Javnost ne zna je li ideja o „državnoj“ mrežnoj stranici na kojoj će građani moći vidjeti maloprodajne cijene dnevnih potrepština u pojedinim trgovačkim lancima, ali i usporediti promjenu cijena pojedinih artikala u odnosu na 31. prosinac 2022. godine, nastala u Ministarstvu gospodarstva ili u Banskim dvorima.
Činjenica je da je premijer Andrej Plenković prepustio dnevno vođenje rata protiv „neopravdanoga“ povišenja cijena svome agilnome i ambicioznome ministru. Površnom promatraču moglo bi se učiniti da ministar Filipović, zbog zvučnoga naziva njegovoga ministarstva, ima na raspolaganju cijeli instrumentarij za borbu protiv inflacije, ali nažalost po njega to nije tako.
Inflacijom se bavi ESB i Ministarstvo financija
Članak 3. Zakona o Hrvatskoj narodnoj banci kaže da je „cilj HNB-a održavanje stabilnosti cijena“, a kako je od početka godine Republika Hrvatska monetarnu vlast s HNB-a prenijela na Europsku središnju banku (ESB) za održavanje stabilnosti ovdašnjih cijena brine se ESB.
Na mrežnoj stranici ESB-a piše: „Europska središnja banka (ESB) održava stabilnost cijena u europodručju kako biste sutra svojim novcem mogli kupiti onoliko koliko možete danas (…) Naša je glavna zadaća održavanje stabilnosti cijena tako što poduzimamo sve da inflacija ostane niska, stabilna i predvidljiva.“
ESB nigdje ne spominje Davora Filipovića i njegovo ministarstvo, ali da uspješna borba protiv inflacije uključuje i usku suradnju središnjih banaka i ministarstva financija nije valjda nepoznato ni u Banskim dvorima i njihovoj bližoj i daljoj okolici.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Izabrao je krivu ministarsku fotelju
Ako se Davor Filipović zaista htio boriti protiv inflacije onda je pogriješio u odabiru ministarske fotelje jer, osim u provedbi zaštite tržišnoga natjecanja, njegovo ministarstvo nema baš nikakvih alata za tu bitku. Tu naravno ne mislim na administrativno određivanje najviših cijena pojedinih roba i usluga jer su takve mjere u tržišnome gospodarstvu uvijek na kraju kontraproduktivne.
Jedino ministarstvo koje raspolaže alatima i instrumentarijem koji u kombinaciji s mjerama i odlukama Europske središnje banke mogu utjecati na stopu inflacije je Ministarstvo financija, a ministar financija Marko Primorac nije već dva mjeseca u svojim javnim nastupima čak ni komentirao kretanje stope inflacije.
Premijer Plenković pak po svome ustaljenom obrascu nositelja samo dobrih vijesti vidi trend smanjenja stope inflacije jer je godišnja stopa inflacije u siječnju i veljači bila manja od one u prosincu i studenom prošle godine, a činjenicu da je hrvatski Harmonizirani indeks potrošačkih cijena (HIPC) u veljači bio 11,7 posto što je ne samo bitno više od prosjeka za eurozonu (8,5 posto) nego i peta najviša stopa među njenih 19 članica, nije našao vrijednom javnoga komentara.
Članak se nastavlja ispod oglasa
U Hrvatskoj o inflaciji nitko ne brine
Tako je hrvatska borba protiv inflacije spala na ministra Filipovića i Europsku središnju banku, a budući da ministar nema alata za tu borbu, a ESB-u Hrvatska sigurno nije najvažniji prioritet, rezultat te borbe ovisan je isključivo o dosezanju granica potrošačke iscrpljenosti hrvatskih građana.
Prevedeno, u Hrvatskoj o inflaciji nitko ne brine, a petljanje Vlade i Ministarstva gospodarstva s cijenama dnevnih potrepština u velikim trgovačkim lancima samo je pokušaj stvaranja dojma da se nešto važno i korisno radi. A zapravo se ne radi, jer nema čak ni ideje što bi se trebalo napraviti.
