Ovih se dana priča o SOA-i, a ovaj tip, upleten u krađu kuće, HDZ-ov je favorit za novog šefa te agencije
Josip Barić kupio je kuću na temelju lažne punomoći
Sve češće uplitanje Sigurnosno-obavještajne agencije u aktualna politička zbivanja, a posebno ”indicije” prvog potpredsjednika Vlade i predsjednika HDZ-a Tomislava Karamarka kako bi SOA mogla biti zloupotrijebljena u mogućem preslagivanju Vlade, kao i optužbe HDZ-a o navodnoj Oreškovićevoj namjeri da uz pomoć represivnog aparata uspostavi ”kancelarsku diktaturu”, pokazuju zašto je Tomislavu Karamarku bilo toliko važno da na čelo tajnih službi dođe njemu odana osoba.
Karamarko je za šefa SOA-e htio postaviti jednog od dvojice njemu odanih ljudi – Josipa Barića ili Tonija Matasa. Međutim, kada se raspravljalo o tome tko će zamijeniti Dragana Lozančića i kada je Karamarko inzistirao da to bude jedan od spomenute dvojice, Most mu je predočio niz kompromitirajućih podataka o Josipu Bariću, bivšem šefu SOA-e u Osijeku.
Sudski spor oko kuće u Osijeku
Jedna od najkompromitantnijih bio je način na koji je Josip Barić, u vrijeme dok je radio u obavještajnoj službi (tadašnjem SZUP-u), došao u posjed velike obiteljske kuće u Osijeku. Prema izvorima Telegrama upućenih u razgovore kada se odlučivalo o novom ravnatelju SOA-e, Karamarko je tim podacima bio stjeran uz zid, mada je teško vjerovati da to, o osobi koju je predlagao za ravnatelja SOA-e, nije znao i ranije. Ovaj novinar o tome je pisao još u studenome 2012. godine.
Način na koji je Josip Barić, nesuđeni šef SOA-e, došao u posjed velike obiteljske kuće – oko čega se još uvijek vodi sudski spor – uistinu je skandalozan. Kuću u osječkoj Retfali, u ulici Sándora Petőfija, Barić je kupio 1. lipnja 1995. za 100.000 kuna. Vlasnik te kuće bio je nekadašnji djelatnik osječkog SZUP-a Stevo Stojanović, koji je 1991., neposredno prije rata, otišao u zapadnu Slavoniju, a danas živi u Zemunu.
Lažna punomoć
U sudskom postupku koji je Stojanović pokrenuo kako bi mu bila vraćena kuća, Barić je rekao da mu je tu kuću ponudio osječki odvjetnik Dražen Srb, rekavši kako će ga spojiti s izvjesnim Brankom Bujićem, kojeg je Stojanović opunomoćio da kuću može prodati. Prema onome što je na sudu rekao Barić, on se u uredu odvjetnika Srba s Brankom Bujićem našao 1. lipnja 1995. kada su potpisali kupoprodajni ugovor, a tom je prigodom Bujiću isplatio iznos od 100.000 kuna.
Da je vrijednost kuće bila značajno viša nego podcijenjena vidi se iz rješenja Porezne uprave koja je kuću procijenila na 240.450,57 kuna, pa je Barić platio 13.024,03 kuna poreza.
Za manje od dva mjeseca nakon kupnje, 20. srpnja 1995. Barić će tu kuću prodati. Razlog zbog kojeg je to ekspresno učinio, vidjet ćemo kasnije. Novi vlasnik obiteljske kuće u osječkoj Retfali postat će Josip Ferenc, osoba koja je radila gdje i Barić – u osječkom SZUP-u! Transakcija će biti obavljena na zanimljiv način: Ferenc će Bariću prepisati svoj stan u središtu Osijeka, na Gonjodravskoj obali 81, veličine 61,89 četvornih metara koji je dobio od SZUP-a, te Bariću još dati 20 tisuća tadašnjih njemačkih maraka.
Kuća prodana časniku s besprijekornom biografijom
Barić se na brzinu riješio kuće u kojoj ni dana nije stanovao, a zauzvrat dobio stan na atraktivnoj lokaciji, danas vrijedan najmanje 60 tisuća eura, te u džep stavio još 20.000 maraka. No, ni tadašnji vozač u SZUP-u, baš kao ni Barić, nikada neće useliti u tu kuću nego će nastojati što prije pronaći kupca.
To će mu uspjeti nakon samo 11 mjeseci: 19. lipnja 1996. kuću će prodati tadašnjem brigadiru Hrvatske vojske Miji Haršanjiju, čovjeku besprijekorne biografije i sjajne vojničke karijere. Haršanji, koji je kasnije napredovao u vojnoj hijerarhiji i kao pukovnik HV-a bio šef hrvatskog tima časnika u misiji UN-a u Eritreji, u lipnju 2002. ondje je ranjen u eksploziji mine. Bio je i zapovjednik kontingenta HV-a u Afganistanu, a jedno vrijeme radio je i u zapovjedništvu NATO-ovih snaga u Bruxellesu.
