Ovako su državne revizije i nadzori HDZ-ovce godinama proglašavali nevinima i uzornima

Nije, dakle, u toj objavi upravljačke čeljadi grada Virovitice bilo ničeg naročito poniznog ni samokritičnog, skrušenog ni uspaničenog, i da nisu morali usput izvijestiti kako je pronađeno tijelo gradskog pročelnika zaduženog za financije, ne bi se objava o proračunu lišenom za 17,2 milijuna kuna značajnije razlikovala od tisuća birokratskih objava iz njihova mandata.

Kako nitko nije primijetio da nedostaje novac

Kako proračun grada Virovitice iznosi 60-70 milijuna kuna godišnje, a ovaj iznenadni minus ostvaren je kroz šest proračunskih godina, naivan čovjek pomislio da bi se netko u tih šest godina zapitao što se dogodilo, da bi novac tražio svud, pitao se gdje je i kud je nestao, da bi barem nekome, svih tih godina, ovo pitanje tištilo grud.

No, sve je OK, provodi se nadzor, obavijestili su nas uskoro; gradonačelnik Kirin osobno je naumio upravljati internom istragom koja je imala otkriti kako gradonačelnik nije primijetio manjak od 17,2 milijuna kuna u gradskom buđelaru. Najvažnije je, kazali su tom prilikom, da pričekamo rezultate izvida i nadzora, jer ima li tko kvalificiraniji za obavljanje nadzora od onog, koga se nadzire?

Nadzor, taj hrvatski sud iznad svih sudova, konačni pravorijek jači od svih dokaza i argumenata, to evanđelje švindlera skrivenih iza velikih fraza i činovničkih aparatusa, spasonosni je deus ex machina kojem teže sve kohorte uglednika i trudbenika, i nije poznato je li ikad, u čitavoj hrvatskoj povijesti, od dinastije Arpadovića do kamaraderije HDZ-a, zabilježen jedan jedini nadzor kojim je utvrđeno da su nadzirani postupali mimo pravila i propisa.

Priznanje za transparentno poslovanje

Tako je i nadzor u Virovitici došao do vrlo važnog zaključka: ugledni gradonačelnik gospodin Kirin nije ljudski, politički, kazneno ni moralno odgovoran što je gradonačelniku, također gospodinu Kirinu, nestalo 17,2 milijuna kuna iz gradskog džepa, hvala vam na druženju, dragi uzvanici, poklone pokupite na izlasku i dođite nam opet.

Što bi zaokružilo priču, postoji li punchline bolji od gradonačelnika Virovitice a ne South Parka, kojem je nestalo 17,2 milijuna kuna pa je onda stao samog sebe nadzirati, da bi vlastitu poziciju u cijeloj toj affaire naposljetku proglasio gotovo pa uzoritom?

Ispada da ima – česta inače pojava u Hrvatskoj, baš kad pomisliš kako je stvar došla do svog prirodnog ruba, da nema apsurda kojim se može nadograditi travestija, razvoj događaja uvjerljivo te demantira – pa će tako grad Virovitica, isti onaj kojem je nestalo 17,2 milijuna kuna iz proračuna, uskoro dobiti priznanje Instituta za javne financije – još uvijek smo u žanru dokumentarizma, a ne fabularizma ili apsurdizma – za transparentno vođenje gradskih financija.

Bio spriječen primiti svečanu nagradu

Ocjena odličan (5) odnosit će se, između ostalog, na gradske financije u slavnoj 2019. godini, istoj onoj u kojoj je pročelnik za financije pronađen mrtav, nakon otkrića milijunskih pronevjera gradskih financija, radi kojih će gradonačelnik konačno provjeriti gdje mu godinama curi novac i onda ponosno, kao onomad na Indexu s crknutim veprom pod nogama, ustvrditi da nije naročit problem što mu godinama curi novac. Jer nadzor je, sjećate se, obavljen, i sve je bilo u najboljem redu.

