poslodavci trebali dići glasi i više se angažirati oko ove teme.
Potrebno je mijenjati mindset
“Postoje druga udruženja, CISEx je samo jedno od njih. Recimo HUP predlaže zakone i piše zakone, i to je super. Ali mislim da nisu dovoljno glasni. Oni su socijalni partner Vladi. Ako bi netko trebao forsirati takve stvari, mislim da su to oni. Ili HGK. Možda nismo svi zajedno dovoljno jasni i glasni, koliko sam vidjela u njihovim programima, isto razmišljamo.”
Osvrnula se i na činjenicu da su praktički jedini amandmani koji su uvaženi, i koji su se mijenjali, bili oni na trošarine na skupe aute. “Je li to zaista najveći problem u ovoj zemlji? Očito je. To je važnije od zaposlenika.” Smatra i da je veliki problem u tome što je ljudima jako čudno što bi poslodavci sada htjeli nešto davati zaposlenicima, jer tu odmah mora postojati nekakav “catch”.
“Jer poslodavci su grozni i sigurno to traže da bi se izvlačili neoporezivo. Moramo promijeniti mindset. Slažem se da ima svakakvih poslodavaca, kao i radnika, ali mislim da to moramo promijeniti jer nam svaki dan odlaze najbolji ljudi”, zaključuje Barančić.