Portal gospođe Markić danas ima nove neprijatelje; okomili su se na ljude koji se slikaju sa psima u krevetu
Tezu je teško prepričati, pa smo naprosto izvukli najbolje dijelove
Portal gospođe Željke Markić jutros je objavio možda jedan od svojih zabavnijih tekstova dosad. Pod malkicu nespretnim naslovom ‘Osim istospolnih zajednica, muškarac, žena i pas u krevetu, slike su koje sve češće gledamo na našim televizorima’, autorica teksta Anela Todorić piše o, po njoj očito, jednom od ozbiljnijih problema današnjice – ljudima koji svojim mačkama i psima daju da spavaju u krevetu.
Kako je cijelu tezu Naroda.hr teško kvalitetno prepričati, bez da se izgubi duh teksta, u nastavku ćemo vam naprosto prenijeti najbolje dijelove. Počet ćemo s ovim u kojem objašnjava kako je to bilo nekada:
“Molila se krunica zimi za stolom u kući, ljeti ispred kuće. Susjedi bi prolazili, dolazili. Svi smo bili jedne uz druge, u nekoliko metara u kućama s gornje strane ceste. S donje strane ceste rastao je drugi svijet, onaj životinjski. Štale su bile pune blaga, raznovrsnog. Kad bi tele dolazilo na svijet, svi bi ga iz gornje kuće budni dočekali, smijući mu se dok onako nespretno pada po sijenu pokušavajaći se osloniti na svoje noge. Malo kozle, definitivno je najljepša životinja na svijetu. Onako bijelo kao snijeg, čini te da se ne odvajaš od njega dok malo ne stasa. Tele ima najumiljatije oči, a magarac – ne spominje se bez veze toliko puta u Sv.Pismu. Pas, mačka, svinja…”.
‘Jesu li ovo slike moderne obitelji?’
Okej, autorica tu još uvijek zvuči pristojno, žena naprosto žali za nekim jednostavnijim vremenima, kad je gledala male kozliće i telad kako dolaze na svijet. No, strpite se još sekundu: “Svaka životinja je imala svoj zadatak – služiti ljudima. Iako smo živjeli u istom domaćinstvu i bili u zajedništvu, veselili se jedni drugima, nikad nijedna životinja nije bila član naše obitelji. Na sijenu iznad štale nekad bi koji čovjek i spavao, ali uvijek samo iz nevolje, kad dođe koji gost, zbog nedostatnog prostora u gornjoj kući. Ljudi su živjeli s ljudima, a životinje sa životinjama, a sve u božjoj prirodi.”.
I tu napokon dolazimo do srži problema: “I reče Bog: ‘Načinimo čovjeka na svoju sliku, sebi slična, da bude gospodar ribama morskim, pticama nebeskim i stoci – svoj zemlji – i svim gmizavcima što puze po zemlji!’ Osvrnula bih se na reklame današnjeg ‘boljeg’ svijeta kojem smo masovno pribjegli. Reklamirajući svoje proizvode, uvode sve agresivniju ideologiju mijenjanja čovjekove naravi i božjeg nauma s njim. Osim istospolnih zajednica, muškarac, žena i pas u krevetu, slike su koje sve češće gledamo na našim televizorima. Jesu li ovo slike moderne obitelji? Jesu li ovo slike naše budućnosti? Popularne floskule današnjice naučile su nas zaboravljati važno, da obitelj čine ljudi, ne životinje.”
I pred kraj autorica zakucava: “Svjedok sam vremena u kojem se više ne čudi, što životinje spavaju s ljudima, voze se u autosjedalicama, nose ljudsku odjeću i odazivaju se na ljudska imena, a nerođenu djecu se ubija. Moram se pitati: Zašto sve rijeđe viđam očeve i majke s kolicima za djecu, a sve češće naljepnice na autima: Psi u autu?”