Švedski student proveo je godinu dana infiltriran u najjače desničarske organizacije na svijetu. Sve je snimao

Patrik Hermansson mjesecima je razgovarao s visokopozicioniranim nacistima

ZADNJA IZMJENA: Sep 21, 2017
Foto: YouTube screenshot

Patrik Hermansson ima 25 godina i apsolvent je iz Švedske. Zadnjih godinu dana proveo je infiltritran u svijet ekstremne desnice u Americi i SAD-u, koja u posljednje vrijeme dobiva sve veći zamah. Predstavljajući se kao Erik Hellberg i pretvarajući se da piše doktorat o povredama prava slobode govora krajnje desnih skupina Hermansson je putovao od Londona do New Yorka i Charlottesvillea gdje je, između ostalog, svjedočio onim kobnim prosvjedima. Proveo je mjesece družeći se s alt-right skupinama i svjedočeći nekim nevjerojatnim stvarima.

U operaciju infiltracije u rujnu prošle godine poslala ga je britanska antirasistička organizacija Hope not Hate, a u čitavoj stvari pomogla mu je njegova švedska nacionalnost. Naime, dobar dio neonacističkih pokreta zapravo je prilično opsjednut Nordijcima, smatrajući ih pravim arijevcima. “U nekim ih trenucima jednostavno želite udariti. Želite se izderati ili naprosto otići, ali ne možete. Morate samo sjediti i smješkati se”, ispričao je Hermansson za The New York Times nakon povratka iz svoje misije kojom je želio razotkriti svijet neonacističkih zajednica koje su u SAD-u sve bliže tamošnjoj vladi.

Rast iz marginalne skupine u moćan pokret

Njegova saznanja prikupljena kroz godinu dana kao Erik Hellberg sada su objavljena u sklopu izvještaja Hope Not Hatea te su fascinantan putokaz kroz svijet alternativne desnice, pokreta o kojem se u svjetskim medijima puno priča, ali zapravo malo zna. Rastuća vidljivost donedavno marginalnih grupa u ekosistemu društvenih mreža rezultirao je rastom u članstvu. Posljednji val novih članova su mladi muškarci, uglavnom stariji tinejdžeri i dvadesetogodišnjaci koji sve češće pokazuju interes za ekstremno desne ideje za koje se, do prije koju godinu, mislilo da su davno premašene.

Novi se članovi radikaliziraju kroz videe, blogove, tweetove i objave nove grupe desničarskih influencera, čiji rad zapravo stremi konstantnom pomicanju granice prihvatljivog govora udesno. Iako je u toj zajednici riječ globalist jedna od najprljavijih mogućih, alternativna desnica je danas u svakom smislu globalan pokret, s redovnom interakcijom između istaknutih ličnosti pokreta; od Škotske, Švedske do Seattlea. Hermanssonova priča daje uvid u taktike i ponekad doista bizarne prakse alt-right skupina.

Potajno snimao razgovore s desničarima

Hermansson, recimo, opisuje večernja druženja s naoružanim poricateljima holokausta i okupljanja na kojima su ekstremisti doslovno pili medovinu iz vikinških rogova i klanjali se nordijskom bogu Odinu. Za vrijeme boravka u Velikoj Britaniji, Hermansson je intervjuirao Grega Johnsona, inače ne pretjerano razgovorljivog urednika desničarskog izdavača Counter Currents Publishing, koji mu je objašnjavao zašto im je važno da na sebe privuku pažnju mainstreama.

Johnson mu je objasnio i zašto misli da, kako se izrazio, proces djeluje. “Vidim porast u prometu na internetu i pozitivne trendove u kvaliteti i kvantiteti mladih ljudi koji se uključuju”, rekao je tijekom razgovora koji je Hermansson snimao. Iz onoga što je objavio, čini se kako je ulazak u mainstream ozbiljna fiksacija u svijetu alt-right skupina. U jednom od objavljenih tajno snimljenih videa, Colin Robertson, desničarski YouTuber koji objavljuje pod nickom Millennial Woes objasnio je nekom starijem kolegi ekstremistu kako je jako važno da pokret prezentira prijateljsko i privlačno lice, jer će im tako biti moguće sklopiti savezništva i s ljudima koji se možda i ne slažu s njima.

Fašizam u Europi i Hitler na novčanici

Neke od Hermanssonovih najzanimljivijih snimki nastale su kada se u lipnju sastao s Jasonom Jorjanijem, koji je s notornim američkim bijelim nacionalistom Richardom Spencerom osnovao organizaciju AltRight Corporation, čija je zadaća olakšavanje koordinacije između desničarskih skupina u Europi i Sjevernoj Americi. Hermansson i Jorjani sastali su se u jednom pubu u blizini Empire Statea u new Yorku, gdje je mladoliki Jorjani zamišljao budućnost u kojoj će Europa, zbog umišljenosti liberala koji više nemaju doticaj sa stvarnošću te migrantske krize, ponovno prihvatiti fašizam.

