Nekad je nužno odabrati stranu

Pad novog kurikuluma najgori je društveni zločin koji je počinila bilo koja hrvatska Vlada dosad

Zašto je bilo evidentno da će ova reforma pasti

26.01.2016., Zagreb - Novi ministar Predrag Sustar preuzeo je Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta od bivseg ministra Vedrana Mornara. Ministar Predrag Sustar. Photo:
FOTO: PIXSELL

Svi oni (srećom, sudeći po klikovima i nakladama, nije ih mnogo) koji redovito čitaju glasila krajnje desnice, znali su da školski kurikulum mora pasti.

Samo u posljednjih mjesec dana u medijima ekstremne desnice moglo se pročitati kako kurikularna reforma prijeti trajnim rashrvaćenjem hrvatske djece, kako se radi o protukatoličkoj podvali, kako je riječ o najgoroj ugrozi hrvatskih nacionalnih interesa.

Uz to se još pisalo da je sramotno što reformu vodi Srbin i ateist (ne pada nam napamet da provjeravamo nacionalnost gospodina Jokića), te kako je kurikularna reforma najbolji dokaz da Hrvatskom i dalje vladaju Zoran Milanović i SDP.

Kako se formirala nova desna većina

Ekstremno desni mediji imaju ekstremno niske naklade, ali oni prenose stavove glavnih protagonista hrvatske kozervativne revolucije: pojedinih biskupa, ideologa i organizatora kršćanske rekonkviste, kao i otvorenih ustašofila. U Hrvatskoj se u posljednje dvije godine formirala nova desna većina, koja se sastoji od kršćanskih aktivista zapadnog tipa i klasičnih hrvatskih radikalnih nacionalista.

Ta je magma dovela na vlast Kolindu Grabar Kitarović; ona je pomogla HDZ-u da ne izgubi izbore, i da bude u situaciji državne poluvlasti. Glavna značajka te desne većine, koju možemo, bez grižnje savjesti, nazvati kršćanskim džihadom (ili hrvatskim Tea Partyem), jest društvena sveobuhvatnost.

Poveznica subotnjeg marša i rušenja reforme

Kao i svaka autentična revolucija – Lenjinova, Titova, Castrova ili Homeinijeva – i ova hrvatska kršćansko-nacionalistička revolucija – želi ući u baš sve pore društva, koje su joj barem malo dostupne. Utoliko nema nikakve razlike između subotnjeg marša za zabranu pobačaja, i današnjeg rušenja reforme školstva.

Tomislav Karamarko i njegovi ministri u prvim danima ove Vlade nisu razumijeli ambicije i domete hrvatskog kršćanskog džihada, pa su zato podržali kurikularnu reformu, želeći pokazati kako su nacionalni interesi, poput obrazovnog sustava, znatno važniji od stranačkih pitanja.

Najveći štetočina u novijoj povijesti obrazovanja

Međutim, čim je podržao reformu, Tomislav Karamako našao se pod strahovitim pristikom radikalne desne javnosti, iste one koja je svim srcem, i svim mogućim medijskim izmišljotinama, poduprla njegov dolazak u Banske dvore.

Pa se Karamarko morao povući, i preko ministra Šustara, koji će, već sad je sigurno, ostati zapamćen kao najveća štetočina u novijoj povijesti hrvatskog obrazovanja, srušiti kurikularnu reformu (Šustar još uvijek ima donekle podnošljiv izlaz, ako na novinskoj konferenciji u petak podnese ostavku).

Represivan sustav

Nema nikakve sumnje da će hrvatski kršćanski džihadisti nastaviti sa osvajanjem pozicija, sve dok ova vlast, najštetnija otkad je neovisne Hrvatske, ne bude prisiljena da odstupi. No, posljedice rušenja kurikularne reforme mnogo su gore i opasnije od tog kršćansko-nacionalističkog egzibicionizma, koji maršira našom zemljom.

Ovdje se zaista ne radi o stranačkoj politici.

Ovdje se radi o budućnosti naše djece.

Sadašnji školski sustav represivan je i zapravo neambiciozan, jer uči djecu milijunima činjenica iz starinskih konteksta, dok ih ne uči kako da sami uče, i kako da se suočavaju s konkretnim svijetom oko nas. Obrazovni i sustav ne osposobljava ih da budu konkurentni u modernim znanjima, vještinama i socijalnim interakcijama. S današnjom su školom podjednako nezadovoljni i učenici i nastavnici.

Prisiljen podnijeti ostavku

I onda je država, držeći se procedura, izabrala skupinu marljivih, pametnih, hrabrih, i, sada je to očigledno, moralnih ljudi, koji su za godinu i pol, u suradnji s brojnim društvenim skupinama, artikulirali novi, moderni model hrvatskog obrazovanja, koji se vrti oko učenika, i koji je, kako priznaju I najveći kritčari Jokićeve grupe, podređen potrebama učenika.

Jokićeva je ekipa, dakle, u središte nove hrvatske škole stavila našu djecu.

Umjesto da mu svi dobronamjerni hrvatski građani zbog toga budu zahvalni, Jokić je bio prisiljen podnijeti ostavku, jer kršćanski džihad ne želi da djeca odrastaju u samostalne, samomisleće i samosvjesne mlade ljude, nego drži da se djeca moraju odgajati u duhu kršćanske nacionalističke ideologije.

Najgori društveni zločin

Ovdje se, zapravo, radi isključivo o tom prijeporu, i ni o čemu drugom: ili ćemo imati modernu školu iz koje izlaze kompetentni i slobodoljubivi učenici, spremni da svijet pokušaju oblikovati po svojim željama, ambicijama, idealima i potrebama, ili ćemo, pak, imati školu iz koje će izlaziti katolički nacionalistički klonovi.

A Karamarkova i Petrovljeva Vlada odlučila je žrtvovati budućnost, kompetentnost i slobodu naše djece, kako se ne bi zamjerila ideolozima kršćanskog džihada.

Pad novog kurikuluma zaista jest najgori društveni zločin, koji je počinila bilo koja hrvatska Vlada dosad.

Zbog rušenja kurikuluma Tomislav Karamarko, Predrag Šustar i Božo Petrov u hrvatskoj će političkoj povijesti ostati obilježeni jednako mračnim oznakama, kakvima je Tomislav Merčep obilježen u hrvatskoj ratnoj povijesti.