***

Godinu dana nakon što je u virovitičkoj šumi pronađen gradski pročelnik za financije – smrt ga je nažalost spriječila da osobno primi vrijednu nagradu za transparentno poslovanje, isto ono poslovanje, radi kojeg je pronađen mrtav, u godini u kojoj je transparentno i uzorno vodio gradske financije – u splitskom domu za starije pronađeno je osamnaest preminulih štićenika.

Ispostavilo se da nesretni dom vodi HDZ-ovac, arheolog i povjesničar Ivica Škaričić, stranački kolega HDZ-ovca Ivice Kirina, a kako ovaj nije primijetio da mu pred očima nestaje 17 milijuna kuna, tako ni kolega nije shvatio da mu na rukama u pandemiji nestaje 18 života. No, sve je OK, objavljeno je uskoro: stiže županijska kontrola, obavljaju se izvidi i vrše se nadzori.

Afirmacija zdravstvene kompetentnosti u Splitu

Nevjerojatno, netko bi mogao pomisliti, no iz nadzora u nadzor, potvrđuje se drevna istina: hrvatski funkcioneri drže se propisa pohlepno kao pijanci rakija, pa su vrijedne županijske institucije i ovdje ustanovile kako je sve bilo u najboljem redu; povjesničara se bez veze proziva što se odlučio uhljebiti baš u ustanovi za starije. A tko je mjerodavniji da o tome sudi od onih, koji su ga tamo uhljebili, uvjereni valjda da kao arheolog ima afiniteta prema ljudima i pojavama starijeg godišta.

Čeka li ravnatelja priznanje za upravljanje svojom ustanovom, ocjena odličan (5), zlatna kuna ili zlatna dionica, nije još poznato, no ako je grad Virovitica afirmirao fiskalnu transparentnost, ravnatelj Škaričić isto je učinio za zdravstvenu kompetentnost, pa je takva gesta u ovoj Hrvatskoj samo formalnost, pitanje vremena a ne sadržaja.

Što bi zaokružilo priču, postoji li punchline bolji od ravnatelja doma za starije, po struci arheologa i povjesničara, kojem je u jednoj rundi pandemije preminulo 18 štićenika? Ispada da ima – česta pojava u Hrvatskoj – pa se tako iskopala stara izjava časnog ravnatelja – još uvijek smo u žanru dokumentarizma – koji je na pitanje o svom spornom namještenju u javnu ustanovu za starije bio kazao: “Pa moram i ja negdje raditi”.

Hrvatska logika kod pitanja čuvanja

Nadzor je, dakle, utvrdio kako je sve bilo u najboljem redu, kako je savršeno prikladno, možda i poželjno, da arheolog i povjesničar vodi dom za starije, kako nema nikakvo uzročno-posljedične relacije između njegove kompetencije i pandemijske kontaminacije – iako je sam arheolog dao naslutiti kako nema pojma zašto vodi baš dom za starije, osim da radno mjesto predstavlja nešto uvriježeno za imati u današnjoj civilizaciji, pa je i na njega došao red da se negdje uvali.

No nadzor je obavljen, sjećate se, i sve je bilo u najboljem redu.

***

Quis custodiet ipsos custodes, pitao se Juvenal, who watches the watchmen, pitao se Alan Moore, a Republika Hrvatska ponudila je, ako ne odgovor, onda barem inverziju uzrečice tko čuva čuvare. Pa čuvari čuvaju čuvare, jasno, a nadzor obavljaju nadzirani, jer tko bi mogao bolje nadzirati, od nadziranih? Zato nikad ne valja paničariti, već mirno pričekati nadzor.

