Papina nova operacija rasplamsala frakcijske borbe. Već se spominju dva glavna kandidata za nasljednike
Sve su glasnija nagađanja tko bi mogao naslijediti papu Franju s obzirom na njegovu poodmaklu dob od 86 godina
Dva mjeseca po izlasku iz Sveučilišne klinike Gemelli, nakon što je prvi put hospitaliziran u srpnju 2021. zbog uklanjanja dijela debelog crijeva, papa Franjo iznenadio je izjavom: “Još sam živ iako su me neki željeli mrtvog, bilo je onih koji su već pripremali Konklavu”. Time je papa Franjo samo potvrdio da se unutar vatikanskih zidina vodi bespoštedna borba za vlast.
Tek što su se duhovi smirili jer se brzo oporavio, u ožujku ove godine papa Franjo je iznenada završio bolnici zbog respiratornog zatajenja i kasnije utvrđene teške upale pluća. A to je, očekivano, ponovno rasplamsalo frakcijske borbe te obnovilo nagađanja o tomu tko bi mogao naslijediti papu Franju s obzirom na njegovu poodmaklu dob od 86 godina.
Kad je pak ove srijede objavljeno da je papa podvrgnut operaciji abdomena u rimskoj bolnici Gemelli, odnosno laparotomiji i operaciji trbušne stijenke pod općom anestezijom, duhovi u Vatikanu ponovno su se uzburkali. Svjedoci tvrde da je frakcija koja se protivi politici pape Franje odmah intenzivirala lobiranja i pripreme za konklavu na kojoj se bira novi papa.
Narušeno zdravlje pape Franje
Argumenti struje koja se što prije želi riješiti aktualnog pape, nisu zanemarivi: Franjo sam priznaje da je fizički sve slabiji, da sve teže hoda zbog problema s koljenom, a poseban je problem što je dva puta u nekoliko mjeseci morao biti pod kompletnom anestezijom. A to je za čovjeka njegovih godina vrlo rizično.
Još je jedan razlog zašto ne prestaju pripreme za konklavu: neki, naime, očekuju da će papa Franjo ponoviti odluku pape Benedikta XVI koji se dobrovoljno povukao u mirovinu zbog narušenog zdravlja i godina. No ti neće doći na svoje: papa Franjo nedavno je jasno dao do znanja da vjeruje kako papinska služba treba biti “ad vitam”, odnosno “doživotna”, te je najavio da će nastaviti s obavljanjem svoje službe.
Zbog svega toga nije nikakva tajna da dvije kardinalske frakcije Svetog kolegija, konzervativna i progresivna, već dugo traže potencijalne kandidate i strategiju koju će provesti nakon što Franjo prestane biti papa. On će ostati zapamćen po osebujnom načinu vladanja, ali i po posve novim stajalištima o kontroverznim pitanjima koja već duže vrijeme razjedaju jedinstvo Katoličke crkve.
Papa Franjo optužen za ‘herezu’
Tako je osudio, kako je naglasio, “rigidni zakon zbog kojeg, ako ste razvedeni, ne možete dobiti poništenje braka. Ne možete se ponovno vjenčati, ne možete primiti pričest jer tehnički živite u grijehu. Moramo o tome razgovarati”, zatražio je papa.
Godine 2018. napisao je kako je briga za siromašne i imigrante jednako važna kao sprečavanje pobačaja, što je zgromilo konzervativniji dio Crkve. Prije nekoliko mjeseci nazvao je homoseksualnost grijehom, ali je također osudio zakone koji homoseksualnost kriminaliziraju. “Biti homoseksualac nije zločin, to je ljudsko stanje”, kazao je.
Izjavio je da “LGBTQ osobe zaslužuju živjeti u svijetu bez nasilja i osude, te uz više ljubaznosti i razumijevanja”. Zbog tih stajališta skupina katoličkih znanstvenika optužila je 2019. papu u pismu od 15 stranica za “herezu” i “potpuno odbijanje katoličkog nauka o braku i seksualnoj aktivnosti, moralnom zakonu i milosti te opraštanju grijeha”.
