Iako mi smišljanje tog tipa inovativnih rješenja nije ni zanimanje ni posao, ja, amater, imam gomilu prijedloga kako smo ove godine mogli odati počast Vukovaru a da taj grad 18. studenoga ne pretvorimo u novo rasadište pandemije.
Moglo se, recimo, pozvati sve građane da toga dana, točno u podne, svi otvore prozore i glasno puste hrvatsku himnu. Tako bi cijela zemlja simbolički zatitrala tonovima naše svečane pjesme i u svemir bismo poslali zahvalnost ljudima koji su u Domovinskom ratu poginuli za našu slobodu.
Koječega prikladnoga i lijepoga mogle su se dosjetiti naše političke i zdravstveno-političke vlasti, ali kod sebe nisu našle takvih kreativnih ideja. A one koji se time bave nisu ni pitali. Zato možemo biti skoro posve sigurni da ćemo nakon Vukovara i Škabrnje imati novi skok zaraženih i oboljelih, nove pacijente po bolnicama, nove nesretnike na respiratorima i nove liječnike i sestre izvan stroja.
Politikanti bili – politikanti ostali
Naivno je, pa utoliko i neumjesno, pitati tko će za to biti kriv jer je Stožer svoju direktnu i formalnu odgovornost unaprijed cinično prebacio na – građane. Sugestija je da će biti krivi oni koji dođu u Vukovar.
Danas javljaju o novom rekordu od 3082 oboljela i još 32 mrtvih. Na sjeveru Hrvatske, u Varaždinskoj i Međimurskoj županiji, imamo strašan priljev korona-pozitivnih, a sve je, izgleda, krenulo s jednom “običnom” svadbom i nekoliko “običnih” privatnih veselica. Tamošnji bolnički liječnici i sestre alarmiraju sve da se suzdrže od svih okupljanja i druženja koja se daju izbjeći kako sutra nitko od zdravstvenih radnika ne bi došao pred zid plača gdje će morati izabrati kome će dati umjetna pluća, a koga će ostaviti bez šansi da preživi.
Na istu tegobnu stvar upozoravaju sve nacionalne liječničke udruge. Ali Božinovićev, Berošev i Capakov stožer ne čuje. Ne konta. I ne odgovara na racionalne argumente politički neumreženih pripadnika struke i na njihove vapaje da se vukovarska kolona sjećanja ove godine altruistički žrtvuje uime zdravlja svih građana Hrvatske. Politikanti bili – politikanti ostali.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Potpuni nedostatak integriteta
Jer neodgovorna i populistička odluka da se, usred pandemije, ukine zabrana okupljanja više od 50 ljudi “na blagdane i neradne dane”, nije ništa drugo nego jeftino, a momentalno i po živote opasno politikantstvo. A rasklimanoj “vjerodostojnosti” zdravstvenog Stožera samo dodatno pridonose izjave da se neće ništa strašno dogoditi ako u Vukovar stigne “i malo više od 500 ljudi” – brojke koju su vlasti istresle onako reda radi, iako znaju da će ukidanje zabrane okupljanja biti shvaćeno kao direktan poziv svima da se, kao i svake godine, zapute put Vukovara, Škabrnje i drugih mjesta ratnih stradanja.
Jedina smislena epidemiološka mjera bila bi da se u ovoj iznimnoj situaciji našao neki drugi dovoljno snažan i efektan način obilježavanja tragične vukovarske godišnjice, a ne preporuke da se peru ruke, nose maske i da se izbjegne grljenje. Za to, međutim, našim je zdravstvenim i političkim pozerima nedostajalo integriteta.
Jarci na brvnu
Tako ćemo 18. studenoga imati u Vukovaru i okolici tužne procesije iz cijele zemlje i susjedstva. Srest će se obitelji, bivši suborci, političari s biračima i prijatelji s prijateljima. Distanca? Kao da ne znamo da emotivne situacije i suzdržanost nikad ne idu zajedno. Svi će se ti ljudi poslije vratiti svojim kućama u Dalmaciju, Liku, Istru, Zagreb, Bosnu i Hercegovinu. I onda je sasvim lako zamisliti što nas čeka do kraja mjeseca. Hrvatska je već po širenju virusa među najgorima Europi. Ali glavno da će se Andrej Plenković i Ivan Penava, HDZ i Škorin pokret – ogledati kao dva jarca na brvnu.
Članak se nastavlja ispod oglasa
“Svi znamo što znači Vukovar”, rekla je u kamere doktorica Alemka Markotić pravdajući odluku Stožera da se na dan Vukovara preskoče pitanja elementarnog opreza i zdravog razuma potpuno nemedicinskim pojmovljem. Stvarno, kako da joj se vjeruje kad dan kasnije opet bude pozivala sve nas da ne idemo u posjete porodicama i da ne viđamo svoju djecu?
I kako da dešifriramo premijera koji danas na sjednici Vlade upada oko pandemije iz kontradikcije u kontradikciju. “Nalazimo se”, kaže, “u najtežem trenutku epidemije”. Traži “izraziti oprez zbog zdravstvenog sustava i stanja s respiratorima u bolnicama”. A onda u istom dahu hvali mjere Stožera oko Vukovara?
