Poljska u zagrljaju poludjelih populista: Kako se u uspješnu i liberalnu državu vratila sovjetska diktatura?
Europska komisija priprema set mjera protiv nove, autoritativne poljske vlade
Demokraciju se ne može koristiti kao argument protiv vladavine prava i poštivanja ljudskih prava i države članice EU ne mogu se skrivati iza nacionalnog suvereniteta jer ih europski ugovori koje su potpisale obvezuju da poštuju temeljne europske vrijednosti, istaknuo je jučer prvi potpredsjednik Europske komisije Frans Timmermans, u raspravi u Europskom parlamentu u Strasbourgu o vladavini prava u Poljskoj na kojoj je sudjelovala poljska premijerka Beata Szydlo.
Europski parlament raspravljao je o vladavini prava u Poljskoj nakon što je Europska komisija prošli tjedan pokrenula dijalog s tom zemljom kako bi se utvrdilo je li nova poljska konzervativna vlada izmjenama zakona o ustavnom sudu i javnim medijima prekršila europske demokratske standarde.
Dijalog je pokrenut u sklopu okvira za zaštitu vladavine prava koji može dovesti do aktiviranja članka 7. Ugovora o EU, koji predviđa suspenziju prava glasa državi članici koja ne poštuje temeljna načela i vrijednosti EU-a, a što dosad nikad nije korišteno.
Telegramov reporter Drago Hedl u tiskanom je izdanju od proteklog vikenda razgovarao s nekim od istaknutih poljskih novinara te secirao stanje u toj zemlji, nekad uspješnoj i liberalnoj državi.
U petak, 8. siječnja, u Varšavi je bilo hladno, nebo tmurno i oblačno, padao je snijeg. Bilo je poslijepodne kada je Jacek Kurski (49) ušao u glavnu dvoranu Poljske javne televizije (TVP) u ulici Jana Paweła Woronicza 17. Nekoliko sati prije toga, službeno je imenovan za novog šefa Televizije. Bilo je to prvi put u novijoj poljskoj povijesti, nakon pada komunizma 1989. godine, da jedan političar dolazi na čelo kuće koja bi, kao javni servis, trebala kontrolirati vlast.
Kurski je dužnosnik vladajuće ultrakonzervativne poljske Stranke prava i pravednosti (PiS) bivšeg premijera Jarosława Kaczyńskog (67), koja je potkraj lanjskog listopada pobijedila na parlamentarnim izborima u toj velikoj baltičkoj državi. Bio je poljski europarlamentarac i zovu ga bull terijerom Jarosława Kaczyńskog, potpuno bezobzirnog i lišenog svakog skrupula.
Stao je pred novinare i kratko rekao: “Moj posao bit će pretvoriti državnu televiziju u srce nacionalnih interesa i poljske tradicije”. Novinari koji su došli na konferenciju da bi ga pitali o dramatičnoj promjeni zakona o javnim medijima, temi koja je potresla Poljsku i zabrinula Europsku uniju, ostali su šokirani. Kurski je uveo novu praksu komunikacije s novinarima: na novinarskim konferencijama nema pitanja.
Lov na novinare
Kasnije tog istog popodneva, najvažniji televizijski urednici, koje je Kurski prepoznao kao osobe povezane s bivšom vlašću, dobili su otkaz. Bio je to jasan znak da je s prvim snijegom u Varšavi žestoko krenuo lov na vještice – neovisne novinare.
Citiranim riječima Wojciech Cieśla (41), ugledni novinar koji je zanat ispekao u liberalnom dnevniku Gazety Wyborczej (koji uređuje legendarni Adam Michnik), a danas radi kao reporter u poljskom izdanju Newsweeka, za Telegram je opisao ozračje u tamošnjem medijskom prostoru, nakon što je vlast promijenila zakon o javnim servisima, Poljskoj televiziji i Poljskom radiju te novinskoj agenciji PAP. Po tom novom zakonu, koji je duboko zabrinuo liberalne krugove u Poljskoj, ali i one diljem Europe, ministar financija ima ovlasti raspustiti i imenovati upravna tijela javnih servisa.
“To je nezamislivo u demokratskim zemljama”, kaže za Telegram Kamil Dąbrowa (43), prošlog tjedna smijenjeni direktor i glavni urednik Poljskog radija 1. Sada u Poljskoj vlada ima potpunu kontrolu nad javnim medijima. Političari su postali šefovi novinarima. To je stvarna, ozbiljna prijetnja slobodi medija.
