Nekad je nužno odabrati stranu

Opasni zahtjev FBI-ja otvorio raspravu gdje je granica između privatnosti i zaštite interesa države

FBI je zatražio od Applea da otključa iPhone koji je pripadao teroristu

FOTO: AFP

Američki sud naredio je jučer Appleu da pomogne FBI-ju razbiti kôd mobitela koji je pripadao Syedu Rizwanu Farooku, jednome od napadača u pokolju počinjenom u prosincu u San Bernardinu u Kaliforniji. Sutkinja Sheri Pym iz okružnog suda u Los Angelesu odredila je da Apple mora pružiti “razumnu tehničku pomoć” radi dostupnosti podataka na Farookovu mobitelu iPhone 5C.

Direktor FBI-ja James Comey izrazio je prošli tjedan žaljenje što ni dva mjeseca nakon tragedije “nisu uspjeli pristupiti podacima mobitela jednoga od ubojice”.

Tim Cook, izvršni direktor Applea, u otvorenom se pismu objavljenom na Appleovim stranicama suprostavio zahtjevu koji je uputio FBI. U pismu se navodi da je “američka vlada Appleu uputila dosad nezabilježeni zahtjev koji ugrožava sigurnost njihovih korisnika” te da se Apple opire ovom zahtjevu “koji osim podrazumijevanih pravnih komplikacija ima mnogo dalekosežnije implikacije” i poziva na javnu raspravu o ovom problemu.

FBI i američke obavještajne agencije već nekoliko mjeseci vode kampanju kako bi proizvođači smartphonea i drugih elektroničkih uređaja ostavili mogućnost pristupa sadržaju u slučaju sudskog naloga. Velike tehnološke grupe predlažu zapravo sve više proizvoda i aplikacija čije kodove nije moguće razbiti i kojih ključ za pristup podacima ima samo korisnik. Dosad su odbacivale zahtjeve za pristup šifriranim podacima u sklopu sudskih istraga.

Snowdenova objava

Šifriranje je postalo za proizvođače trgovinski argument nakon što je američki zviždač Edward Snowden pokazao divovske razmjere prisluškivanja i špijuniranja elektronskih uređaja koje je provodila Nacionalna sigurnosna agencija (NSA).

Edward Snowden
Edward Snowden AFP

Podsjetimo, NSA je između 2006. i 2012. špijunirala trojicu francuskih predsjednika Jacquesa Chiraca, Nicolasa Sarkozyja i Françoisa Hollandea, u čemu su im pomagali njemački obavještajci. Der Spiegel je objavio da je njemački BND deset godina pomagao američkoj agenciji NSA da špijunira vladine dužnosnike i tvrtke u Europi, uključujući francusko-njemački aeronautički div EADS, danas Airbus Group. Špijunirani su, po tim informacijama, ured francuskog predsjednika, ministarstvo vanjskih poslova i Europska komisija.

Američki Senat odbija ograničiti ovlasti NSA-e

Zbog sve većih negodovanja u javnosti zbog ovlasti NSA-e da špijunira bilo koga, a što je izašlo u javnost nakon otkrića Edwarda Snowdena od prije više od dvije godine o masovnom špijuniranju građana, predsjednik SAD-a Barack Obama uputio je Predstavničkom domu i Senatu prijedlog zakona o ograničavanju ovlasti NSA-e glede prikupljanja podataka dobivenih nadzorom i presretanjem telefonskih i svih drugih oblika komunikacije.

Prijedlog je u Predstavničkom domu usvojen, za to su glasali i demokrati i republikanci, no Senat je to odbio. Za usvajanje zakona nedostajala su tek tri glasa. Bilo je to drugi put u godinu dana da su američki senatori odbili prijedlog zakona o ograničavanju ovlasti NSA.

Također, WikiLeaks je početkom srpnja prošle godine objavio da je NSA sistematski špijunirao njemačku kancelarku Angelu Merkel te druge visoke dužnosnike Njemačke, a tih je dana objavljen i izvještaj NSA iz 2009. i 2011. godine, koji se temelji na prisluškivanim pozivima Merkel, među kojima su i oni o grčkoj financijskoj krizi te nuklearnom programu Irana.

Prisluškivana i Merkel

Snowden je još dvije godine ranije objavio kako su američki obavještajci više godina pratili telefonske razgovore i internetsko komuniciranje u Njemačkoj, kao mobitel kancelarke Merkel. Taj je skandal uzdrmao inače vrlo dobre američko-njemačke veze. “Špijuniranje među prijateljima nipošto nije u redu”, rekla je tada Merkel. Predsjednik Obama isključio mogućnost daljnjeg prisluškivanja Merkele, priznajući tako da se ono zapravo dogodilo.