A da je uvijek najvažnije pričekati rezultate nadzora, prije nekoliko mjeseci izjavio je i ministar Božinović, u slučaju policijskog premlaćivanja bliskoistočnih migranta, da bi uskoro došao rezultat nadzora, doduše ne hrvatskog nego europskog, pa je u njemu pisalo točno ono, što u domaćim verzijama začudo nikad ne piše: da gotovo ništa nije bilo po pravilima ni propisima.

Nadzor se obavi, a nepravda ispravi

S tim dojmom – da ništa nije bilo u redu – ugledne hrvatske institucije morale su se boriti u slučaju male Nikoll, nasmrt pretučene djevojčice, vraćene roditeljima nasilnicima. No, nakon provedenog nadzora, Hrvatska komora psihologa svečano je objavila kako su njihovi izvidi – who watches the watchmen – pokazali da je u slučaju preminule Nikoll sve bilo gotovo pa izvanredno.

Da ne ostane dužna, javila se i Komora socijalnih radnika: “Stručni nadzor ocijenio je da je socijalna radnica u postupcima zaštite dobrobiti postupala stručno i odgovorno, u skladu s pozitivnim propisima”, kazali su. Sve je, dakle, u najboljem redu, nisu utvrđeni nikakvi propusti, a kada bi nam život nudio mogućnost loadanja i ponavljanja, sve bi napravili isto, baš kao i gospodin Kirin, kao i gospodin Škaričić, kao i sva druga gospoda, koje su bila predmet nekog hrvatskog nadzora.

Iz slučaja do slučaja, od afere do afere, od smrti do smrti, čovjeku se učini da je nešto, negdje, pošlo po krivu, da je došlo do greške pojedinca ili sustava, da nestali milijuni ili ugašeni životi ukazuju na mogućnost propusta. No, čovjek se prevari, nadzor obavi, nepravda ispravi, a ugled brzinski povrati.

Razlika u hrvatskoj i europskoj interpretaciji

Pitanje je vremena kada će koji osumnjičenik za pljačku banke, zabilježenu na kameri i u osumnjičenikovom priznanju, netom prije čitanja presude ponizno dignuti ruku, popraviti kragnu i upitati suca je li moguće, prije nego svi skupa prenagle, pričekati kraj nadzora i njegove rezultate, na što će se svaki hrvatski sudac, ako čita novine, morati složiti: najvažnije je, vele ministri, gradonačelnici i ravnatelji, pričekati što kaže nadzor. I bit će u pravu.

Konačno, rezultate nadzora, kako nam je naloženo, pričekali smo u notornom slučaju Gabrijele Žalac. Slijede spoileri, ako sa slučajem dosad niste bili upoznati: nadzor državnog tužiteljstva pokazao je da nikakvih propusta državnog tužiteljstva nije bilo, da je sve odrađeno po najvišim profesionalnim i etičkim standardima, iako je u europskoj interpretaciji istih događaja pisalo ono što u hrvatskim začudo nikad ne piše: da u slučaju Žalac gotovo ništa nije bilo u redu.

Forma je uvijek ista: sazove se pressica, novinare ponudi stolicama, svečano i dostojanstveno objave se rezultati izvida, formalnim rječnikom i nadmenom dikcijom, kao da je sam Eliot Ness napustio stanje vječnog počinka, pa došao do Hrvatske provjeriti stanje naših institucija, u kojima nakon višemjesečnog kopanja nije pronašao ni jednog jedinog krivo urudžbiranog dokumenta. Pošalje se priopćenje, portali objave rezultate, hvala na pitanjima i dođite nam opet.

Incestuozne situacije kad čuvari čuvaju čuvare

Što bi zaokružilo priču, postoji li bolji punchline od državnih tužitelja koji su pronicljivo zaključili da u slučaju Žalac nema baš ništa, dok im europske kolege nisu ukazale na mogućnost da u istom slučaju iste gospođe Žalac ima baš svašta? Ispada da ima – česta pojava u Hrvatskoj, travestija u žanru dokumentarizma – pa se uskoro doznalo da su tužitelji godinama raspolagali s vještačenjem o višestruko preplaćenom softveru u aferi Žalac.