Nakon kontroverznih promjena zakona o Ustavnom sudu i trpanju lojalista vlade u njega, na ulice je u prosvjedu izašlo 50 tisuća Poljaka. Vladajući su ih napadali da su veliki izdajnici, ‘Poljaci najgore vrste’
Dąbrowa opisuje zašto je maknut s funkcije. “Otkaz sam dobio prvog dana stupanja na snagu novog zakona, 8. siječnja. Nova predsjednica uprave Poljskog radija Barbara Stanislawczyk bila je kratka: moram otići jer sam prekršio etička pravila. A što sam učinio? Poljski radio, simbolično je, na početku svakoga sata, naizmjence, emitirao poljsku himnu i Beethovenovu Odu radosti. Bila je to simbolična, prosvjedna gesta kojom smo željeli upozoriti na gušenje slobode govora i pluralizma u javnim medijima. To je bio moj grijeh”, kaže Dąbrowa za Telegram.
Vladar iz sjene
No, kakve to javne servise želi vladajuća stranka Prava i pravednosti, koja u poljskom Sejmu ima natpolovičnu većinu (na listopadskim izborima osvojila je 39 posto glasova, ima 234 od 460 mjesta u parlamentu) i sama je sastavila vlast? Nekoliko naših sugovornika među poljskim novinarima ovako je opisalo kakve javne medije želi Jarosław Kaczyński, šef vladajućeg PiS-a, nesumnjivo najjači čovjek Poljske, za čiju je moć posve nevažno što nije ni šef države (tu dužnost obnaša 43-godišnji Andrzej Duda), ni šef vlade (poljska premijerka je 52-godišnja Beata Szydło), jer im je nadređen kao partijski šef i ne zovu ga uzalud vladarom iz sjene.
Taj kontroverzni političar, čiji je brat blizanac Lech Kaczyński bio predsjednik Poljske do pogibije u zrakoplovnoj nesreći u Rusiji u travnju 2010., kamo je putovao na obilježavanje 70. obljetnice masakra u Katynskoj šumi (zanimljivo, blizanci Lech i Jarosław jedno su vrijeme istodobno bili na čelnim pozicijama u Poljskoj – prvi kao predsjednik, drugi kao premijer!), zastupnik je krajnje konzervativnih pogleda, među ostalim pobornik ponovnog uvođenja smrtne kazne.
Jarosław Kaczyński vidi javni servis, slično onome kako je u Hrvatskoj početkom devedesetih prošlog stoljeća doživljavan HRT, u vrijeme kada je na čelu Prisavlja bio Antun Vrdoljak. Ukratko: Poljsku televiziju treba pretvoriti u “katedralu poljskog duha”, televiziju koja će njegovati i razvijati nacionalni ponos, isticati poljsku snagu, njenu tradiciju, povijest i superiornost zemlje. I dakako, koja neće kritizirati aktualnu vlast. U poljskom slučaju to naravno znači i povratak tradicionalnim kršćanskim vrijednostima, upravo u duhu nedavne izjave Kaczyńskog: “Svaka ruka podignuta protiv Crkve je ruka podignuta protiv Poljske”.
Jaroslaw Kaczyński se neprekidno divi Orbanu i njegovu obračunu s ljudskim pravima i Europom
Pokoravanje najutjecajnijih medija – Poljska televizija tjedno je prisutna u više od 90 posto domaćinstava – samo je dio široke konzervativne kampanje vladajućeg PiS-a. Ta stranka već najavljuje prekid financiranja medicinski potpomognute oplodnje, zalaže se za zabranu pobačaja (sve u cilju navodnih populacijskih mjera u sklopu kojih se planira i pomoć obiteljima, mjesečno oko 115 eura za svako dijete ), najavljuje potrebu duhovne i kulturne obnove, žestoko se protivi ne samo istospolnim brakovima nego i pravima homoseksualaca (dok je Jarosław Kaczyński bio gradonačelnik Varšave dva je puta zabranio paradu ponosa) te napose jačanju domoljublja i isticanju nacionalnih vrijednosti.