Ne postoji alibi ‘uvezene inflacije’
Prije dvije godine prerano preminuli profesor Ivo Bićanić konstatirao je da se HNB ne bavi inflacijom od sredine devedesetih godina prošloga stoljeća i da je pitanje imaju li uopće više znanja i kompetencija za taj posao. Isto mišljenje, ako ne i lošije, imao je o „pomoćniku“ u ratu s inflacijom, o Ministarstvu financija.
Članak se nastavlja ispod oglasa
U međuvremenu je HNB svoje ovlasti prenio na ESB pa je Hrvatskoj, kao i svakoj drugoj članici eurozone, preostalo samo ovdašnje ministarstvo financija, a ono nije pokazalo čak niti minimalni interes da mjerama fiskalne politike ili politikom i načinom zaduživanja utječe na kretanja cijena.
Više ne postoji alibi „uvezene inflacije“ jer su cijene sirove nafte na nivou iz studenoga 2021. godine, cijene prirodnoga plina jednake su onima iz siječnja prošle godine, a i tečaj eura u odnosu na američki dolar vratio se na nivo iz proljeća 2022. Razlika u stopi prosječne inflacije u eurozoni i hrvatske stope inflacije prava je mjera dosadašnje neuspješne politike Vlade u borbi s inflacijom.
‘Kontroverzni’ porez na imovinu
U mjesecima visoke stope inflacije hrvatsko notorno oslanjanje na porez na potrošnju (PDV) i zanemarivanje i nepostojanje ostalih poreza, ponajviše poreza na imovinu, dovelo je do obilatoga punjenja državnoga proračuna, ali je i pomoglo da se inflacija još više razmaše. Ministar Primorac trebao je smanjivanjem stope PDV-a djelovati protuinflatorno bez obzira na spin da snižavanje stope PDV-a nužno ne dovodi do snižavanja maloprodajnih cijena roba i usluga.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ako u Hrvatskoj postoji tržište, onda će nakon nekoga vremena smanjivanje stope PDV-a dovesti i do smanjivanja cijena roba i usluga, a ako u pojedinim segmentima toga tržišta nema, onda je to posao za Agenciju za zaštitu tržišnoga natjecanja i ministra Filipovića. Uvođenje poreza na imovinu pomoglo bi hlađenju pregrijanoga tržišta nekretnina, a oslobodilo bi prostor za smanjivanje poreza na rad što bi pak smanjilo pritiske za povećanjem bruto plaća.
Navedene porezne izmjene, zapravo jedina i prava porezna reforma, ne bi trebale čekati parlamentarne izbore. Međutim, u godini koja prethodi izborima sigurno neće biti porezne reforme, pa bi ona svakako morala postati jednom od ključnih predizbornih tema.
Promjena način zaduživanja države
Ministar Primorac nema dovoljno političkoga autoriteta za provedbu ozbiljne porezne reforme, ali ima ga dovoljno za promjenu načina državnoga zaduživanja. Nakon uspješne prodaje dvogodišnjih „narodnih obveznica“ trebao je tijekom ove godine nastaviti i s prodajom izdanja desetgodišnjih državnih obveznica građanima.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Tako cijena zaduživanja za državu bila bi manja, dio građana bi umjesto u nekretnine ulagao svoje depozite u obveznice, a hrvatsko tržište kapitala dobilo bi vrijednosnicu kojom bi se moglo relativno masovno trgovati. Vlada i njeno Ministarstvo financija sigurno mogu promjenom fiskalne politike i politike državnoga zaduživanja utjecati na smanjenje stope inflacije.
Za to je potrebna politička volja i nešto znanja, a za prtljanja po maloprodajnim cijenama dnevnih potrepština u trgovačkim lancima samo treba biti trgovac političkom i svakom drugom maglom.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Plenkovićeva Vlada povlačila je ekstremno dubiozne poteze. I tako je pomogla da inflacija u Hrvatskoj podivlja
Zašto u Hrvatskoj borbu protiv inflacije vodi Filipović, koji nema nikakve alate za to, a ne ministar financija?
