Nekad je nužno odabrati stranu

Ovim, gotovo naivnim, prosvjedom hrvatski su građani demonstrirali koliko su dubinski frustrirani

Poslije Trga posve je jasno da se novi izbori moraju održati što prije

FOTO: Borko Vukosav/Telegram

Vlada je u srijedu dobila još jedan crveni karton, najcrveniji dosad: zaista je vrijeme da odu. Ustvari, Vlada je u srijedu dobila dva crvena kartona. Prvi su joj dodijelili međunarodni investitori, koji nam nisu dopustili novo zaduživanje, a drugi, mnogo veći, značajniji i glasniji, “normalni” građani Republike Hrvatske, na prosvjedu protiv rušenja obrazovne reforme.

Zagrebački je prosvjed prva značajna masovna politička manifestacija u Hrvatskoj, na kojoj se nije osjetio ni tračak mržnje. Naprotiv, osobita vrijednost mitinga na Trgu bana Jelačića jest njegov snažni feelgood.

Desetine tisuća ljudi došlo je iskazati svoju političku volju, a da nikoga nisu proglasili zločincem, zakletim ideološkim neprijateljem, kriminalcem i masovnim ubojicom.

Nova kvaliteta u hrvatskom političkom životu

Radi se o novoj kvaliteti u hrvatskom političkom životu, koja ima veće značenje od verbalnog i simboličnog. Prosvjed protiv rušenja reforme bio je duboko političke naravi, i zaista se ne tiče samo reforme.

Ovim su sjajnim, zabavnim, gotovo naivnim prosvjedom, hrvatski građani demonstrirali koliko su frustrirani i nezadovoljni politikom. Pa se tako kurikularna reforma pokazala kao idealan medij, kao upravo genijalni zajednički nazivnik, koji će okupiti sve mase ljudi (jer se radi o temi koja se uistinu svakoga tiče) da bi iskazali svoje nezadovoljstvo vlastima, mimo formata uobičajenog, stranačkog političkog djelovanja.

Sasvim je jasno da prosvjednici ne žele imati ništa sa sadašnjim vlastima, što se vidjelo i na transparentima s natpisom Padaj Vlado i nepravdo.

Strano tijelo za golemu većinu Hrvata

Od kurikularnog je prosvjeda Karamarkova i Oreškovićeva Vlada postala strano tijelo za golemu većinu Hrvata, ne računajući osobito uvjerene HDZ-ove birače, i njihove podržavatelje s još tvrđe, radikalne katoličke desnice.

S druge, pak, strane ti isti ljudi ne bi se nikada okupili u tolikom broju, i s toliko pozitivnom energijom, da je miting organizirao Zoran Milanović.

Posve je jasno da Milanović i SDP većini “normalnih” građana već dugo idu na živce, predmet su svih mogućih ogovaranjai tračeva , ali uz jednu iznimno značajnu razliku, u usporedbi s HDZ-om.

Milanović je, ako nema već nikog drugog, bar donekle prihvatljiv: protiv Zorana Milanovića nikada ne bi ustao cijeli Zagreb (i niz ljudi u drugim gradovima).

Neobično pristojan i poticajan način

A kada netko postane toliko neprihvatljiv “normalnim” građanima, a ne pripadnicima samo jedne političeke ili ideološke skupine, kao što su danas neprihvatljivi Karamarko i HDZ, ta osoba ili stranka više ne mogu obnašati vlast.

Karamarkov HDZ i radikalna, džihadistička katolička desnica postali su, posve očigledno, neprihvatljivi doista golemom broju birača. I oni su im to u srijedu pokazali, na neobično pristojan i poticajan način.

Zaista je fascinantno što HDZ nije razumio da će rušenjem kurikularne reforme od tog, naizgled stručnog pitanja, proizvesti katalizator masovnog narodnog nezadovoljstva.

Poslije mitinga na Trgu bana Jelačića potpuno je jasno da se novi parlamentarni izbori u Hrvatskoj moraju održati što je prije moguće.