Također, PiS je opsjednut borbom protiv “boljševičkih bolesti”, “komunista i njihovih agentura”, za koje tvrde da su unatoč višestranačkim izborima, kontinuirano vladale Poljskom bez obzira na rušenje komunizma u toj zemlji, sad već dalekih osamdesetih prošlog stoljeća. Cijela poljska priča prilično podsjeća na nagovještaje onoga što bi se skorim formiranjem vlasti moglo dogoditi i u Hrvatskoj, a o čemu je Telegram pisao u prošlom broju.
Za sve to, naravno, potrebna je kontrola medija, što Poljska, po uzoru na Orbanovu Mađarsku, upravo provodi. Kaczyński, kao najmoćniji čovjek Poljske, ne krije svoju fasciniranost mađarskim premijerom Viktorom Orbanom. Poznata je njegova rečenica kako “želi Budimpeštu u Varšavi”.
Dvojicu lidera ne zbližava samo potpuno jednaki zazor od imigranata s Bliskog istoka, nego i pokazivanje mišića prema Bruxellesu. Poljska to, zahvaljujući svojoj veličini i broju stanovnika (za razliku od Mađarske s nešto manje od 10 milijuna stanovnika, Poljska ih ima 38,5 milijuna) čini još snažnije i otvorenije. Kaczyński previše ne mari za kritike iz Bruxellesa, jer – za razliku od SAD-a, predvodnika NATO saveza, koji smatra najvažnijim saveznikom – na Europsku uniju gleda kao na papirnatog tigra.
Kopirani zakoni
“Njegovo divljenje Orbanovoj politici nije tajna”, kaže za Telegram poznati poljski novinar Wojciech Cieśla – kao što nije ni tajna da Kaczyński upravlja uredom predsjednika i kabinetom vlade. Medijski zakon koji nameće Kaczyński čisti je copy-paste mađarskih zakona koje je oktroirao Orban prije šest godina. Ono što je posebno znakovito jest da su se Kaczyński i Orban tajno sastali u poljskom selu Nidzica na nacionalni praznik Sveta tri kralja, 6. siječnja ove godine, samo tjedan dana nakon što je medijski zakon prošao kroz parlament. Orban se, dakle, u Poljskoj nije sastao s predsjednikom ili premijerkom, nego s Kaczyńskim, i to bolje od svega pokazuje tko je danas u toj državi pravi igrač.
Tomasz Lis (49), koji je novinarsku karijeru započeo na Poljskoj televiziji i bio njen dopisnik iz Washingtona, čija je knjiga “Što s Poljskom” bila bestseler i prodana u 100.000 primjeraka, također je žrtva čistki u poljskom javnom medijskom servisu – ukinuta mu je emisija na Drugom televizijskom programu.
“Nakon nekoliko tjedana nove vlade, mediji su vrlo snažno počeli kritizirati PiS. Vlada je imala dvije mogućnosti: ispraviti svoju politiku ili pokušati utjecati na medije. Naravno, odlučili su se za drugo, ali ne samo za utjecanje nego za njihovo potpuno preuzimanje. Učinili su to na brutalan način, donošenjem zakona kakav ne postoji nigdje u Europskoj uniji. Učinili su to radi dva cilja: prvo, da učvrste svoje biračko tijelo, i drugo, da kažu: ‘Pogledajte, naši neprijatelji govore loše stvari o Poljskoj, moramo se ujediniti’. Političari PiS-a navodni su borci protiv komunizma, ali njihov je mentalitet posve komunistički.
Oni ne shvaćaju europske vrijednost i njihov motiv za članstvom u EU nije poštivanje tih vrijednosti; oni su tamo da bi uzeli novac. Dodatni čimbenik u toj priči je Kaczyński i njegova nadaleko poznata opsjednutost Njemačkom. On je prije nekoliko godina uvrijedio kancelarku Angelu Merkel rekavši da je ‘slučajno postala njemačka premijerka’, aludirajući kako su je postavili Rusi. Potpuno apsurdno. Kaczyński i ljudi oko njega jednostavno ne mogu podnijeti njemačke političare”, kaže Tomasz Lis za Telegram.