No, njemački tužitelji istaknuli su da “nejasni komentari američkih dužnosnika o mogućem prisluškivanju kancelarkina mobitela nisu dovoljni da se ono i dokaže” u skladu sa zahtjevima kaznenog postupka te su odustali od istrage.

Angela Merkel i Barack Obama
Angela Merkel i Barack Obama Pete Souza

Kako preuzeti kontrolu nad mobitelom

Da ne bismo mislili da nas prisluškuju samo obavještajci s druge strane Atlantika pobrinuo se proteklog vikenda britanski Sud za istražne ovlasti (IPT), koji je odlučio da tamošnja obavještajna agencija GCHQ smije hakirati računala i ostale uređaje. Konkretno, vlada Velike Britanije time je dala svojoj obavještajnoj agenciji sve ovlasti da špijunira svoje sugrađane, ali i one koji žive u inozemstvu.

Ova sudska presuda objavljena je nakon što je proveden postupak pokrenut tužbom Privacy Internationala i još sedam sličnih organizacija koje istražuju tajni nadzor građana od strane državnih agencija. Tužba je podnijeta nakon što je Snowden objavio dokumente iz kojih je proizlazilo da GCHQ u tom nadzoru koristi i hakiranje.

Ustvrdio je da britanski obavještajci mogu poslati obični SMS i pritom preuzeti kontrolu nad mobitelom, bez da korisnik zamjeti ikakvu razliku. GCHQ je prvi puta priznao da vladina postaja za nadzor, što se nalazi u Cheltenhamu, trajno i povremeno provjerava mreže ciljeva u Velikoj Britaniji i inozemstvu.

Centar NSA-e u blizini Washingtona
Centar NSA-e u blizini Washingtona AFP/AFP

Nadzor ključan za zaštitu države?

“U osnovi se nalazi potreba za pronalaženjem balansa između žurnih potreba obavještajnih agencija i privatnosti građana te slobode izražavanja”, objašnjava se u uvodu presude kojom je, međutim, taj balans na kraju izbačen kao obveza agencije u provođenju mjera tajnog nadzora.

Još u studenom prošle godine objavljeni su dokumenti iz kojih se vidjelo kako britanska nacionalna kriminalistička agencija također ima mogućnost prikupljanja podataka hakiranjem mobitela i računala.

Birtanski ministar vanjskih poslova Philip Hammond pozdravio je presudu: “Drago mi je što ovog pravog balansa više nema između potreba da zaštitimo Veliku Britaniju i zaštite prava pojedinaca na privatnost. Mogućnost nadzora nad računalnim mrežama ključna je za zaštitu britanske javnosti”.

Politika nije voljna ograničiti mogućnost špijuniranja

Opunomoćenik za zaštitu podataka u Hamburgu Johannes Caspar kazao je: “Izgleda kao da politika uopće nije voljna ograničiti mogućnosti špijuniranja tajnih službi i da ih kontrolira u skladu s vladavinom prava”, prenio je Deutsche Welle. “Privatnost se u digitalnom dobu više ne može promatrati kao pojedinačno ograničeno područje povlačenja”, kaže Caspar. “Privatnost je pravo pojedinca da odlučuje o tome koje podatke o sebi će podijeliti s drugima, a koje ne želi dijeliti s drugima”, pojašnjava on.

Claude Moraes, predsjednik europskog Odbora za građanske slobode (LIBE), kazao je kako je taj odbor nakon istrage o masovnom nadzoru ustvrdio da unutar EU postoje viši standardi zaštite nego što je slučaj u SAD-u, ali i dalje ima razloga za brigu zbog nadzora koje provode europske vlade i obavještajne službe.

Važnost obavještajnih službi, ali i njihove kontrole

“Vrlo je važno imati obavještajne službe koje obavljaju iznimno bitne zadatke i štite nas od vanjskih prijetnji, terorizma i ostalih sigurnosnih izazova. Međutim, također je važno imati odgovorne strukture koje ne prekoračuju vlastite granice ovlasti i ne ugrožavaju našu privatnost kada to nije neophodno.

Problem za većinu građana, koji su više-manje svjesni da se njihovi razgovori nadziru, da je moguće pristupiti njihovoj elektroničkoj pošti i meta-podacima, jest radi li se to iz pravih razloga; zbog terorističkih prijetnji, sigurnosti i slično. Sve je više dokaza koji ukazuju na to da se ravnoteža između privatnosti i sigurnosti pomiče u krivom smjeru. Možemo to promijeniti razumijevanjem tehnologije te da osiguramo da imamo sustav odgovornosti”, kazao je Moraes.