I tu pas samog sebe uhvati za rep, jer kad čuvari čuvaju čuvare, a nadzirani provode nadziranje, dogode se incestuozne situacije. Poput tužitelja koji naruče službeno vještačenje softvera u slučaju Žalac, pa vještačenje koje su sami naručili ustanovi da je stvar prevara, a tužitelji na temelju toga zaključe da tu nema ničega, da bi zatim, dvije godine i jedno hapšenje kasnije, tužitelji kazali kako su tužitelji postupali izvanredno, čak i onda – posebno onda – kada su odbacili vještačenje koje su sami naručili.

Vidite, samo je trebalo pričekati rezultate nadzora.

***

Dvije godine i jedno hapšenje ranije, u svibnju 2020., godinu nakon najtransparentnije godine u povijesti virovitičkog proračuna, dolazi do jednog od najčudnijih javnofinancijskih skandala kontemporarne Hrvatske, najčudniji ne radi eventualnog manjka konkurencije – toga zbilja ne manjka – već razine burleske: iz lisnice Ministarstva gospodarstva, objavit će nadležne institucije, nestalo je nekoliko stotina tisuća kuna, što će kasnije biti ispravljeno na nekoliko milijuna kuna, a njihovo otuđenje organizirala je vjerna pomoćnica ministra Horvata.

Mirno i dostojanstveno kao da protokolarno najavljuje novu tranšu redovnog programa poticane stanogradnje ili godinama planirane sanacije baranjske infrastrukture, ministar Horvat objavio je kako je iz novčarke Ministarstva kojim upravlja nestala određena suma, no kojem se ministarstvu na svijetu dosad nije dogodilo da pomoćnica ministra organizira krađu proračunskih sredstava?

Mijenjanje svijeta, ili barem OIB-a kompanija

Kao ni kolega Kirin, kao ni kolega Škaričić, kao ni kolege iz tužiteljstva, ministar Horvat nije časio: gotovo uvrijeđenim tonom objavio je kako je već provedeno nekoliko državnih kontrola i internih revizija o postupanju njegovog Ministarstva, istog onog, u kojem je pomoćnica ministra istaknutom opsesijom nezakonito namještala poticaje, a koji su pokazali da je u Ministarstvu gospodarstva,, sve bilo u najboljem redu.

“Tri godine zaredom imamo mišljenje državne revizije bez ikakvih uvjeta. Imamo interne revizijske procese, pa ako je bilo nekih ekscesa oni su pojedinačne naravi”, kazao je ministar Horvat. Nije proveden jedan nadzor, provedena su najmanje tri, i svi su pokazali kako je sve bilo objavljeno upravo uzorno, i da život nudi mogućnost loadanja i ponavljanja, aktivni vinovnici ponovili bi sve isto. Uključujući valjda i pomoćnicu ministra koja je jednom bila izjavila da u ministru vidi čovjeka s kojim može mijenjati svijet, ili, ako svijet ne bude dovoljan, može nazive i OIB-e pravnih subjekata na popisu poticaja.

Tom dramatičnom, pasivno-agresivnom objavom o rezultatima nadzora Ministarstvo gospodarstva upisalo se na popis dostojanstvenih ustanova i hrvatskih organizacija kojima je javnost pokušala nametnuti mogućnost propusta u njihovim postupanjima, poput Grada Virovitice, splitskog Doma za starije, sustava socijalne skrbi te državnog tužiteljstva, a koji su, zahvaljujući rezultatima provedenih nadzora, uspjeli lišiti se nezaslužene ljage sa svojih imena.

