Komentar Aleksandra Holige: Mamić u klub ne ulaže novac koji je zaradio drugdje. On se na Dinamu bogati
Zdravko Mamić svih ovih godina doslovce pljačka klub u koji se zaklinje
Povezanost nogometa s raznim aktivnostima na rubu i onkraj zakona doista nije ništa novo. Diljem svijeta mnogo je primjera u kojima je, primjerice, pranje novca išlo preko nogometnih klubova: sredstva stečena na sumnjiv način “kontroverzni” bi poduzetnici ulagali u klubove, nadajući se da će ih oploditi izravnim i neizravnim nagradama koje donose sportski uspjesi, priskrbljujući si time određeni društveni status i prestiž kao mecene koje rade nešto pozitivno za zajednicu, pa kao takvi postaju i poželjni poslovni partneri.
Kad bi nešto zaštekalo u njihovom glavnom biznisu – bilo da dođe do zastoja u prihodima ili se u sve umiješa ruka zakona – klubovi bi često patili, pa i propadali, jer bi im presušio izvor financiranja.
Slučaj Zdravka Mamića i Dinama, međutim, bitno odudara od ovog šablona.
Neizabrani vođa
Dinamov boss ne ulaže u klub nikakva sredstva koja je stekao drugdje i on mu ne slaži za pranje novca nego upravo suprotno: za njega je Dinamo “core business” preko kojeg akumulira osobno bogatstvo. Pritom je najstrašnije to da uopće nije njegov vlasnik nego, barem nominalno, tek jedan od čelnika udruge građana koja bi po zakonu trebala moći slobodno birati svoje vodstvo.
Nije ni vlasnik, tek jedan od čelnika udruge koja bi po zakonu slobodno trebala birati vodstvo
Postojanje građanskih ugovora s igračima je činjenica, a njegovi odvjetnici nisu ni pokušali osporiti da je Mamić ubirao određeni postotak od transfera, kao ni to da je Dinamov novac korišten za pozajmice rodbini i prijateljima. Ne mogu osporiti ni postojanje off-shore kompanija u njihovu vlasništvu preko kojih je išlo navodno posredovanje u transferima. Ono što eventualno mogu pokušati i, koliko je poznato, pokušavaju – jest dokazati da nije bilo ničega nezakonitog u svim tim transakcijama.
Pomoć od Bandića
Jedna je priča koliko je svojim djelovanjem prekršio zakone i oštetio državu, to je na USKOK-u i sudu da dokažu. No najveći apsurd cijele situacije je taj što je, gledajući iz Dinamove perspektive, zapravo sporedno hoće li se optužbe pokazati istinitima, odnosno je li sve izvedeno na tehnički legalan ili pak ilegalan način.
Zdravko Mamić ne unosi novac u klub poput drugih bjelosvjetskih kontroverznih poduzetnika nego ga iz njega isisava i koristi Dinamo za vlastito bogaćenje. S novcem koji je iz njega dosad izvukao, uz dodatak svih onih Bandićevih milijuna koji su se slili u klub, mogao je, primjerice, već biti izgrađen pravi stadion za 30 do 40 tisuća ljudi.
Ilegalno ili tehnički legalno, Mamić svih ovih godina doslovce pljačka klub u koji se zaklinje.
Tekst je objavljen u tiskanom izdanju Telegrama 21. studenog 2015.