Zašto mislim da je u rusko-ukrajinskom slučaju Plenković možda bio u pravu

Možda bi Vlada ipak mogla voditi koliko-toliko poštenu vanjsku politiku

03.09.2016., Sibenik - Andrej Plenkovic sa suradnicima obisao je srednjevjekovni sajam u Sibeniku te se okusao u gadjanju lukom i strijelom.
Photo: Hrvoje Jelavic/PIXSELL
FOTO: PIXSELL

Načelno, nisam sklon ovoj Vladi. Ona jest blaga, možda najblaža moguća varijanta HDZ-a, ali ispod njene uljudnosti u društvu se i dalje odvijaju dosta drastični i štetni procesi, koje je bila pokrenula Vlada Tomislava Karamarka.

Najbolji primjer takvih procesa jest rušenje kurikularne reforme, koju sadašnja Vlada nema namjeru obnoviti, nego je, dapače, poslove vezane uz promjene u školstvu prepustila odabranicima bivšeg ministra prosvjete, zlosretnog Predraga Šustara.

Savršeno precizan i hrabar

Nadalje, Plenkovićeva je Vlada oportunističkim prijedlogom porezne reforme ugrozila jedan od najvažnijih sektora cjelokupnog našeg gospodarstva, dok je prebrzom čestitkom Donaldu Trumpu pokazala da baš ne razumije bitne svjetske političke procese.

Međutim, u ocjeni stanja u Ukrajini Andrej Plenković bio je savršeno precizan i hrabar. Nesporna je činjenica da Rusija jest okupirala Krim, dio Ukrajine, baš onako kao što je Slobodan Milošević svojedobno bio okupirao dijelove Hrvatske.

Okupacija Europe koja sliči okupaciji naše zemlje

Pružiti potporu Ukrajini ne samo da je u skladu sa politikom NATO-a i Europske Unije, nego se naprosto, radi o elementarnoj moralnoj obvezi bilo kojeg hrvatskog državnika. Prešućivati činjenice da je Rusija napala Ukrajinu, pa okupirala i anektirala Krim, predstavljalo bi ignoriranje stvarnog stanja stvari.

Dobri odnosi s Rusijom, kojima navodno težimo, ne smiju biti izgovor za ignoriranje okupacije koja se dešava u Europi, i koja frapantno sliči na svojedobnu okupaciju naše zemlje. Osim toga, moramo li, zaista, željeti dobre odnose s Putinovom Rusijom?

Putinova Rusija je legitimna diktatura

Putinova je Rusija izborima legitimna diktatura, gdje politički protivnici aktualnog diktatora završavaju po zatvorima. Putinova je Rusija, zatim, zemlja koja je postala najveća prijetnja stabilnosti Europe od 1990. godine do danas. Naposljetku, saveznici Putinove Rusije ruskim su oružjem srušili veliki putnički zrakoplov.

Da ne govorimo o tome kako je Putinova Rusija strateški saveznik sirijskog diktatora Asada. Moramo li, još jednom, biti u dobrim odnosima s tom i takvom Rusijom? Vjerojatno ipak ne moramo. Stoga je sasvim pogrešno kritizirati ili ismijavati Andreja Plenkovića zbog njegovih izjava o Ukrajini i Rusiji.

Vođenje poštene vanjske politike

Plenković je u ovom slučaju rekao baš sve što se treba reći, bez ijedne pogreške. Za razliku od prilično nedopustive njegove šutnje povodom ulaska Vučićeve stranke u Europsku pučku stranku, kojoj pripada i Hrvatska demokratska zajednica.

Ili, za razliku od neobične naivnosti koja mu se dogodila u Bosni, kad je desetak pripadnika HVO-a uhićeno dan poslije Plenkovićeva odlaska iz susjedne države. Plenkovićeve izjave o Rusiji pokazuju da bi njegova Vlada mogla voditi koliko toliko poštenu vanjsku politiku.

Odnos prema Trumpu bit će veliki test

Naravno, idući veliki test hrvatske vanjske politike bit će odnos prema novom američkom predsjedniku. U Trumpovu bi slučaju Hrvatska, već iz načelnih razloga, trebala pokazati priličnu sudržanost.

Politički gledajući, porazom Hillary Clinton vjerojatno će se promijeniti cijela ona američka postjugoslavenska i balkanska vanjska politika, koja je pod svaku cijenu isforsirala priznavanje Kosova i koja inzistira na opstanku Bosne i Hercegovine, i kojoj je cilj držati Srbiju u stanovitoj vrsti izolacije, barem dok Beograd ne prijeđe na zapadnu stranu.

Hrvatska vanjska politika morala bi biti spremna na početak procesa promjene zapadnih stavova prema prostoru bivše Jugoslavije, što može dovesti i do značajnih promjena geopolitičkih odnosa na terenu.