Otkrivamo tko je misteriozni Allam, čovjek koji je naredio otmicu Tomislava S.
Bivši pjevač ISIS-u je pomogao da, koristeći model McDonald’sa, uđe na Sinaj
Egipatski mediji tvrde da je vođa ISIS-ove podružnice u Egiptu koja je otela hrvatskog državljanina i zaposlenika francuske kompanije Tomislava Salopeka stanoviti Kemal Allam. Beduin iz grada El-Ariš na Sinajskom poluotoku ima oko 37 godina. Prije radikalizacije navodno je bio relativno popularan pjevač na vjenčanjima. Odrastao je u siromašnoj obitelji, a imao je šestero braće i pet sestara.
Uhićen je 2003. godine, a iz zatvora bježi tijekom egipatske revolucije 2011. godine. O Allamu postoji jako malo informacija, a Egipat je početkom godine tvrdio kako su ga ubili. Međutim, jedan od čelnih ljudi terorističke grupe tzv. Sinajske provincije u travnju je pozirao ispred zarobljenog APC tenka.
Analitičare zbunio zahtjev
Mnoge je analitičare zbunio zahtjev koji su postavili teroristi odgovorni za otmicu Tomislava Salopeka. Tražili su, naime, oslobađanje zatvorenih žena pripadnica Muslimanskog bratstva. Jedino zajedničko ISIS-u i Muslimanskom bratstvu je to što su sukobljeni s egipatskom državom, tvrde analitičari. Pa ipak, neki egipatski mediji pišu kako je ova Sinajska provincija, koja se nekad nazivala Ansar Beit al-Maqdis bliska i Muslimanskom bratstvu. Tvrde to i egipatske vlasti, no analitičari većinom opovrgavaju. Nakon što su se obvezali na vjernost ISIS-u promijenili su ime. Sjedište im se nalazi u izoliranom, sjevernom dijelu pustinje Sinaj, uz izraelsku granicu.
Širenje Islamske države po zemljama Bliskog istoka najbolje je usporediti sa širenjem McDonalds’a po svijetu. McDonald’s dopušta korištenje brenda, pruža obuku zaposlenicima i daje pristup velikoj mreži dobavljača u zamjenu za određenu svotu novca, ali daje veliku slobodu upravljanja restoranom svakom vlasniku franšize. Slično je i s Islamskom državom. Dovoljno je položiti zakletvu odanosti vođi ISIS-a Abu Bakru al-Baghdadiju, promijeniti vizualni identitet organizacije, et voilà, Islamska država se proširila na još jednu zemlju.
Pobornici Jeruzalema
Isti princip je i s Islamskom državom na Sinajskom poluotoku, čiji su pripadnici 22. srpnja oteli Tomislava Salopeka. Prije davanja zakletve al-Baghdadiju ta organizacija nosila je naziv Ansar Bait al-Maqdis, što doslovno znači Pomagači (ili Pobornici) Jeruzalema. Pobornici Jeruzalema otprilike znači da su se borili za islamsku vlast nad Jeruzalemom. Međutim, bez obzira na poprilično grandiozan naziv organizacije, njihovi ciljevi su bili lokalizirani na Sinajski poluotok, pustinju u kojoj većinom žive beduinski nomadi.
Ansar Bait al-Maqdis (ABM) za režima Hosnija Mubaraka djelovala je u potpunoj tajnosti, a nakon egipatske revolucije 2011. godine okoristili su se bezakonjem koje je vladalo u Egiptu za nabavu vojne opreme i povećanje broja napada. Egipatskoj javnosti predstavili su se dizanjem u zrak naftovoda koji povezuje Egipat i Izrael. U to doba su bili samo jedna od sinajskih džihadističkih skupina nominalno povezanih s al-Qaidom. Tijekom vlasti Muslimanskog bratstva i predsjednika Muhameda Morsija u Egiptu, ABM je kontinuirano napadao položaje egipatske vojske, ali i Izraela. Međutim, Sinaj je bio i ostao politička utvrda Muslimanskog bratstva, a s beduinskim vođama bilo je lako dogovoriti se o količini novca potrebnoj za primirje. Zbog svega toga njihova teroristička aktivnost bila je gotovo zanemariva. Nakon egipatske revolucije 2013. godine i nakon što je Abdul Fatah al-Sisi, general egipatske vojske, preuzeo vlast vojnim udarom, sigurnosna situacija se iznimno brzo pogoršala.
