Odustani // Pritisni ENTER za pretraživanje
Politika & Kriminal

OK, već je skoro smiješno. Ministar Barišić opet je dao intervju u kojem se pokušao opravdati, i opet je lagao

Mali je problem što su radovi o kojima govori objavljeni na internetu

Pošalji Podijeli Tweetaj

Ministar Pavo Barišić ovaj je tjedan imao nekoliko zapaženijih istupa. Nakon Globusa u srijedu, u kojem se opravdavao od optužbi za plagiranje, danas je dao veliki intervju za Jutarnji.

U tekstu Jurice Körblera, naslovljenom ‘Svako imputiranje da veličam NDH i ustaštvo rezolutno odbijam!’, referirao se na temu koju je pokrenuo tjednik Novosti. Njihov novinar izvukao je raniji Barišićev rad o Pavelićevom ministru prosvjete Juliju Makancu kojeg je, pisali su, “predstavio kao tragičnog junaka i mučenika”.

Na pitanje novinara Jutarnjeg je li u svom radu naveo kako je Julije Makanec bio ustaški ideolog, ministar Barišić odgovorio je kako “naravno, nije prešutio njegovu ulogu i pripadnost totalitarnog režima”.

Postoji mali problem, njegov rad je online

Od Makančeve unuke i sina Branimira svojedobno je, objašnjava, dobio njegov nikad objavljeni rad Uvod u filozofiju povijesti i tada ga je počeo dublje istraživati. “Pritom sam se ogradio od njegove političke djelatnosti”, izjavio je za Jutarnji. Ministar Barišić na kraju je zaključio kako se medijskim objavama o njegovoj prošlosti “želi blokirati resor koji vodi, a ovo je sitnica u tom nizu”.

Mali je, možda, problem to što je Barišićev spomenuti rad, Filozofija povijesti Julija Makanca dostupan na internetu. Pokušali smo pronaći taj odmak na koji se pozivao danas u Jutarnjem, ali baš ga i nismo uspjeli prepoznati.

Recimo, na drugoj stranici, nakon ekstenzivnog citata iz Makančevog poglavlja o Gubecu, Frankopanu i Radiću, gospodin Barišić zaključuje: “Deset godina kasnije, povorci hrvatskih mučenika pridružio se i sam Julije Makanec”.

Kako je hrvatska država uskrsnula 1941.

Autor dalje donosi biografiju Pavelićevog ministra. Nakon natuknica o obitelji, studiranju i profesorskim počecima, slijedi pasus o kasnim tridesetim godinama. Piše kako je Makanec “imenovan ravnateljem gimnazije u Bjelovaru, a zatim i gradonačelnikom. Sudjelovao je u organiziranju i vodstvu bjelovarskog ustanka te je već 8. travnja 1941. proglasio u Bjelovaru uskrsnuće hrvatske države”.

Ponovno bez konteksta, dalje piše kako je 1942. pozvan u Zagreb i u Zapovjedništvu Ustaške mladeži preuzima dužnost za duhovni Odgoj. Na tom je mjestu ostao do ožujka 1943. godine, kada je imenovan izvanrednim profesorom na Mudroslovnom fakultetu u Zagrebu. Od 13. listopada 1943. Makanec je ministar narodne prosvjete.

Junak i žrtva u sferi političke djelatnosti

“Krajem svibnja 1945. godine u Austriji, gdje se zatekao s ostalim članovima Vlade, biva izručen te na skupnom suđenju 6. lipnja 1945. biva zajedno s ostalima osuđen na smrt i strijeljan. Do danas nije poznato mjesto gdje je ubijen i pokopan”.

Autor dalje analizira filozofska djela gospodina Makanca, uz par neobičnih pasusa. Navodeći, recimo, medije u kojima je objavljivao članke, hladno citira Spremnost, glasilo zagrebačkog ustaškog pokreta i tako dalje.

Pri kraju analize gospodin Barišić poentira kako je “Makanec neumitnim usudom povijesnoga zbivanja postao junak i žrtva u sferi političke djelatnosti”.

Podijeli 518 Tweetaj 0 Pošalji E-mailom
Ovaj članak ima komentara. Klikni ovdje za čitanje.

Prijava na Newsletter

Odustani