Kritike zbog progresivnosti
Monsinjor Georg Ganswein, osobni tajnik pape Benedikta XVI od 2003., objavio je knjigu u kojoj otkrio da je konzervativni australski kardinal George Pell godinama slao anonimna pisma koja su javno objavljivana i u kojima je žestoko kritizirao papu Franju.
Otvoreno je zahtijevao da se za sljedećeg papu izabere kardinal koji će poništiti sve što je Franjo učinio tijekom svog mandata. Ganswein je također potvrdio da se papa Benedikt XVI., predvodnik katoličkih konzervativaca, oštro protivio reformama koje je Franjo provodio.
Zapisao je kako je papa Benedikt bio iznenađen što Franjo nikada nije odgovorio na pismo četvorice konzervativnih kardinala 2016., uključujući američkog kardinala Raymonda Lea Burkea. Oni su Franju izravno optužili da sije zbrku o moralnim pitanjima. Također, pisao je i da je papa Benedikt kritizirao način na koji je Franjo odgovorio na pitanja o pobačaju i homoseksualnosti.
Dva glavna nasljednika pape
Stoga ne čudi što se već duže vrijeme objavljuju spiskovi mogućih kandidata za nasljednika pape Franje. Jedno je pritom sigurno, slaže se većina analitičara, novi papa neće biti ni isusovac ni iz Južne Amerike jer je tu kvotu potrošio papa Franjo.
Zbog toga su sa spiskova otpali liberalni kardinal Jean-Claude Hollerich, bivši predsjednik komisije Biskupskih konferencija EU i žestoki protivnik antimigracijske politike europske desnice te konzervativac, meksički kardinal José Robles Ortega. Većina vatikanologa kao dva glavna kandidata spominje filipinskog kardinala Luisa Antonia Taglea i sadašnjeg državnog tajnika kardinala Pietra Parolina iz Italije.
Kardinal Tagle, 66, poznat je po svojim progresivnim stavovima o društvenim pitanjima, što bi moglo odgovarati mlađim katolicima i iz Afrike, Azije i Južne Amerike. Unatoč svojoj popularnosti, Tagleova relativna mladost i nedostatak iskustva u vatikanskoj birokraciji mogli bi biti protiv njega u očima nekih kardinala. Kada bi bio izabran, bio bi prvi papa iz Azije.
Tagle jedan od papinih suradnika
Papa Franjo imenovao je Taglea 2019. za poglavara moćne Kongregacije za evangelizaciju naroda, jednog od najvažnijih odjela Rimske kurije, upravnog tijela Vatikana. Također, promovirao ga je u kardinalnog biskupa, najviši rang kardinala u Katoličkoj Crkvi i on je prvi azijski kardinal koji je podignut na taj rang.
Svega je 14 kardinalskih biskupa od 223 kardinala u svijetu. Kardinalski biskupi uživaju izravan pristup papi, koji se redovito sastaje s njima radi savjetovanja. Tagle je jedan od rijetkih povjerljivih suradnika pape. Pripada reformističkoj struji koja želi promijeniti Rimsku kuriju, poznatu po svojoj krutosti i zloupotrebama.
Njegov napredak simbolizira pomak Katoličke crkve prema Aziji, gdje je vjera doživjela eksponencijalni rast. Neki čak sugeriraju da je Tagle sada pozicioniran kao druga najmoćnija osoba u Vatikanu nakon pape.
Mladost kao prednost i mana
Nema sumnje da je on fizički najsposobniji među ostarjelim kardinalima biskupima Katoličke crkve, a to bi mogao biti čimbenik koji će biti uzet u obzir kad će se birati sljedeći papa. S obzirom na dramatične promjene u odnosima snaga u svijetu te duboke podjele u Crkvi, mnogi pa smatraju da bi najbolje rješenje bio kompromisni papa koji bi spriječio produbljivanje unutarnjih sukoba te predugu i dramatičnu konklavu.