‘Najgori izdajnici’
Prije nego što je nova poljska vlada nasrnula na medije provedene su čistke u antikorupcijskoj agenciji, kao i u civilnoj i vojnoj obavještajnoj službi, a opoziciji je sužena mogućnost uvida u njihov rad. Uslijedile su i kontroverzne izmjene zakona o Ustavnom sudu, što je izazvalo prosvjede, ali vladu nije spriječilo u namjeri da imenuje petero sebi lojalnih ustavnih sudaca. U prosincu su zbog toga uslijedile demonstracije, oko 50 tisuća Poljaka izašlo je na ulice, a lider Partije prava i pravednosti Jarosław Kaczyński nazvao ih je “izdajnicima” i “najgorom vrstom Poljaka”.
Pod egidom da se mediji ‘vraćaju Poljacima i čiste od komunista’ uvedena je cenzura
Krojenjem Ustavnog suda po vlastitoj mjeri Kaczyński se ovoga puta želi osigurati: u vrijeme dok je bio na čelu poljske vlade (2005. – 2007.), Ustavni sud poništio je neke od zakona koje je usvojio Sejm, što je njegovu vladu dovelo u probleme. Zato ih je sada nazvao “tvrđavom svega što je loše u Poljskoj” i doveo suce s kojima neće imati problema. Na kritike zapadnih medija kako se radi o puzajućem državnom udaru (britanski The Guardian) i reakcije pojedinih zemalja članica EU, osobito Njemačke, na koju je Kaczyński osobito alergičan (Angelu Merkel svojedobno je usporedio s Hitlerom), uzvratio je – aludirajući na Drugi svjetski rat – kako Nijemci Poljacima jako mnogo duguju, u svakom pogledu, od moralnog do ekonomskog, i kako je “neravnoteža štete” golema.
“Cijela operacija pokoravanja medija vodi se pod službenom parolom Partije pravde i pravednosti koja glasi ‘Vratimo javne medije Poljacima’, no iza toga se krije nešto drugo: ti mediji moraju bespogovorno slijediti politiku i veličati poljsku povijest”, kaže novinar poljskog Newsweeka Wojciech Cieśla.
Marksistička televizija
Sve je započelo u studenome, kada je Piotr Gliński, ministar kulture i potpredsjednik vlade, izašao s optužbom kako je javna televizija godinama emitirala propagandu. Od tada, vlast je mnogo puta najavljivala da će javnu televiziju pretvoriti u promotora “nacionalnih interesa”. Savršenu sliku kako Vlada vidi medije dao je ministar vanjskih poslova Witold Waszczykowski kada je u njemačkom Bildu početkom siječnja rekao kako je ranija vlada promicala ljevičarske ideje na javnoj televiziji, prikazujući svijet kroz marksistički model koji ide samo u jednom smjeru: miješanju kultura i rasa, biciklista i vegetarijanaca, zagovornika obnovljivih izvora energije i boraca protiv svih oblika religije.
Na stranu vlasti, kad je u pitanju temeljita čistka javnih medija, žestoko je stalo najstarije novinarsko društvo u Poljskoj, SDP (Stowarzyszenie Dziennikarzy Polskich). Cehovska organizacija odbacila je kritike da vlast guši medijske slobode. “U posljednjih nekoliko godina javni mediji dosegli su patološki stadij, koji, između ostalog, karakterizira politička pristranost i nedostatak pluralizma, a što je rezultat manipulacije i prikazivanje lažne slike Poljske.”
Ranija vlada je promicala ljevičarske ideje na televiziji: miješanje rasa i kultura, biciklista i vegetarijanaca, izjavio je u Bildu novi ministar vanjskih poslova
Europski parlament, osobito zastupnici lijeve političke orijentacije, posljednjih su dana jednostavno zatrpani elektroničkim porukama iz Poljske (“Primamo ih na tisuće”, rečeno je Telegramu iz ureda jednog od hrvatskih zastupnika u EU-parlamentu), čiji autori tvrdokorno zastupaju potrebu duhovne obnove, zalaganje za tradicionalne vrijednosti, jačanje nacionalne svijesti i borbu protiv komunizma.
“Demokracija u Poljskoj nije u opasnosti, u opasnosti su oni, komunisti, koji su na vlasti od Drugog svjetskog rata, a što se osobito osjećalo posljednjih osam godina. Tzv. Ustavni sud izgradila je bivša vlast (a imajte na umu da su nam Ustav nametnuli komunisti), kako bi blokirala razvoj demokracije. Činjenice su obrnute od onoga što gubitnici pokušavaju prikazati u medijima, a upravo su oni bili uzurpatori Poljske na trošak naroda. Mi i naši roditelji, naši preci, dugo smo čekali da u Poljsku konačno dođe demokracija i molimo vas da nas ostavite na miru i ne sudite što je dobro za Poljskoj, a što nije.