Članak se nastavlja ispod oglasa
Politički neumreženi doktori i sestre rekli su što misle o vukovarskoj Koloni sjećanja. Stožer ih ne čuje
Jedina smislena epidemiološka mjera bila bi da se našao neki drugi dovoljno snažan način obilježavanja tragične vukovarske godišnjice
U Vukovaru i okolici imat ćemo 18. studenoga tužne procesije iz cijele zemlje i susjedstva. Srest će se obitelji, bivši suborci, političari s biračima i prijatelji s prijateljima. Distanca? Kao da ne znamo da emotivne situacije i suzdržanost nikad ne idu zajedno. Svi će se ti ljudi poslije vratiti svojim kućama u Dalmaciju, Liku, Istru, Zagreb, Bosnu i Hercegovinu. I onda je sasvim lako zamisliti što nas čeka do kraja mjeseca.
Iako mi smišljanje tog tipa inovativnih rješenja nije ni zanimanje ni posao, ja, amater, imam gomilu prijedloga kako smo ove godine mogli odati počast Vukovaru a da taj grad 18. studenoga ne pretvorimo u novo rasadište pandemije.
Moglo se, recimo, pozvati sve građane da toga dana, točno u podne, svi otvore prozore i glasno puste hrvatsku himnu. Tako bi cijela zemlja simbolički zatitrala tonovima naše svečane pjesme i u svemir bismo poslali zahvalnost ljudima koji su u Domovinskom ratu poginuli za našu slobodu.
Koječega prikladnoga i lijepoga mogle su se dosjetiti naše političke i zdravstveno-političke vlasti, ali kod sebe nisu našle takvih kreativnih ideja. A one koji se time bave nisu ni pitali. Zato možemo biti skoro posve sigurni da ćemo nakon Vukovara i Škabrnje imati novi skok zaraženih i oboljelih, nove pacijente po bolnicama, nove nesretnike na respiratorima i nove liječnike i sestre izvan stroja.
Politikanti bili – politikanti ostali
Naivno je, pa utoliko i neumjesno, pitati tko će za to biti kriv jer je Stožer svoju direktnu i formalnu odgovornost unaprijed cinično prebacio na – građane. Sugestija je da će biti krivi oni koji dođu u Vukovar.
Danas javljaju o novom rekordu od 3082 oboljela i još 32 mrtvih. Na sjeveru Hrvatske, u Varaždinskoj i Međimurskoj županiji, imamo strašan priljev korona-pozitivnih, a sve je, izgleda, krenulo s jednom “običnom” svadbom i nekoliko “običnih” privatnih veselica. Tamošnji bolnički liječnici i sestre alarmiraju sve da se suzdrže od svih okupljanja i druženja koja se daju izbjeći kako sutra nitko od zdravstvenih radnika ne bi došao pred zid plača gdje će morati izabrati kome će dati umjetna pluća, a koga će ostaviti bez šansi da preživi.
Na istu tegobnu stvar upozoravaju sve nacionalne liječničke udruge. Ali Božinovićev, Berošev i Capakov stožer ne čuje. Ne konta. I ne odgovara na racionalne argumente politički neumreženih pripadnika struke i na njihove vapaje da se vukovarska kolona sjećanja ove godine altruistički žrtvuje uime zdravlja svih građana Hrvatske. Politikanti bili – politikanti ostali.
Potpuni nedostatak integriteta
Jer neodgovorna i populistička odluka da se, usred pandemije, ukine zabrana okupljanja više od 50 ljudi “na blagdane i neradne dane”, nije ništa drugo nego jeftino, a momentalno i po živote opasno politikantstvo. A rasklimanoj “vjerodostojnosti” zdravstvenog Stožera samo dodatno pridonose izjave da se neće ništa strašno dogoditi ako u Vukovar stigne “i malo više od 500 ljudi” – brojke koju su vlasti istresle onako reda radi, iako znaju da će ukidanje zabrane okupljanja biti shvaćeno kao direktan poziv svima da se, kao i svake godine, zapute put Vukovara, Škabrnje i drugih mjesta ratnih stradanja.
Jedina smislena epidemiološka mjera bila bi da se u ovoj iznimnoj situaciji našao neki drugi dovoljno snažan i efektan način obilježavanja tragične vukovarske godišnjice, a ne preporuke da se peru ruke, nose maske i da se izbjegne grljenje. Za to, međutim, našim je zdravstvenim i političkim pozerima nedostajalo integriteta.
Jarci na brvnu
Tako ćemo 18. studenoga imati u Vukovaru i okolici tužne procesije iz cijele zemlje i susjedstva. Srest će se obitelji, bivši suborci, političari s biračima i prijatelji s prijateljima. Distanca? Kao da ne znamo da emotivne situacije i suzdržanost nikad ne idu zajedno. Svi će se ti ljudi poslije vratiti svojim kućama u Dalmaciju, Liku, Istru, Zagreb, Bosnu i Hercegovinu. I onda je sasvim lako zamisliti što nas čeka do kraja mjeseca. Hrvatska je već po širenju virusa među najgorima Europi. Ali glavno da će se Andrej Plenković i Ivan Penava, HDZ i Škorin pokret – ogledati kao dva jarca na brvnu.
“Svi znamo što znači Vukovar”, rekla je u kamere doktorica Alemka Markotić pravdajući odluku Stožera da se na dan Vukovara preskoče pitanja elementarnog opreza i zdravog razuma potpuno nemedicinskim pojmovljem. Stvarno, kako da joj se vjeruje kad dan kasnije opet bude pozivala sve nas da ne idemo u posjete porodicama i da ne viđamo svoju djecu?
I kako da dešifriramo premijera koji danas na sjednici Vlade upada oko pandemije iz kontradikcije u kontradikciju. “Nalazimo se”, kaže, “u najtežem trenutku epidemije”. Traži “izraziti oprez zbog zdravstvenog sustava i stanja s respiratorima u bolnicama”. A onda u istom dahu hvali mjere Stožera oko Vukovara?