Plenković traži mandate uprava u javnim tvrtkama, ide nova podjela plijena

Kakva su farsa ti javni natječaji koje je tražila EU misleći naivno da će time automatski preveslati ovdašnju korupciju

01.07.2020., Makarska - Svecano otvorenje nebeske setnice na Biokovu. Predsjednik VLade Andrej Plenkovic Photo: Milan Sabic/PIXSELL
FOTO: Milan Sabic/PIXSELL

Plenković se sigurno ne hvali svojim zaplotnjačkim kadroviranjem nad javnim resursima svojim kolegama premijerima u Europskoj komisiji. Niti činjenicom da se sam nobelovac može prijaviti za direktora HEP-a pa će ga otfikariti u korist politički adekvatnog HDZ-ovca s brzoletačkom školom kakvog provincijskog veleučilišta s neoborivim argumentom da je HDZ-ovac bio puno bolji na intervjuu.

Andrej Plenković neoprezno je razotkrio ono što svi znamo kao dva i dva, a vlasti na čelu s njim ne bi priznale ni za živu glavu. Svojim je ministrima napismeno ”sugerirao” da svim članovima uprava javnih poduzeća ”sugeriraju” da stave svoje mandate na raspolaganje. Ministar gospodarstva Tomislav Ćorić to je već zatražio u svom resoru i svi su direktori poslušno izvršili što se od njih očekuje.

To da je premijer osobno izrijekom zatražio položaje direktorskog kadra u državnim tvrtkama iako se te funkcije formalno izabiru na javnim natječajima, do sada nismo znali, a valjda nismo ni trebali. No, prokleti novinari svašta iščeprkaju pa je tako na vidjelo izašlo i ovo.

Jest da nije nikakva tajna da je upravljanje ogromnim kapitalom u javnom vlasništvu nagrada za politički podobne stranačke ljude i nešto koalicijskih partnera. Ali nekako očekuješ da će se dioba plijena poslije izbora ipak obaviti malo finije, ne ovako sjekirom, da normalan birač i građanin ne bi doživio nervni slom. I možda da premijer Plenković nije glavni dirigent te stvari.

Čovječe ne ljuti se

Ali jest, baš on, finjak, legalist i čistunac. Ajmo, brzo, svi funkcije ovamo na stol. Nema veze što ti je mandat još dvije godine. Fućkaš taj lažni javni natječaj. A igra je takva da pozvani odmah i pristaju, nema pobune, ni sudova, ima ona svoja pravila kao Čovječe ne ljuti se. Kako došli, tako otišli. Pa već će ih nekako utješiti nekom novom zgodnom sinekurom.

Čitamo u Jutarnjem listu taj tekst koji indicira koliko se Plenković osilio i pomišljamo kako se popodne bolje popeti na Sljeme nego se uzrujavati. Jer ionako ne možeš ništa. Tako je kako je i tako će očigledno ostati. Ako ćemo pravo, to te šokira ako živiš u Irskoj ili u Finskoj, ovdje u Hrvatskoj apsolutno ne bi trebalo.

Jer svima je jasno kako se, jedino i isključivo, mogu osvojiti mjesta u menadžmentu svuda gdje je poslodavac ova koruptivna država, a to naravno uključuje i državne tvrtke.

Sirkova metla

Prolaz ti daje stranka na vlasti, a natječaji su samo sredstvo za farbanje javnosti i stvaranje privida da svi ljudi u svim nadmetanjima imaju jednake šanse. To je s ovime potvrđeno i pečatirano s najvišeg mjesta, izravno od predsjednika Vlade.

Dakle sada, kad su izbori završeni, a vlast se konstituirala svuda gdje treba, ”novi” Plenkovićev HDZ i partneri ulaze s novom Sirkovom metlom i u javna poduzeća, od Hrvatske elektroprivrede, HAC-a i HŽ-a, do Narodnih novina, ACI-ja, Hrvatske pošte i tako redom. Onda će doći na red i javne ustanove.

A poslije lokalnih izbora, to isto ponovit će se u gradovima, županijama i selima. Kakva su farsa ti javni natječaji koje je tražila EU misleći naivno da će time automatski preveslati ovdašnju korupciju. Ma brus.

Ni nobelovac ne bi uspio

Plenković se sigurno ne hvali svojim zaplotnjačkim kadroviranjem nad javnim resursima kolegama premijerima u Europskoj komisiji. Niti činjenicom da se sam nobelovac može prijaviti za direktora JANAF-a pa će ga otfikariti u korist politički adekvatnog HDZ-ovca s brzoletačkom školom kakvog provincijskog veleučilišta s neoborivim argumentom da je HDZ-ovac bio puno bolji na intervjuu.

Zato Tuđmanova, Sanaderova, Karamarkova i Plenkovićeva stranka upravo vrvi nepreglednim članstvom, davateljima novčanih priloga u kampanjama i kumovima. I zato gomila javnih poduzeća – u đuture – donosi Hrvatskoj ispod jedan posto prihoda u državni proračun.