‘Djeca komunista’
Donald Tusk (aktualni predsjednik Europskog vijeća i bivši poljski premijer i predsjednik stranke Građanska platforma, koja je nakon osam godina u Poljskoj izgubila izbore prošlog listopada, op. a.) sa svojim je drugovima stvorio snažnu propagandnu mašineriju koja podupire njihove stavove s ciljem ostvarivanja interesa ograničene skupine potomaka komunističke oligarhije. Pogledajte tko drži najvažnije uredničke i novinarske pozicije u Poljskoj. Samo djeca i rodbina bivših istaknutih komunističkih političara i njihovih slugu. Želimo to promijeniti i imati pluralizam u medijima. Napokon! Tuska više ne želimo vidjeti u Poljskoj, ostavite ga sebi ako vam je dobar”, stoji, među ostalim, u elektroničkoj poruci koju je uputila izvjesna Agata Kania.
Poplava takvih poruka vjerojatno je bila razlog što nitko od petero poljskih europarlamentaraca iz kluba Progresivnog saveza socijalista i demokrata nije za Telegram želio komentirati aktualna zbivanja. Bogusław Liberadzki, bivši poljski ministar prometa, sada zastupnik u EU-parlamentu, prvo je pristao govoriti za Telegram, a kada je vidio pitanja, poslao je e-poruku s objašnjenjem kako se “situacija u Poljskoj i dalje razvija pa valja pričekati raspravu o tome, zakazanu u Strasbourgu sljedećeg tjedna”.
Nejasan uzrok
Što je, međutim, uzrok galopirajućeg ultrakonzervativizma u Poljskoj, koji u liberalnim krugovima smatraju putem u totalitarizam i diktaturu? Zemlji je, u ekonomskom smislu, od ulaska u Europsku uniju išlo sjajno. Poljaci nikada u svojoj povijesti nisu živjeli tako dobro i sigurno. Zemlja je, kao jedina članica Unije, izbjegla recesiju i gospodarsku krizu, a Poljska se može podičiti ne samo da pad BDP-a nije zabilježila od davne 1992. (od devedesetih do danas BDP je udvostručen!) nego ima i gospodarski rast veći nego u cijeloj Europskoj uniji.
‘Javni mediji od sada moraju veličati sve iz poljske povijesti i pokoravati se politici stranke’, objašnjava za Telegram novinar poljskog Newsweeka Wojciech Cieśla
Što je onda uzrokovalo okretanje birača od takve vlasti i prihvaćanje onih koji nude konzervativnu “revolucionarnu preobrazbu” poljskog društva?
Dr. Jacek Wasilewski, profesor novinarstva na političkim znanostima varšavskog sveučilišta i ugledni analitičar medija, ovako je za Telegram pokušao objasniti burna zbivanja ne samo na poljskoj medijskoj nego i političkoj sceni.
“U svakom slučaju, Poljska se okreće prema nacionalnim vrijednostima. Stranka koja je pobijedila smatra da je Poljacima preko glave onoga što bi se moglo izraziti frazom: jurnjava za Europom. To je bilo dobro za elitu, ali je frustriralo naciju, koja je još uvijek prilično konzervativna. Nakon izbora pobjednička se stranka počela ponašati kao da legitimno može govoriti u ime naroda. Kolektivne vrijednosti nacije razlikuju se od liberalnih vrijednosti koje u središte stavljaju individuu. Kolektivne vrijednosti su, pak, Bog, čast i domovina.
Zbog toga novinari koji imaju reputaciju da su previše liberalni, postaju opasnost za kolektivne vrijednosti koje su kompatibilne s nacionalnim vrijednostima. Eliminacija liberalnih vrijednosti i liberalnih novinara predstavlja zato simbolični prekid s politikom liberalnog klečanja i moljenja Europe da im da dozvolu za bilo kakvu odluku. Ovaj zaokret pokazuje da vlast medije tretira kao svoju produženu ruku i zato su joj potrebni ljudi odani tradicionalnim vrijednostima. Biti poslušan glasu naroda je biti poslušan vođi stranke”, zaključuje dr. Wasilewski.
Tekst je objavljen u tiskanom izdanju Telegrama 16. siječnja 2016.