Pokušaj atentata na ministra policije
U rujnu 2013. godine, ABM je preuzeo odgovornost za pokušaj atentata na Ibrahima Mustafu, ministra unutarnjih poslova Egipta. 17. studenog 2013. godine ubili su Muhameda Mabruka, obavještajca koji je sudjelovao u suđenju bivšem egipatskom predsjedniku Morsiju. Na Badnjak iste te godine napali su policijsku postaju u Mansuri ubivši pritom najmanje 14 policajaca. 2014. godina im je bila najproduktivnija. Uništili su vojni helikopter, ubili nekoliko turista, ubili su desetke egipatskih vojnika i policajaca i, najvažnije od svega, snimili su i objavili odrubljivanje glava četvorici egipatskih kršćana pod optužbom da špijuniraju za izraelsku obavještajnu službu Mossad. Laičkom promatraču još jedno zvjerstvo poput odrubljivanja glave samo je jedno u nizu, ali al-Qaida se oštro protivi takvoj propagandi, a ISIS gotovo živi od toga. Snimka i objava jednog zvjerstva naznačila je veliku promjenu u strategiji borbe ABM-a protiv egipatskih vlasti.
Zaokret sinajskih islamista javnosti je objavljen u razgovoru za Reuters. Tom prilikom neimenovani visoki zapovjednik ABM-a rekao je da održavaju komunikacijske kanale s Islamskom državom te da dobivaju određenu obuku. Specifično su ih ISIS-ovci obučavali gerilskom ratovanju i radu u malim skupinama, ćelijama, u kojima samo jedna osoba zna bilo kakve detalje o nekim drugim. Nekakvo pravilo terorističkih ćelija je da imaju najviše pet članova, a da samo jedna osoba zna po jednog člana dviju do tri drugih ćelija. U nekim slučajevima, član ćelije zna samo tko mu je izravno nadređeni. Na taj način je znatno otežano razbijanje terorističke organizacije, čak i ako sigurnosne službe uhvate nekoliko terorista.
Lokalna franšiza Islamske države
U studenom 2014. ABM je i službeno postao lokalna franšiza Islamske države. Kao što je prije objašnjeno, postati lokalna podružnica ISIS-a relativno je lako. ABM je objavio audiosnimku u kojoj neimenovani muškarac za sebe kaže da je zapovjednik ABM-a te da oni postaju sinajski ISIS, Wilayat Sinai. Nedugo nakon te objave profili na društvenim mrežama pod njihovom kontrolom promijenili su nazive i slike profila te je time nastala najnovija pokrajina ili vilajet Islamske države.
Kako je nepoznat identitet čovjeka koji se predstavio kao emir (zapovjednik) ABM-a, a poslije i sinajskog vilajeta, tako je i ostatak njihove zapovjedne strukture obavijen velom tajne. Egipatske tajne službe nisu ni približno sklone objavljivanju informacija o teroristima kao njihovi zapadni suradnici, što ostavlja prostora špekulacijama. Koliko je učinkovita sigurnost ISIS-a na Sinaju, a koliko je njihova tajnovitost zasluga šutnje egipatskih obavještajaca.
Al-Qaida i ISIS – najgori neprijatelji
Sinajski vilajet jedna je od rijetkih džihadističkih skupina koja je otvoreno prešla iz sastava al-Qaide u kamp Islamske države. Naime, od Afganistana do Alžira lokalne podružnice al-Qaide i ISIS-a ratuju kao najgori neprijatelji. Primjerice, u Siriji Fronta Nusra je al-Qaidina filijala i najgori su neprijatelji Islamskoj državi. Iako su obje organizacije sunitski islamistički ekstremisti, imaju različito viđenje svijeta i svoje razlike rješavaju oružjem.
Sinajski poluotok specifičan je i po tome što su beduinska plemena navikla otimati turiste ili egipatske vojnike. Tijekom Mubarakova režima, a dijelom i Morsijeva, te su se otmice rješavale iza zatvorenih vrata razmjenom određene količine novca ili dobara. Turistima najčešće nije bilo ništa, a u zatočeništvu su proveli tek nekoliko sati. Otkako je al-Sisi preuzeo vlast i najavio borbu protiv islamista na Sinaju, dotadašnja struktura i uvriježeni načini postupanja padaju u vodu.
S jedne strane je al-Sisi, vojnik s čvrstim stavom da se s teroristima ne pregovara, a s druge strane su islamisti kojima pregovori nisu pretjerano bitni. Moderni teroristi, kakve podiže Islamska država i njihove podružnice, samo žele medijsku pozornost. Vrhunski producirani kratkometražni filmovi koji prikazuju nezamislivu brutalnost u visokoj rezoluciji najbolji su način širenja terorističke poruke.
Tekst je objavljen u tiskanom izdanju Telegrama 8. kolovoza 2015.