U Hrvatskoj o inflaciji nitko ne brine, a petljanje Vlade i Ministarstva gospodarstva s cijenama dnevnih potrepština u velikim trgovačkim lancima samo je pokušaj stvaranja dojma da se nešto važno i korisno radi. A zapravo se ne radi, jer nema čak ni ideje što bi se trebalo napraviti.
Hiperaktivni ministar gospodarstva Davor Filipović već mjesec dana zabavlja javnost svojim ratom protiv sedam od deset najvećih trgovačkih lanaca zbog njihovoga nesudjelovanja u aplikativnom rješenju njegovoga ministarstva „Kretanje cijena“.
Javnost ne zna je li ideja o „državnoj“ mrežnoj stranici na kojoj će građani moći vidjeti maloprodajne cijene dnevnih potrepština u pojedinim trgovačkim lancima, ali i usporediti promjenu cijena pojedinih artikala u odnosu na 31. prosinac 2022. godine, nastala u Ministarstvu gospodarstva ili u Banskim dvorima.
Činjenica je da je premijer Andrej Plenković prepustio dnevno vođenje rata protiv „neopravdanoga“ povišenja cijena svome agilnome i ambicioznome ministru. Površnom promatraču moglo bi se učiniti da ministar Filipović, zbog zvučnoga naziva njegovoga ministarstva, ima na raspolaganju cijeli instrumentarij za borbu protiv inflacije, ali nažalost po njega to nije tako.
Inflacijom se bavi ESB i Ministarstvo financija
Članak 3. Zakona o Hrvatskoj narodnoj banci kaže da je „cilj HNB-a održavanje stabilnosti cijena“, a kako je od početka godine Republika Hrvatska monetarnu vlast s HNB-a prenijela na Europsku središnju banku (ESB) za održavanje stabilnosti ovdašnjih cijena brine se ESB.
Na mrežnoj stranici ESB-a piše: „Europska središnja banka (ESB) održava stabilnost cijena u europodručju kako biste sutra svojim novcem mogli kupiti onoliko koliko možete danas (…) Naša je glavna zadaća održavanje stabilnosti cijena tako što poduzimamo sve da inflacija ostane niska, stabilna i predvidljiva.“
ESB nigdje ne spominje Davora Filipovića i njegovo ministarstvo, ali da uspješna borba protiv inflacije uključuje i usku suradnju središnjih banaka i ministarstva financija nije valjda nepoznato ni u Banskim dvorima i njihovoj bližoj i daljoj okolici.
Izabrao je krivu ministarsku fotelju
Ako se Davor Filipović zaista htio boriti protiv inflacije onda je pogriješio u odabiru ministarske fotelje jer, osim u provedbi zaštite tržišnoga natjecanja, njegovo ministarstvo nema baš nikakvih alata za tu bitku. Tu naravno ne mislim na administrativno određivanje najviših cijena pojedinih roba i usluga jer su takve mjere u tržišnome gospodarstvu uvijek na kraju kontraproduktivne.
Jedino ministarstvo koje raspolaže alatima i instrumentarijem koji u kombinaciji s mjerama i odlukama Europske središnje banke mogu utjecati na stopu inflacije je Ministarstvo financija, a ministar financija Marko Primorac nije već dva mjeseca u svojim javnim nastupima čak ni komentirao kretanje stope inflacije.
Premijer Plenković pak po svome ustaljenom obrascu nositelja samo dobrih vijesti vidi trend smanjenja stope inflacije jer je godišnja stopa inflacije u siječnju i veljači bila manja od one u prosincu i studenom prošle godine, a činjenicu da je hrvatski Harmonizirani indeks potrošačkih cijena (HIPC) u veljači bio 11,7 posto što je ne samo bitno više od prosjeka za eurozonu (8,5 posto) nego i peta najviša stopa među njenih 19 članica, nije našao vrijednom javnoga komentara.
U Hrvatskoj o inflaciji nitko ne brine
Tako je hrvatska borba protiv inflacije spala na ministra Filipovića i Europsku središnju banku, a budući da ministar nema alata za tu borbu, a ESB-u Hrvatska sigurno nije najvažniji prioritet, rezultat te borbe ovisan je isključivo o dosezanju granica potrošačke iscrpljenosti hrvatskih građana.
