Petrov će biti upamćen kao pobjednik nad najnepopularnijim, ali ipak najmoćnijim članom Vlade i predsjednikom HDZ-a

Pobjednik nad najnepopularnijim

Prvu bitku Petrov je dobio u petak kada su svi ministri iz kvote Mosta glasali za prijedlog oporbe, a ukoliko dvanaest njihovih zastupnika bude isto tako glasalo u Hrvatskom saboru onda je ovo za njega dobiven rat.

Bit će upamćen kao pobjednik nad trenutno najnepopularnijim, ali još uvijek najmoćnijim članom Vlade i predsjednikom najveće političke stranke u zemlji. Rejting Mosta koji je u međuvremenu pao u podrum popularnosti opet će krenuti prema dvoznamenkastim veličinama, a prijevremeni i lokalni izbori prestaju biti noćna mora Bože Petrova.

Kada je cijela afera o odnosu Drimie i Josipa Petrovića započela, većini promatrača domaće političke scene bilo je jasno da Tomislav Karamarko ima samo simboličke šanse za očuvanje svih svojih sadašnjih pozicija. Budući da nije želio prihvatiti prvotne nejavne zahtjeve Bože Petrova da napusti Vladu, a Petrov nije bio spreman na vlastitu političku eutanaziju, potpuni i nemilosrdni rat između dva formalna partnera u Vladi bio je neminovnost.

Dovoljan je još samo jedan glas

Petrov je stavio Karamarka pred vrlo težak izbor. Ukoliko ne podnese ostavku bit će mu u Saboru izglasano nepovjerenje te će s hipotekom skandala i teškog političkog poraza morati voditi HDZ na nove, prijevremene izbore. Ako sam podnese ostavku i HDZ izabere novog prvog potpredsjednika Vlade izbori će biti odgođeni bar za nekoliko mjeseci što HDZ-u omogućuje vlastitu konsolidaciju.

Trenutni odnos snaga u Hrvatskom saboru ne daje previše nade Tomislavu Karamarku. Naime, uz 59 zastupnika iz redova nekadašnje koalicije Hrvatska raste, sigurni glasovi za njegov opoziv su još dva zastupnika HRID-i, Sinčić i Petrina. Ako se tome pridoda 12 zastupnika Mosta dolazimo do 75 glasova za smjenu prvog potpredsjednika.

Izloženi velikoj pažnji javnosti

Znači dovoljan je samo još jedan glas iz redova do sada javno neopredijeljenih osam zastupnika i to Radimira Čačića , pet manjinskih zastupnika te dva zastupnika HDSSB-a. Svi zastupnici bit će izloženi velikoj pažnji javnosti što iznenadne promjene političkih opredjeljenja čini realno nemogućima. Čak i običan izostanak iz sabornice u vrijeme glasanja može značiti kraj političke karijere onog ili onih koji bi izabrali tu opciju.

Ako i prije početka rasprave o izglasavanju nepovjerenja prvom potpredsjedniku Vlade bude potpuno jasan rezultat glasanja može se očekivati pojačan pritisak unutar HDZ-a prema svom stranačkom predsjedniku. Tada će preostati dvije opcije. Ukoliko Karamarko bude ustrajao u borbi političkog preživljavanja može prisiliti premijera Oreškovića na podnošenje ostavke, što znači i ostavku Vlade u cjelini.

Postavlja se pitanje nasljednika

Na taj način bila bi izbjegnuta blamaža u Saboru, ali sigurno ne i novi izbori, koji bi se vjerojatno održali početkom rujna s vrlo lošim izgledima za HDZ. U slučaju da Karamarko odluči sam odstupiti s mjesta prvog potpredsjednika postavlja se pitanje njegovog nasljednika ne samo u Vladi nego i u stranci te nužno potrebnog vremena za konsolidaciju mogućeg novog vodstva.

I u takvim okolnostima prijevremeni izbori neće moći biti izbjegnuti jer HDZ jednostavno neće htjeti nastaviti suradnju s Mostom. Teško će biti objasniti javnosti i vlastitim biračima kako je grupa „političkih pubertetlija“, kako su ih između ostalog nazvali, natjerala najveću političku stranku na promjenu svog vodstva.

Inače bilo je zanimljivo promatrati ostale glavne glumce u vrijeme kada je glazba prestala svirati, a brod je krenuo neminovno prema dnu. Predsjednica republike odmah je vođena vlastitim političkim instinktom izabrala poziciju distance u nadi da pad njene popularnosti neće biti dodatno pojačan općim lomom u vladajućoj koaliciji čije kumstvo nikada nije uspješno osporila. Premijer Orešković ponovo je pokazao već prije izraženu sklonost političkom autizmu.

Kako je Orešković parafrazirao Tita

Ovaj put je otišao korak dalje, najprije parafrazirajući, valjda zbog površnosti i neznanja, Josipa Broza Tita rečenicom „previše je krvi proliveno“, a onda kao gost na stranačkom Saboru HDZ-a u maniri najbolje komunističke retorike progovorio je i o onima „koji žele destabilizirati Vladu i društvo u cjelini“. Kada bi u Kanadi netko prenio rečenicu njihovog predsjednika vlade da oporba i njoj skloni dio javnosti žele “destabilizirati Vladu“ svi bi pomislili da je to vijest s njihove inačice News-bara ili Sprdexa.

Ali Oreškoviću očito uopće nije palo na pamet da bi zbog nepomirljivog sukoba između dva svoja potpredsjednika koja su ga i dovela u Banske dvore, trebao podnijeti svoju ostavku ili bar njome javno zaprijetiti. Budući da istovremeno nije našao za shodno javno objasniti čak ni svoj stav o mogućem prekidu cjelovite kurikularne reforme, najvećem dosadašnjem skandalu Vlade kojoj je on formalno na čelu, više je nego očito da je za njega pojam osobne političke odgovornosti i dalje potpuna nepoznanica.

Epski bijes dijela javnosti

Uz svu dobronamjernost ne mogu se oteti dojmu da u proteklih pet mjeseci nije napredovao kako u znanju hrvatskog jezika tako ni poznavanju lokalnih političkih prilika.

Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa još uvijek nije prikupilo svu traženu dokumentaciju u slučaju Drimia. Izgleda da oni koji bi dostavom podataka o svojim poslovnim vezama trebali dokazati svoju nevinost nemaju za isto žurni interes. Ili možda ne žele pravorijek Povjerenstva prije početka rasprave u Saboru o izglasavanju nepovjerenja.

Cijela afera pokazala je kako javnost može snažno utjecati na političke događaje ukoliko na vlasti nisu partijski monoliti. Most je prije pola godine bio „kingmaker“, njegova popularnost se u međuvremenu prepolovila uz epski bijes dijela javnosti, a ukoliko ovu epizodu Božo Petrov i društvo uspješno izdrže do polovice lipnja, možda je sve skupa i imalo nekog smisla. Bar u pokaznoj vježbi odrastanja hrvatske demokracije.