Ovaj gospodin s briljantnim CV-jem opet se prijavio za Ustavni sud i opet, bojimo se, nema puno šanse
Podsjećamo na veliki Telegramov intervju s Goranom Selancem
Saborski Odbor za Ustav danas je počeo razgovore s jedanaest kandidata za tri suca Ustavnog suda, koji bi, kako je planirano, trebali biti izabrani do srpnja. Među kandidatima koji danas razgovaraju s članovima Odbora je i Goran Selanec, zamjenik pravobraniteljice za ravnopravnost spolova i najmlađi od njih 12 koliko ih se prijavilo. O njemu je Telegram pisao prošle godine, kad se prvi put prijavio za USUD, a ovdje još jednom podsjećamo na jednu od, čini nam se, briljantnijih karijera među kandidatima za Ustavne suce.
Selanec je pravni stručnjak u područjima zaštite i promicanja temeljnih ljudskih prava i društvene jednakosti te prava Europske unije. Jedan je od dvoje hrvatskih državljana s titulom doktora pravnih znanosti stečenoj na jednom od deset najcjenjenijih pravnih fakulteta u Americi. Ima 40 godina i trenutno obnaša dužnost zamjenika pravobraniteljice za ravnopravnost spolova. Bio je član Mreže nacionalnih pravnih stručnjaka za ravnopravnost spolova Europske komisije, a prije toga zaposlenik Pravnog fakulteta u Zagrebu. Goran Selanec upravo se kandidirao za suca Ustavnog suda.
Selanec je pohađao zagrebačku VII. gimnaziju, nakon čega je upisao, i u roku završio, Pravni fakultet u Zagrebu. Ubrzo je školovanje nastavio na jednom od najprestižnijih američkih sveučilišta. Upisao je magisterij na University of Michigan Law School, kao jedan od samo 35 inozemnih studenata na LL.M. (masters) programu u svojoj generaciji. Selanec kaže kako se prijavio na cijeli niz američkih sveučilišta. U odabiru baš ovog na njega je utjecao mentor s Katedre za ustavno pravo profesor Siniša Rodin. Njegov profesor je magistrirao upravo na Michiganu.
Upao je u sva najelitnija svjetska sveučilišta
“Bio je jedan od rijetkih koji je u to vrijeme uspio studirati pravo vani. Rekao mi je: ‘Mogu ti napisati običnu preporuku, ili ti mogu napisati preporuku po kojoj ćeš vrlo vjerojatno upasti na Michigan. Moraš mi obećati da ćeš, ako ti napišem jaku preporuku, otići baš tamo i da ćeš ostale fakultete, ako te i oni prime, odbiti.’ Ja sam to obećao”, ispričao je Goran. U međuvremenu je primljen na Harvard, Northwestern, Chicago i Stanford. “Zahvalio sam im i otišao na Michigan. To sad malo smiješno zvuči, ali naravno da je tu bilo više razloga. Prvo, program na Michiganu proučavao sam još za vrijeme studija. Drugo, uvjeti studiranja. Za usporedbu, na Harvardu je 150 LL.M. studenata, dok nas je na Michiganu bilo 35”, objasnio je za Telegram Selanec.
Pravni fakultet Sveučilišta Michigan svoje studente potiče da ostanu u javnom sektoru i služe javnom dobru, to im je i moto. Po tome i rade izbor prilikom skeniranja prijava. Ta činjenica Selanecu je također bila bitna, jer je već u to doba, kao znanstveni novak na Katedri za ustavno pravo, shvatio kako želi ostati u javnom sektoru i raditi na promicanju ljudskih prava.
Goran je dobio punu stipendiju, ne od neke državne institucije, nego od fakulteta. “Nas dvoje je te godine bilo izabrano i plaćena nam je puna stipendija što uključuje i troškove života, ne samo školarinu”, objašnjava. Dobio je stipendijski ček s kojim je raspolagao kako je htio. Odlučio se na život u unajmljenom stanu, a ne u domu. “Volim tu slobodu, zatim sam si nešto skuhati, a ne jesti u kantini. Zato sam se odlučio za stančić”.
Prvi hrvatski predavač na Akademiji europskog prava
Natjecateljski duh koji je prisutan na njegovom i svim drugim sveučilištima u SAD-u, Gorana je promijenio. Aktivna sudjelovanja na predavanjima u kojima se raspravlja o unaprijed proučenim slučajevima, naučila su ga kritičnom mišljenju i dolaženju do kreativnih rješenja. “Prvih dana sam bio izbezumljen, od izgleda sveučilišta koje je potpuno drugačije, do života koji tamo vodite, to vas dubinski promijeni. Zatim, osjećao sam veliku zahvalnost, još kao relativno mlada osoba mislite si: Čime sam to zaslužio, zašto baš ja? I to vam gradi neku odgovornost”, kaže.
Specijalizacija mastera mu je bila: Temeljna prava, ravnopravnost spolova, ustavno tumačenje, komparativno ustavno pravo međunarodno pravo. Po povratku u Zagreb, 2002. vraća se na fakultet i pod mentorstvom profesora i Michiganskog kolege Siniše Rodina prelazi na novoosnovanu Katedru za europsko javno pravo, gdje je radio kao predavač. Ubrzo je upisao doktorat (SJD) na istom američkom sveučilištu. Uspješno je obranio tezu u kojoj se bavio problemima koje postsocijalistički sustavi imaju pri primjeni europskih antidiskriminacijskih jamstava u ravnopravnosti spolova.
Kako bi doktorat priveo kraju 2009. godine morao je otići s pozicije predavača pravnog fakulteta u Zagrebu. Godine 2012. postaje prvi hrvatski gostujući predavač na Europäische Rechtsakademie – uglednoj Akademiji europskog prava koju je osnovala Europska unija. Održao je niz predavanja na temu diskriminacije temeljem spola. Iste godine počinje raditi kao zamjenik pravobraniteljice za ravnopravnost spolova.
Koja je stvarna vrijednost Ustavnog suda?
“Kad vidite kako je išao moj akademski i karijerni put, onda vidite i motiv moje kandidature za ustavnog suca. Tu Michigan ima izuzetno veliki utjecaj. Kada vas potiču da služite javnom dobru, to ne znači da niste ambiciozni. Tamo vas pripremaju za vrstu odgovornosti kakvu nose takve funkcije i nije neočekivano da imate tu ambiciju”, kaže Selanec. Kaže kako do sada u javnim raspravama još nije čuo odgovor na najvažnije pitanje koje predstavlja srž rasprave o Ustavnom sudu i izboru sudaca – koja je stvarna vrijednost Ustavnog suda.
“Glavni zadatak tog suda je da transformira složene, politički i emocionalno nabijene sporove koji nastanu u društvu, od kojih mnogi nastaju u političkoj areni. Zadaća Usuda je da takve nabijene sporove pacificira kroz formu sudskog postupka, pravni jezik i logiku te ih smjesti u određenu doslijednost posotjeće sudske prakse. To je glavno mjerilo uspješnosti takvih sudova, ali i kvalitete kandidata za taj oblik sudovanja”, tumači Selanec.
Bez obzira na rezultat izbora novih ustavnih sudaca, ne vidi se u privatnoj praksi gdje bi mogao zarađivati mnogo veći novac. “Mi smo ta naivna generacija koja se vrlo lako odricala novca radi nekih ideala. I da sada pređem u privatnu praksu, mislim da bi mi bilo teško opravdati neke odluke koje sam u prošlosti donio”, rekao je Selanec.