Nekad je nužno odabrati stranu

Ovaj gospodin tvrdi da je 1993. iz Vindije nosio 20.000 maraka mita u Hrvatski fond za privatizaciju

Bivši radnik Vindije, Rajko Dundur, gostovao je danas u Nedjeljom u 2

Danas je u Nedjeljom u 2 gostovao izvjesni Rajko Dondur, ekonomist iz Varaždina koji tvrdi da je ranih 90-ih nosio mito tadašnjem predsjedniku Hrvatskog fonda za privatizaciju kako bi Vindiji bila odobrena kupovina tvrtke Koka.

Gospodin je, kaže, 29 godina radio u Vindiji. “Tamo sam se zaposlio 1973., odmah nakon srednje škole. Od 1978. do 1989. radio sam kao voditelj Ekonomskog centra koji je bio zadužen za praćenje rezultata poslovanja. Godine 1989. otišao sam iz Vindije. Iz privatnih razloga, htio sam završiti fakultet”.

‘Novac sam nosio za kupovinu Koke’

U Vindiju se vratio 1993. Godinu kasnije, 1994., kompanija se javila na natječaj za kupovinu tvrtke Koka. Rajko Dondur je, tvrdi, bio kurir za mito kako bi Vindija taj natječaj i dobila. “Po raspisivanju natječaja pojavile su se plave kuverte. Ja sam jednu nosio u Hrvatski fond za privatizaciju koji je morao odobriti kupovinu. Odnio sam 20.000 maraka predsjedniku Fonda, gospodinu Milanu Kovaču. Znam i da su druge kolege nosile mito, ali o tome ne mogu govoriti”, rekao je.

Kaže da je bio kurir za mito zato što je imao povjerenja u tadašnjeg direktora, koji je u nekom trenutku postao i vlasnik, gospodina Dragutina Drka. “Govorio je da sve radi u interesu radnika”, kaže. Mito je, tvrdi, odnio mjesec dana prije odluke.

Dondur je rekao i kako je za vrijeme restrukturiranja Vindije svjedočio odlascima na konzultacije na Markov trg. Na pitanje kako je pristajao na nešto što je smatrao protuzakonitim, ponovio je kako je mislio da sve što radi, radi za dobrobit tvrtke i zaposlenika.

‘Po nalogu direktora varali smo i na PDV-u’

“Jedna od priča je i ona o uvođenju PDV-a 1997., odnosno 1998. godine. Kad smo napravili prvi obračun, bio je šok kolika je to obveza za Vindiju. Morali smo platiti više od dva milijuna kuna i to je bio veliki udarac na likvidnost”, rekao je. Pokušali su, dodaje, pronaći način da smanje tu obvezu. “Prvi obračun bio je umanjen za milijun i tristo tisuća kuna”, tvrdi. Ponovno je rekao kako to nije radio samoinicijativno, već po nalogu generalnog direktora.

“Kako je Vindija utajivala porez? Vindija je dnevno fakturirala oko 1000 stranica računa. Računali smo na to da ni jedan inspektor ne bi zbrajao te račune ručno. Svi računi su bili fakturirani, ali oni označeni nisu zbrajani. Na taj način Vindija je državni proračun oštetila za 80 milijuna kuna u četiri godine”, kaže.

‘U šest mjeseci oštetili smo proračun za 2,5 milijuna’

Varali su, tvrdi, i na trošarinama. “Na tim stavkama se nismo mogli razmahati kao na PDV-u. Trošarina se plaćala na proizvedene količine robe. Mi smo smanjili normative i praktički došli do manje proizvodnje. Na tome smo oštetili proračun za 2,5 milijuna kuna u šest mjeseci. No, tu priča ne staje. Varalo se i reviziji pretvorbe i privatizacije”, kazao je.

“U vrijeme restrukturiranja Koke, 1997. godine, po odluci predsjednika Nadzornog odbora Koke, izdvojena je pekarnica. To je izazavalo revolt i podignuta je kaznena prijava. Došli su inspektori i izvršili kontrolu dijela pretvorbe. Bili su kod nas nekoliko mjeseci. Kompletan materijal je predan Državnom odvjetništvu i tu je sve stalo. Znam da je bilo smjena inspektora”, tvrdi.

Reviziju u Vindiji radila je, objašnjava, ekipa revizora iz Čakovca. “Dotad je pretvorba Vindije glasila kao najbolja”, kazao je. Tvrdi da im nisu predali masu dokumenata. “Bio sam u timu koji je opsluživao revizore, no iako sam bio odgovorna osoba, išli su mimo mene. Revizori su prvo otišli kod generalnog direktora, a kad su otišli, nama je rečeno da određene dokumente ne pokazujemo. Da kažemo da su izgubljeni”, rekao je.

Dodao je i kako je sporno i smanjenje temeljnog kapitala. “Povukle su se dionice bez nakande i smanjen je temeljni kapital. Godine 2002. ponovno dolazi do povlačenja dionica i smanjenja temeljnog kapitala. Tom odlukom Drk je s 51 posto postao vlasnik 81 posto, a da nije trebao dati ni kune”, tvrdi.

I sam ima tri prijave i nepravomoćnu presudu

Današnji gost Nedjeljom u 2 i sam ima tri kazenen prijave i nepravomoćnu presudu. Kaže da je nakon 40 godina staža ostao bez posla pa je prihvatio ponudu jedne tvrtke za proizvodnju mesa. “Kompletno knjigovodstvo se vodilo kod bivšeg vlasnika. Vidio sam da je firma poslovala s gubitkom od četiri milijuna kuna. Osuđen sam nepravomoćno jer sam koristio novac bez odobrenja vlasnika. Kazna je bila osam tisuća kuna i deset mjeseci”, kazao je.

Tvrdi da je i ranije pokušavao izaći u javnost “ali je sve bilo blokirano od strane Vindije”. Napravio je i poveznicu između Agrokora i Vindije. “Vindija je mali Agrokor. Agrokor je dužan Vindiji 400 milijuna kuna, ali procjenjujem da bi za godinu dana vlada mogla pisati Lex Vindija. Taj teret je trebalo negdje izbaciti s leđa”, završio je.

Sve ovo prijavio je Uskoku 2014. godine. Dao je iskaz u pisanom obliku na sedam stranica. Rekli su mu da će ga kontaktirati pa nisu, iako kaže da je otišao u Uskok i 2015. godine. No iz policije su ga, tvrdi, zvali tek prije tjedan dana.