Prevedeno, u Hrvatskoj o inflaciji nitko ne brine, a petljanje Vlade i Ministarstva gospodarstva s cijenama dnevnih potrepština u velikim trgovačkim lancima samo je pokušaj stvaranja dojma da se nešto važno i korisno radi. A zapravo se ne radi, jer nema čak ni ideje što bi se trebalo napraviti.
Ne postoji alibi ‘uvezene inflacije’
Prije dvije godine prerano preminuli profesor Ivo Bićanić konstatirao je da se HNB ne bavi inflacijom od sredine devedesetih godina prošloga stoljeća i da je pitanje imaju li uopće više znanja i kompetencija za taj posao. Isto mišljenje, ako ne i lošije, imao je o „pomoćniku“ u ratu s inflacijom, o Ministarstvu financija.
U međuvremenu je HNB svoje ovlasti prenio na ESB pa je Hrvatskoj, kao i svakoj drugoj članici eurozone, preostalo samo ovdašnje ministarstvo financija, a ono nije pokazalo čak niti minimalni interes da mjerama fiskalne politike ili politikom i načinom zaduživanja utječe na kretanja cijena.
Više ne postoji alibi „uvezene inflacije“ jer su cijene sirove nafte na nivou iz studenoga 2021. godine, cijene prirodnoga plina jednake su onima iz siječnja prošle godine, a i tečaj eura u odnosu na američki dolar vratio se na nivo iz proljeća 2022. Razlika u stopi prosječne inflacije u eurozoni i hrvatske stope inflacije prava je mjera dosadašnje neuspješne politike Vlade u borbi s inflacijom.
‘Kontroverzni’ porez na imovinu
U mjesecima visoke stope inflacije hrvatsko notorno oslanjanje na porez na potrošnju (PDV) i zanemarivanje i nepostojanje ostalih poreza, ponajviše poreza na imovinu, dovelo je do obilatoga punjenja državnoga proračuna, ali je i pomoglo da se inflacija još više razmaše. Ministar Primorac trebao je smanjivanjem stope PDV-a djelovati protuinflatorno bez obzira na spin da snižavanje stope PDV-a nužno ne dovodi do snižavanja maloprodajnih cijena roba i usluga.
Ako u Hrvatskoj postoji tržište, onda će nakon nekoga vremena smanjivanje stope PDV-a dovesti i do smanjivanja cijena roba i usluga, a ako u pojedinim segmentima toga tržišta nema, onda je to posao za Agenciju za zaštitu tržišnoga natjecanja i ministra Filipovića. Uvođenje poreza na imovinu pomoglo bi hlađenju pregrijanoga tržišta nekretnina, a oslobodilo bi prostor za smanjivanje poreza na rad što bi pak smanjilo pritiske za povećanjem bruto plaća.
Navedene porezne izmjene, zapravo jedina i prava porezna reforma, ne bi trebale čekati parlamentarne izbore. Međutim, u godini koja prethodi izborima sigurno neće biti porezne reforme, pa bi ona svakako morala postati jednom od ključnih predizbornih tema.
Promjena način zaduživanja države
Ministar Primorac nema dovoljno političkoga autoriteta za provedbu ozbiljne porezne reforme, ali ima ga dovoljno za promjenu načina državnoga zaduživanja. Nakon uspješne prodaje dvogodišnjih „narodnih obveznica“ trebao je tijekom ove godine nastaviti i s prodajom izdanja desetgodišnjih državnih obveznica građanima.
Tako cijena zaduživanja za državu bila bi manja, dio građana bi umjesto u nekretnine ulagao svoje depozite u obveznice, a hrvatsko tržište kapitala dobilo bi vrijednosnicu kojom bi se moglo relativno masovno trgovati. Vlada i njeno Ministarstvo financija sigurno mogu promjenom fiskalne politike i politike državnoga zaduživanja utjecati na smanjenje stope inflacije.
Za to je potrebna politička volja i nešto znanja, a za prtljanja po maloprodajnim cijenama dnevnih potrepština u trgovačkim lancima samo treba biti trgovac političkom i svakom drugom maglom.