Pavelić miče Tita s Trga, Crkva tvrdi da Hrvatska nije sekularna država; postajemo li Iran?

Lista njegovih povijesno važnih odluka s dugoročno pozitivnim posljedicama, neusporedivo je velika: komunistička borba protiv prve, velikosrpske Jugoslavije, pobjeda u Drugom svjetskom ratu, raskid sa Staljinom i komunističkim blokom, te Ustav iz 1974. (na temelju kojeg je Republika Hrvatska dobila međunarodno priznanje) one su Titove zasluge koje su toliko nesporne, da ih jedino potpuna, osobna ili ideološka mržnja, može ignorirati. U krajnjoj liniji, premda to ovdje nije presudno, Zagreb je velik dio svoje sadašnje definicije dobio u Titovo vrijeme.

Maligni ideološki i politički trend

Već zbog svih ovih zasluga, pogrešno je ukidati ime Trga maršala Tita, neovisno od mnogih strašnih Titovih zločina, koji zaista opravdano vrijeđaju velik broj Hrvata. No, tu je riječ o kapacitetu pojedine nacije da se suoči sa sedimentiranjem vlastite povijesti.

Taj kapacitet nemaju ni Amerikanci, pa posve besmisleno uklanjaju spomenike konfederativnom generalu Robertu E. Leeju, jer je sadašnji naraštaj liberalnih političara odlučio da je general Lee bio zločinac, koji je branio robovlasnički sustav (istina je, naravno, puno kompleksnija: dovoljno je reći da kako je prije točno 46 godina Robert E. Lee bio sporedni i nipošto negativni junak najprodavanije single ploče Joan Baez, protestne pjevačice koja je za unapređenje rasne jednakosti i ljudskih prava učinila puno više od bilo kojeg političara i pundita, koji danas zahtijevaju eliminaciju generala Leeja iz američkog javnog života).

No, hrvatski problem sa zagrebačkim Titovim trgom još je mnogo gori od američkih problema s Robertom E. Leejom i konfederativnim zastavama.
U Hrvatskoj se ne radi, dakle, samo o nespremnosti na slijeganje povijesti i na kompleksno, višestruko vrednovanje povijesnih događaja i njihovih protagonista. U Hrvatskoj se, u Titovu slučaju, radi o mnogo malignijem ideološkom i političkom trendu.

Ljudi koji misle da bi Josip Frank trebao imati ulicu

O prijedlogu da se Titov trg preimenuje, moglo bi se ozbiljno razgovarati, da je taj prijedlog došao iz redova hrvatske liberalne, ili umjereno desne, ili umjereno lijeve javnosti, i da je on zasnovan na načelnoj osudi komunizma kao totalitarnog režima, te na afirmaciji liberalne demokracije i što širih ljudskih prava.

Međutim, nositelji i izvršitelji projekta preimenovanja jednog od središnjih zagrebačkih trgova jesu otvoreni endehazijski nostalgičari, koji su se kao klinci fotografirali s proustaškom ikonografijom, a koji danas misle da bi Josip Frank trebao dobiti neki od zagrebačkih trgova (ili neku od ulica).
Budimo realni, Zlatko Hasanbegović I Bruna Esih zagovornici su brojnih vrijednosti Nezavisne Države Hrvatske, samo što znaju da nigdje ne smiju reći kako vole NDH i ustaški pokret.

Iako to ne smiju reći ovim doslovnim riječima, njihovo javno djelovanje nesporno dokazuje kako je riječ o onoj, radikalnoj hrvatskoj desnici, koja se nikad nije, i možda nikad neće, pomiriti s konceptom Hrvatske kao liberalne, građanske i sekularne države, u kojoj je pravo građanstva važnije od etniciteta.

Stvarni strateški problem promjene naziva

Ona Hrvatska, koja ne priznaje da je građanin važniji od svoje etničke pripadnosti, već godinama, ohrabrena dobrim rezultatima konzervativne revolucije, pokušava reafirmirati pojedine segmente NDH; bilo da govorimo o naizgled smiješnoj ali zapravo duboko uvredljivoj akciji pretvaranja Jasenovca u tek donekle prisilno savsko izletište za protivnike Ante Pavelića, bilo da se radi o podizanju spomen ploča Juri Francetiću.

I sada je ta i takva, da parafraziramo dr. Franju Tuđmana, velikog branitelja Trga maršala Tita; i sada je ta i takva, proendehazijska hrvatska javnost, postigla svoj prvi zvučni, uistinu strateški cilj. Eliminirala je Josipa Broza Tita, iz središta hrvatskog glavnog grada.

Titov je trg preimenovan lobiranjem, inicijativama i argumentima proustaških političara: posve vulgarno rečeno, Tita je iz okruženja HNK maknuo Pavelić (što će, vrlo vjerojatno, pisati u jednom do idućih izvještaja State Departmenta o Hrvatskoj, pa će se premijer i predsjednica čuditi, iako se bez njihova odobrenja takvo što zapravo ne bi moglo dogoditi).
Ta činjenica, da je Tita iz Zagreba istjerao Pavelić, stvarni je strateški problem promjene imena kazališnog trga.

Vrijednosni sustav prevorio se u kaos

Radi se o snažnom signalu trenda s kojim će se Hrvatska morati suočavati u idućih nekoliko godina. Konzervativna je revolucija toliko narasla, da se Crkva osjeća snažnom reći kako Hrvatska zapravo nije sekularna država: krajnja je konzekvenca takve tvrdnje uvodničara Glasa Koncila da bi Hrvatska, u očima crkvene hijerarhije, mogla postati nalik Iranu, zemlji s relativno urednim demokratskim izbornim procesom, i s presudnim utjecajem vjere na društveno političko uređenje.

Ne kažemo, naravno, da Crkva želi izravno upravljati društvom: samo ilustriramo kamo vode nepromišljenosti njenih glasnogovornika.
Uz Crkvu, koja se aktivno bori protiv sekularne države, i uz sve žešće međunacionalne napetosti, i uz povremeno jačanje proustaških trendova, kojima se nitko ozbiljno ne suprotstavlja, što zbog straha na umjerenoj desnici (jer su to, ipak, njihovi birači), što zbog tuposti ljevice, koja stanje u zemlji i dalje promatra u mjerilima devedesetih godina, vrijednosni sustav u Hrvatskoj pretvorio se u potpuni kaos.

A zemlja bez jasnog ili jasnih, šire prihvaćenih i nužno umjerenih vrijednosnih sustava, naprosto ne može biti uspješna zemlja.
Unutarnji raspad Sjedinjenih Država pod Donaldom Trumpom najzornije svjedoči o tome. Hrvatska, nažalost, brzo i snažno, ide prema dolje.
Stvarne namjere iza preimenovanja Trga maršala Tita samo su jedan od jačih dokaza tog deprimirajućeg procesa.