Drži se da bi tu ulogu najbolje odigrao sadašnji državni tajnik kardinal Pietro Parolina. Šef vatikanske diplomacije je umjerenih opredjeljenja, pa iako ga je imenovao Franjo, nije bespogovorni sljedbenik njegovih ideja. I Parolinova dob može biti protiv njega u očima nekih kardinala, budući da je napunio “samo” 68 godina.
Jedan od mogućih kandidata za papu je Matteo Zuppi, nadbiskup Bologne i predsjednik CEI-a i prefekt Dikasterija za evangelizaciju. I on, kao i Taglea i Parolina, ima manu: premlad je. Zuppi je 67 godina, Tagleu 65 i na njih bi se mogla primijeniti šala iz 1958. kad je jedan kardinal kazao “Ako izaberemo mladog papu, nećemo imati Svetog Oca, nego Vječnog Oca”.
Neki su već bili kandidati za papu
Među kandidate svakako spada i progresivni kardinal Mario Grech iz Luksemburga, glavni tajnik Biskupske sinode. Od konzervativaca kao kandidati spominju se Nizozemac Willem Jacobus Eijk, nadbiskup Utrechta, Amerikanac Timothy Dolan, nadbiskup New Yorka i Gvinejac Robert Sarah.
Kanadski kardinal Mark Ouellet,79, smatra se ozbiljnim kandidatom za papinstvo zbog svog iskustva i referenci u Katoličkoj crkvi. Međutim ima problem: za njim se vuku repovi optužbi da nije bio dovoljno odlučan u razotkrivanju seksualnih zlostavljača dok je bio nadbiskup Quebeca. Po povjerljivim izvorima, on je već dvaput bio kandidat za papu, 2005. i 2013.
Kardinal Oscar Rodriguez Maradiaga, 81, iz Hondurasa, doživljava se u Vatikanu kao jedan od onih koji bi mogao uspostaviti most između konzervativnih i progresivnih krila Crkve, a njegovo iskustvo rada u Latinskoj Americi moglo bi ga učiniti snažnim kandidatom.
Jedan javno kritizirao papu Franju
Rodriguez Maradiaga međutim nije bez kontroverzi, sumnja se da se nije dovoljno usprotivio seksualnim zlostavljanjima u Crkvi u Hondurasu. On je uživao veliko povjerenje pape Benedikta XVI., ali i pape Franje.
Amerikanac Raymond Leo Burke, 75, kandidat je crkvene desnice. Zagovornik je tradicionalnog katoličkog nauka i prakse, ali teško da će proći jer je javno kritizirao papu Franju te se protivio većem utjecaju žena u Crkvi. Podržavaju ga oni koji žele da novi papa promijeni dogmu crkve koju je uspostavio papa Franjo.
Dominikanski teolog, austrijski kardinal Christoph Schönborn, 78, koji je bio nadbiskup Beča i član Kongregacije za nauk vjere, po mnogima je također vrlo ozbiljan kandidat. Problem su njegove visoke godine, a prednost mu je što ima veliko iskustvo s radom u Vatikanu.
U Aziji vrtoglavo raste broj katolika
Često je izražavao liberalnija stajališta, ponekad sukobljavajući se s Katoličkom crkvom na različitim temama. Nedavno je izrazio nezadovoljstvo dekretom Vatikana kojim se katoličkim svećenicima zabranjuje blagoslivljanje istospolnih parova. Kazao je kako vjeruje da homoseksualni parovi koji mole Boga za blagoslov “neće biti uskraćeni”.
Papa Franjo hvalio ga je zbog načina na koji je kardinal objasnio i promovirao papinu apostolsku pobudnicu o obiteljskom životu iz 2016. Njegova kandidatura bit će pojačana činjenicom bliskosti s aktualnim papom.
Ostaje stoga otvoreno pitanje tko će biti 267. papa na čelu Katoličke crkve. Papa Franjo ulazi u povijest kao prvi neeuropski papa koji je zauzeo tu poziciju od 731. godine, kada je Grgur III postao papa. Sljedeći papa također bi mogao obilježiti povijest, ako će to biti kardinal iz Azije. Bio bi to onda prvi papa iz tog dijela svijeta u kojem vrtoglavo raste broj katoličkih vjernika.