Haršanji nije imao pojma u što se upušta kada je kupio kuću koja je prije toga kratkotrajno bila u vlasništvu kasnijeg šefa osječke SOA-e i umalo, na prijedlog Tomislava Karamarka, njenog ravnatelja. Ugovorom s vozačem u tadašnjem SZUP-u, ne sluteći u kakvu će se situaciju dovesti, Haršanji je Ferencu ustupio svoj stan u središtu Osijeka, veličine 58,05 četvornih metara i još mu doplatio 35 tisuća njemačkih maraka.
Pravi vlasnici pokrenuli sudski spor
No, ubrzo, Haršanji će postati svjestan prijevare. Naime, stvarni vlasnik kuće, Stevo Stojanović i njegova supruga Danica, saznavši da je njihova kuća u Osijeku prodana pokrenuli su sudski spor kako bi vratili vlasništvo. Tada će na vidjelo isplivati zanimljivi detalji: punomoć na temelju koje je Branko Bujić prodao kuću bivšem šefu osječke SOA-e bila je krivotvorena!
Za taj, kako se ispostavilo, krivotvoreni dokument, tvrdilo se da je ovjeren u hrvatskom veleposlanstvu u Mađarskoj, gdje su Branko Bujić i Stevo Stojanović, stvarni vlasnik kuće, potpisali punomoć kojom Stojanović ovlašćuje Bujića da može prodati njegovu kuću. Međutim, na traženje suda, iz hrvatskog veleposlanstva u Budimpešti stigao je odgovor kojeg je 22. kolovoza 2007. potpisao tadašnji ambasador Stanko Nick, da se pod urudžbenim brojem koji je stajao na punomoći uopće ne spominje Stojanović te da se žig kojim je punomoć ovjerena nije koristio u veleposlanstvu, kao i da potpis ovlaštene osobe na punomoći veleposlanstvu nije poznat.
Sumnjive presude
U sudskoj trakavici koja je uslijedila, Općinski sud u Osijeku kojom su Stojanović i njegova supruga tražili utvrđivanje ništavosti krivotvorene punomoći, odbio je njihov zahtjev. Tu čudnu presudu donijela je sutkinja Gordana Rotim, a potvrdio je Županijski sud u Osijeku (sutkinja Hedviga Reisz) u kolovozu 2012.
Zanimljivo, u sudskom postupku koji je trajao dulje od dvije godine, na sudu se nije pojavio Branko Bujić, osoba koja je s Barićem potpisala kupoprodajni ugovor – niti je utvrđeno gdje se ta osoba nalazi i postoji li uopće. Od studenoga 2012., na Vrhovnom sudu u Zagrebu stoji zahtjev za revizijom postupka u kojem su tužitelji Stevo i Danica Stojanović, a tuženik Josip Barić, Karamarkov kandidat za ravnatelja SOA-e.
Telegram je neslužbeno doznao da bi spor mogao završiti tako da se obitelji Stojanović, iz sredstava državnog proračuna, isplati iznos procijenjene vrijednosti njihove kuće, što bi Barića lišilo bilo kakve odgovornosti, a osobito odgovornosti oko enormnih troškova. Za Miju Haršanjija, pak, koji se ni kriv ni dužan našao u toj priči, bio bi to kraj noćne more koju preživljava otkako je doznao da je kuća prodana na temelju krivotvorene punomoći, zbog čega mu je prijetila opasnost da iz nje bude deložiran.
Sve bi mogli platiti porezni obveznici
Dogodi li se da sud, uistinu, posjednice jedne kriminalne radnje, kao što je prodaja kuće u čemu je sudjelovao nesuđeni ravnatelj SOA-e, Josip Barić, a kojeg je snažno podupirao Tomislav Karamarko, padne na leđa poreznih obveznika, bit će to prvorazredni skandal.
Uz Barića, bivšeg šefa osječke SOA-e, koji je s te funkcije – zanimljivo – otišao u diplomaciju i radio upravo u našem veleposlanstvu u Budimpešti, gdje je navodno ovjerena ona punomoć, vezana je još jedna zanimljiva epizoda.
U vrijeme dok je bio šef SOA-e u Osijeku Barić je kao gitarist nastupao po kafićima i pubovima s osječkim bendom Kit Karson, a neke od skladbi te grupe, poput njihova hita ”Ja sam ovdje kralj” mogu se naći i na YouTubeu, gdje se nesuđenog šefa SOA-e – Karamarkovo kadrovsko rješenje za čelno mjesto Sigurnosno-obavještajne agencije – može vidjeti u rokerskom izdanju.