Ovaj mladi Britanac ostavio je posao i dom, a zatim se zaputio u Siriju kako bi se borio protiv džihadista
Ističe da nije plaćenik i da ne uzima novac, već da to radi zbog ideala
Macer Gifford je mladi Britanac iz Oxforda, koji je svoju mirnu englesku svakodnevnicu odlučio zamijeniti bojištem. Naime, Macer se prije 4 mjeseca pridružio Kurdima u borbi protiv ISIL-a.
Ovaj bivši vijećnik, u rodnom se Oxfordu taman spremao započeti s unosnim poslom u Britaniji, ali jednostavno nije mogao samo sjediti prekriženih nogu i pustiti da se u svijetu događaju užasi poput ovog koji uzrokuju ISIL-ovi militanti, za koje kaže da su barbarska i odvratna organizacija kojoj treba stati na kraj.
Marcel nema gotovo nikakvog vojnog iskustva, a trenutno se nalazi na periferiji jednog malog sela sjeverne Sirije kojeg su zauzeli ISIL-ovci. Kaže kako se nikad ne zna kad će sljedeći napad, može biti već sutra, što je prilično stresno. No ne boji se i odlučan je da pomogne svojim suborcima do kraja.
Giffordu smeta kad ga nazivaju plaćenikom pa kaže: “Nisam ovdje zbog novca ili slave – Nisam plaćen.” Naglašava da je njegova jedina motivacija, kao i njegovih suboraca, obraniti demokraciju.
Smeta ga i etiketiranje ovoga rata kao sukoba muslimana i kršćana, jer on je sam ateist, kao i mnogi Kurdi, ali među njegovim suborcima ima i muslimana, i kršćana, ali i ostalih vjera. Što se tiče boraca iz drugih država, ima puno stranaca, Nijemaca, Kanađana, Amerikanaca, ali ipak najviše Britanaca. Raduje ga što osim bivših profesionalnih vojnika, ima i onih koji su tu samo radi svojih ideala, baš kao i on.
Čim je stigao, započeo je s napornim treninzima, a njegova grupa dobila je i prevoditelja. Njegova prva bitka bila je krajem veljače, a radilo se o kurdskoj operaciji kada su se uputili vratiti teritorij oko Tal Hamisa, u sjeveroistočnoj Siriji.
“Prvi put sam pucao tada,no nisam bio jako uplašen. Vodila me misao da moramo pobijeditii,” priča Gifford. Za vrijeme te bitke krajem veljače, dogodilo se nešto ružno. Ubijen je njegov australski prijatelj Ahley Johnston. No, usprkos tome što joj svako malo gleda u oči, Gifford o smrti ne razmišlja, izbjegava to radi svojih roditelja, za koje priznaje da bi radije da se vrati kući.
Opisuje i trenutke sreće koje je doživio u selima oslobođenim od ISIL-a. Ljudi su izašli i slavili po ulicama, žene su bile toliko uzbuđene da su skinule svoje burke i trčale uokolo, djeca su se veselila. O ISIL-ovim militantima misli sve najgore, oni su za njega bolesna i zla sila, te osuđuje njihova ubojstva humanitaraca i novinara.
Dok čeka svoj sljedeći napad priznaje da je nervozan, ali će svoj posao obaviti do kraja i ne želi razmišljati o najgorem, jer to izaziva strah koji neće donijeti ništa dobro. Sljedeći korak njegove vojske je zauzeti Rojavu, a krajnji cilj bi im bio kad bi zauzeli Raqqu, glavni grad ISIL-a.
Poziva britanskog premijera Davida Camerona da podrži Kurde, jer im treba i politička podrška, ali i oprema. “Znam da Britanija ne želi podržati Kurde zbog turskog pritiska. Ali mi ne bismo trebali brinuti o tome što Turci misle – trebamo podržati Kurde, jer je to ispravno”, zaključuje Gifford.