Kad za propuste nisu krivi njihovi autori

Nadzor, taj hrvatski sud iznad svih sudova, konačni pravorijek jači od svih dokaza i argumenata, posljednji instrument obrane ugroženih institucija, zadnja fronta okaljanih hrvatskih ugleda, pojas za spašavanje stranačkih trutova, sveti gral hrvatskog funkcionerstva, od nedolične sramote spasio je čitav niz domaćih uglednika, za koje bi neupućen promatrač, da nije bilo nadzora, mogao pomisliti kako su bili autori svojih pogrešaka.

Što bi zaokružilo priču gospodina Horvata, postoji li punchline bolji od ministara gospodarstva a ne istraživanja ruda i gubljenja vremena, kojem je nestalo nekoliko milijuna kuna pa je onda stao samog sebe nadzirati, da bi vlastitu poziciju u cijeloj toj affaire naposljetku proglasio gotovo pa uzoritom?

Ispada da ima: nakon što je gospodinu Horvatu iz džepa Ministarstva nestalo nekoliko milijuna kuna, u realizaciji pomoćnice koja je s njim naumila mijenjati svijet, od svih mogućih kandidata, nominacijska strelica izvršne vlast Republike Hrvatske pala je upravo na njegovo ime kao idealnog čovjeka za organizaciju i nadgledanje obnove nakon potresa od nekoliko milijardi kuna.

Nakon svega dobio povjerenje premijera

Ako je stranački kolega Ivica Kirin dobio priznanje za transparentno vođenje gradskih financija, Darko Horvat ostvario je nešto više, u Hrvatskoj znatno poželjnije: premijerovo povjerenje. A nudi li netko više, ima li nešto bolje od ministra čija je pomoćnica, umjesto mijenjanja svijeta, promijenila nekoliko naziva i OIB-a na popisu lažnih poticaja, koji je svoju odgovornost za to sveo na nepostojeću, a zatim kao nagradu dobio još nekoliko milijardi kuna?

Ispada da ima, što je čak i za ovu Hrvatsku nesvakidašnja pojava: iako su svi nadzori pokazali da je sve bilo u redu, iako su medijima svečano objavljeni rezultati tih izvida, iako je ministar dobio najvažnije povjerenje i novi paket kuna, ipak je ispalo da je i sam nečasno djelovao, pa ga je policija, mimo svih rezultata nadzora, preko vikenda uhitila – upravo zbog onog što je bilo predmet slavnog hrvatskog nadzora.

Nudi li netko više, imamo li finalnu ponudu, je li Svevišnji uopće predvidio postojanje nečeg boljeg od ministra kojem najmanje tri uzastopna nadzora nisu pronašla baš niti jednog krivog retka, nijednu netočno ispunjenu tablicu, nijednu nakrivljenu stavku, a zatim je završio u zatvoru zbog pregršta krivih redaka, netočnih tablica i lažiranih stavki u njima?

Razlika između formalne i stvarne destinacije

Ispada da ima, što je čak i za ovu Hrvatsku nevjerojatna pojava: osim što je namještao poticaje i provodio nadzore da nema namještenih poticaja, ministar Horvat svojim činovnicima o tim je radnjama slao SMS poruke, upute za sve buduće nadzore, što je dramaturški toliko naivno, da ne postoji produkcijska kuća ni streaming platforma kojoj možeš uvaliti takvu scenu.

Ministar koji je nadzirao rad ministra i ustanovio da u njegovom radu nije bilo ničeg problematičnog, iako je SMS-om dogovarao krađe s pomoćnicom, i koji je nakon svega toga od vrhovnog predstavnika izvršne vlasti na dar dobio kontroliranje još nekoliko milijardi kuna iz državno-europske lisnice. Jer ako za nadzor nema boljeg od onih, koje se nadzire, za pitanja kontrole novca nema kvalificiranijeg od onoga, koji ga je jednom već izgubio.

A za te nove milijarde, sad već znamo, kada se za nekoliko godina posumnja u postojanje razlike između njihove formalne i stvarne krajnje destinacije: bit će samo važno pričekati rezultate nadzora. Do pravog tajminga.