Plenković je za svoju prvu posjetu izabrao BiH, no na povratku ga je dočekao težak udarac. Što slijedi
Telegramov Drago Hedl analizira uhićenja pripadnika HVO u Orašju
Uhićenje desetero pripadnika Hrvatskog vijeća obrane (HVO) u Orašju, u Bosni i Hercegovini, pod optužbom da su počinili ratne zločine, težak je udarac Andreju Plenkoviću na samom početku njegova premijerskog mandata. Plenković je za svoju prvu posjetu zemljama iz okruženja odabrao Bosnu i Hercegovinu. Bio je to logičan izbor i jasna poruka.
Činilo se da je posjeta susjednoj državi (Sarajevu, Kiseljaku i Mostaru, ali ne i Banja Luci) bila uspješna. Premijer se vratio zadovoljan i nasmijan. Krunu posjete vidio je u dogovoru o zajedničkoj sjednici Vlada dviju država. I to ekspresno, još ove godine. Tema: otvorena pitanja između dvaju država.
Premijeru oporba postavlja pitanja
A onda, čim se vratio u Hrvatsku, hladni tuš. Zar je moguće da mu tijekom boravka u BiH nitko od njihovih sugovornika nije najavio kako slijede uhićenja koja će snažno uzdrmati odnose Zagreba i Sarajeva. Tim prije što je Plenković razgovarao s najodgovornijim ljudima te zemlje i što je jedna od tema razgovara bila ona o otvorenim pitanjima između Hrvatske i BiH. Koja naravno postoje, a jedno od njih je svakako i ono o suđenjima za ratne zločine.
Premijeru sada oporba postavlja pitanja (bivši ministar obrane Kotromanović) što su to, dovraga, on i ministar inozemnih poslova Davor Ivo Stier radili u BiH, kada su, netom nakon njihova povratka, u toj državi uslijedila uhićenja Hrvata.
Nije bilo mudro podcijeniti Dodika
Bivši ministar branitelja Predrag Matić zamjera, pak, Plenkoviću i Stieru (ne sasvim bez razloga) što tijekom posjete Bosni i Hercegovini nisu bar popili kavu u Banja Luci, jer da jesu, možda se uhićenja u Orašju ne bi ni dogodila. Nije bilo mudro podcijeniti Milorada Dodika, što god tko o njemu mislio. No, kako je on, Dodik, trenutno bijela vrana u očima međunarodne zajednice, Plenković i Stier, procijenili su da nije trenutak s njim sjesti za isti stol.
No, Plenkovića ne napada samo oporba. Bivši ministar vanjskih poslova Miro Kovač, na istom je valu, mada ponešto suptilniji. Pita se je li normalno da premijer i ministar vanjskih poslova (on doduše spominje Vladu, mada je jasno na koga cilja) otputuju u BiH sa željom da ondje pomognu svim narodima, da se Hrvatska zalaže za integraciju BiH u Europsku uniju, a onda ”kao pozdrav, dobijemo uhićenje deset Hrvata”.
Borba protiv načela univerzalne jurisdikcije
Čuju se i zahtjevi kako bi Hrvatska ”trebala uspostaviti svojevrsnu univerzalnu jurisdikciju i optužiti sve one koji su odgovorni za zločine protiv Hrvata i hrvatskih državljana bilo gdje”. Tu ideju iznio je Ivo Lučić s hrvatskog Instituta za povijest, ali nije jedini koji tako misli. No, upravo je načelo univerzalne jurisdikcije ono protiv čega se Hrvatska bori i što je jedan od ozbiljnih kamena spoticanja u odnosima Hrvatske i Srbije.
Zagreb zamjera Beogradu (slučaj Veljka Marića ali i nekih drugih) što se proglasio nadležnim za kažnjavanje ratnih zločina bez obzira gdje se dogodi i tko bili njihovi počinitelji. Sada se, nakon uhićenja 10 pripadnika HVO-a u Orašju, od Hrvatske traži to isto. Željko Glasnović pak, zahtijeva da ”Hrvatska mora pokazati zube”. Što to pak znači, nije obrazložio, ali pomalo, uvijeno i onako izdaleka, podsjeća na zveckanje oružjem.
U BiH postoji još mnoštvo optužnica
Cijelu stvar dodatno komplicira činjenica da u BiH postoji još mnoštvo optužnica, sličnih onima temeljem kojih su uslijedila uhićenje u Orašju. Na njima su, kako se čuje, i trojica generala – Pavao Miljevac, predsjednik Hrvatskog generalskog zbora, te bivši i sadašnji ministri obrane, Ante Kotromanović i Damir Krstičević. Spominje se i u Haagu pravomoćno oslobođeni general Ante Gotovina. Navodno je u obradi oko 900 (!) Hrvata koje Tužiteljstvo BiH sumnjiči za ratne zločine, a priča se i da postoji još 640 optužnica, koje mogu biti aktivirane svakog trenutka.
Cijeli državni vrh je na nogama. Uzavrelo je u Hrvatskom saboru, predsjednica Republike spominje sazivanje Vijeća za nacionalnu sigurnost, ministar vanjskih poslova Stier govori o stalnim kontaktima Zagreba s NATO savezom i Europskom unijom, premijer Plenković na dnevni red Vlade stavlja tu vruću točku. Kaže kako su kazneni postupak i uhićenje časnika HVO-a pripremani dulje vrijeme, no indikativan je tajming kada se ono dogodilo.
Goruća pitanja zasjenit će teme iz prošlosti
Plenković, naravno, to povezuje sa svojim boravkom u susjednoj državi i činjenicom da mu je tim uhićenjima zabijen nož u leđa. Ne samo zbog toga što se sada, na početku mandata, mora baviti kosturima iz ormara ranijih Vlada, već i zbog toga što ga opozicija, kako ona parlamentarna, tako i ona u vlastitim redovima (a ta je puno opasnija) pokušava prikazati kao nesposobnog premijera koji susjedima u posjetu odlazi s poklonima, a vraća se s neugodnom pljuskom.
Uhićenja u Orašju i sve ono što se oko toga zbiva, kao i moguće komplikacije na unutrašnjopolitičkom planu, pojest će dobar dio vremena prvih stotinu dana Plenkovićeve Vlade. Koncentracija na ona bitna, suštinska, goruća pitanja – kako Hrvatsku povući naprijed – zasjenit će tema na kojoj će svi željeti profitirati i steći poneki politički poen. To su, naravno, teme iz prošlosti.
A kad je prošlost u pitanju, ne samo ona bliža, vezana uz Domovinski rat, već i ona nešto starija, ima jako puno onih kojima su takve teme i bliže i draže od onih koje je Plenković smatrao važnijima u prvih stotinu dana svoje Vlade.