“2050. godine imat ćemo Europu u kojoj će na novčanicama biti likovi Adolfa Hitlera, Napoleona Bonapartea i Aleksandra Velikog. Tako ćemo nekako i gledati na Hitlera. Kao na Aleksandra Velikog, a ne kao na neko čudno čudovište. Gledat će ga se kao na jednog velikog europskog vođu”, rekao je, između ostalog.

Hvale se vezama u Trumpovoj administraciji

Jorjani je, čini se, bio posebno ponosan na veze svoje organizacije s trenutnom američkom administracijom. “Imali smo veze s Trumpovom administracijom”, rekao je u jednom trenutku razgovora, a kasnije ponovio da je sam imao kontakte s Trumpovim ljudima. Objasnio je kako su se nadali kako će imati ozbiljniji utjecaj na politiku administracije, no politički establišment u međuvremenu ih je gotovo u potpunosti isključio.

Kada je novinar The New York Timesa pokušao potvrditi te izjave, Jorjani je bio nešto zatvoreniji. Rekao je da je mislio na to da je bio u kontaktu s ljudima koji su imali pristup predsjedniku Trumpu, ali nije otkrio s kime. Iz Bijele kuće su rekli da nemaju nikakvih informacija o razgovorima s tim čovjekom. U svakom slučaju, s obzirom na odlaske Michaela Flynna i Stevea Bannona iz Trumpova najužeg kruga, Jorjani misli da su stremljenja alternativne desnice da se uvuče pod Trumpov kišobran propala i on je prošloga mjeseca napustio AltRight Corporation.

Kako su memeovima i ironijom počeli privlačiti mlade

Alternativna desnica velike koristi ima od energije koju stvara nešto umjerenija, ali i dalje ekstremno desna frakcija novih desničara, svojevrsno lijevo krilo alt-righta, koja se kolokvijalno naziva Alt-light. Ta podgrupa promiče nešto blaži oblik ekstremno desne ideologije, i njena istaknuta lica Milo Yiannopoulos i Paul Joseph Watson svoju propagandu uglavnom pakiraju u ideju obrane zapada i zapadne kulture od lijevo liberalne dominacije, umjesto da su baš kompletno otvoreno rasisti. Mnogi od njih deklarativno odbacuju rasističke i anti semitističke ideje, ali se u svom govoru redovno približavaju eksplicitnom rasizmu, posebno u tiradama o Islamu i imigraciji.

Ta navodna umjerenost djelomično objašnjava činjenicu da glasnogovornici Alt-lighta imaju bitno veću publiku i od važnijih vođa nove desnice i Hope Not Hate ih naziva “manje ekstremnima ali opasnijima”. Tečni govornici internetskih slengova, suptilne ironije i apsurdizma, te vrlo uspješni u stvaranju viralnih memeova, postigli su neke zbilja nevjerojatne stvari. Učinili su desničarske ideje zanimljivima velikom broju mladih ljudi i postavili se u poziciju društvenih underdogova. Alt-light svojoj publici daje objašnjenja za sve njihove društvene, ekonomske i seksualne frustracije: liberale, feministe, migrante i, naravno, globaliste.

Koristan i nezaustavljiv uspjeh umjerenih verzija

Znanost kaže da je kod privlačenja novih regruta u ideološke tabore najvažnije pružiti im osjećaj zajednice i smisla, te im omogućiti da sudjeluju u aktivnostima. Namjerno ili ne, alt-right grupe u tome su vrlo uspješne, posebno na internetu. Svi novi simpatizeri odmah se mogu uključiti u borbu, u najmanju ruku tako da će, na primjer, širiti dezinformacije o Emmanuelu Macronu u nadi da će biti izabrana Marine Le Pen. Svatko može odmah početi širiti priču o medijskoj cenzuri vala kriminala koji su donijeli muslimanski imigranti, sve kroz klik, share ili retweet.

I dok se novi regruti tako igraju rata s memeovima, netko od novih frendova na Twitteru će im reći: “Milo (Yiannopoulos) je O.K.,ali jesi li vidio onog tipa Grega Johnsona?”. Ili će ih pozvati na internetski forum u kojem se o obrani Europe od muslimana priča nešto iskrenije. Jasno je zato zašto članovi ekstremno desnih skupina s iskrenim oduševljenjem gledaju eksplozije uspjeha svojih umjerenijih verzija. “Sve se manje i manje moram boriti s otporom svojim idejama”, rekao je Greg Johnson Hermanssonu. I njegov je optimizam kako se čini, nažalost, opravdan.