Valjda je, poslije Alepa, jasno da je al Asadov režim jedan od najokrutnijih. Baš su takvi režimi danas u trendu
Najveću odgovornost za sirijsku tragediju snosi, nažalost, Obama
Autobusi kojima se prognanici iz Aleppa prevoze negdje, gdje bi se možda mogli osjećati sigurnije, oblijepljeni su fotografijama Bashara al Assada, ubojice njihovih obitelji i sugrađana. Ne znamo jesu li autobusi koji su odvozili Vukovarce poslije pada grada, ili autobusi koji su vozili bošnjačke muškarce na strijeljanje nakon okupacije Srebrenice; ne sjećamo se, dakle, jesu li ti autobusi bili oblijepljeni fotografijama Slobodana Miloševića, no učinak i poruka i jeziva ironija iz Aleppa, potuno su identični, kao da jesu.
Izvještaji iz Aleppa dvoznačnog su sadržaja. U jednim se izvještajima tvrdi kako su Asadovi vojnici masovno ubijali stanovnike i branitelje Aleppa, odmah poslije pada tog povijesnog grada, čije se stanovništvo početkom rata sastojalo od sedamdesetak posto sunita i tridesetak posto kršćana.
Strukturalno, propagadna je identična komunističkoj
Bashar al Asad je alavit, a alavitska je sekta , nastala u devetom stoljeću, dio šitskog islamskog svemira; Iranci, uz Ruse najvažniji saveznici dinastije Asad, također su šiti. U drugim se, osobito ruskim izvještajima, tvrdi kako nije bilo nikakvih ubojstava.
Putinova je propaganda, međutim, struktualno gledajući, posve identična ruskoj komunističkoj propagandi, koja je, kako znamo, tvrdila da nije bilo milijunskih čistki prije Drugog svjetskog rata, da nije bilo desetine milijuna političkih zatočenika u sibirskim gulazima, da su mađarski, češki i slovački narod pozvali ruske tenkove da interveniraju u tim zemljama, kad su se one pokušavale demokratizirati, te da je Josip Broz Tito bio američki kapitalistički agent.
Ruska je propagandna politika, nažalost, već skoro devedeset godina politika ultimativnih laži, koja ni u jednom elementu ne računa s istinom, jer je smatra nepotrebnom i duboko štetnom. U svakom slučaju, i najumjereniji novinarski izvještaji iz Aleppa, upozoravaju na neobično mali broj evakuacijskih autobusa u odnosu na velik broj izbjeglica, i na upravo zastrašujuće humanitarne uvjete, u kojima stanovnici ovog netom okupiranog grada pokušavaju preživjeti.
Obamine posve promašene procjene situacije
Nema, zapravo, ni najmanje sumnje da je Aleppo istodobno i Vukovar i Srebrenica, i da su za taj brualni ishod sadašnje faze sirijske revolucije neposredno krivi Bashar al Asad i Vladimir Putin. No, najveću odgovornost za sirijsku tragediju snosi, nažalost, američki predsjednik Barack Obama.
Dok će George W. Bush zauvijek ostati žigosan lažima o oružju za masovno uništenje, koje su pokrenule invaziju Iraka (premda se posve nesporno, Sadama Huseina moralo ukloniti), Barack Obama ostat će obilježen nečinjenjem u slučaju sirijske revolucije. Režim dinastije Asad zaista je najokrutiniji u novijoj povijesti Bliskog istoka, skupa s režimom Sadama Huseina, s kojim je, uostalom bio politički blizak.
Zbog takve okrutnosti režima, pitanje revolucije u Siriji bilo je pitanje vremena. Kad je revolucija napokon počela, američka je vanjska politika procijenila kako se baš ondje neće izravno miješati, jer ne želi ponavljati greške iz Iraka i Libije, gdje je rušenje tiranskih vladara dovelo do nemogućnosti uspostave bilo kakvog efikasnog sustava vlasti, te do trajnog građanskog rata sa zaista strašnim posljedicama.
Zapad je morao prevenirati Asadovu osvetu
Revolucija u Siriji zahtijevala je, svejedno, aktivnu zapadnu podršku. Prvi je razlog Asadova okrutnost; moralo se znati da će u slučaju ustaničkog poraza Asad pokazati iznimno visoku razinu krvožednosti prema poraženima. Ideologija ljudskih prava, na kojoj bi se trebala zasnivati zapadna vanjska politika, naprosto je morala prevenirati Asadovu osvetu, i to tako da mu ne dopusti da pobijedi.
Drugo, riječ je o nizu geopolitičkih razloga. Oklijevanjem s vojnom intervencijom na strani pobunjenika, Washington je otvorio politički prostor za jačanje ISISA u Siriji. Da je Asad ubijen 2012. godine, ISIS bi mnogo teže zavladao dijelom Sirije.
Idući geopolitički debakl Obamine administracije jest činjenica da je neodlučnom politikom prema Siriji, inače veliki američki predsjednik omogućio Rusiji povratak na svjetsku kriznu scenu. Barack Obama naprosto je morao prije četiri godine eliminirati Bashara al Asada i sve njegove najbliže suradnike, te tako omogućiti pobjedu relativno umjerene opozicije u Siriji.
Genocidna osveta koja će se odvijati u Siriji
Politika nečinjenja, uvjetovana katastrofom u Iraku i bezvlašćem u Libiji, dovela je do privremenog trijumfa najgore zamislive diktature i do jačanja Rusije, što stvara preduvjete za dugotrajni nastavak hladnog rata. O nečemu gorem ne želimo ni razmišljati.
Debakl Zapada, rast Putinove, diktatorske Rusije, i genocidna osveta koja će se odvijati u Siriji, u onim dijelovima zemlje pod Asadovom kontrolom, nesposredne su posljedice Obamine politike nečinjenja. Što sve, međutim, ne znači da je padom Aleppa stanje u Siriji zapečačeno.
Sirija će i dalje ostati katočna zemlja, iz koje će sve veći broj stanovnika pokušavati pobjeći, u kojoj će bijesniti vjerski ratovi, i koja će služiti kao najplodniji mogući prostor za procvat nekih novih Al Quaida I ISISA. Ne postoji niti najmanja šansa za pomirenje i uvođenje demokracije u Siriju, jer bi svaki demokratski proces doveo do obaranja sadašnjeg režima.
U Siriji trenutno pobjeđuje načelo apsolutnog zla
A rušenje sadašnjeg režima dovelo bi, pak, i do iznošenja teško kompromitirajućih podataka o ulozi Vladimira Putina u sirijskom građanskom ratu. Sirija će, dakle, još godinama i godinama ostati duboko podijeljena, zaraćena i jedna od najopasnijih zemalja na svijetu. I tu se više ništa ne može učiniti.
Valja se, ipak, nadati kako je poslije pada Aleppa i onim najogorčenijim protivnicima zapadne i američke politike valjda jasno da su režimi poput Asadova ipak mnogo malignija pojava, od bilo kakvog zapadnog intervencionizma. U Siriji trenutno pobjeđuje načelo apsolutnog zla (što ne znači da su neki drugi sudionici građanskog rata u toj zemlji, recimo pripadnici ISISA, manje strašni od Bashara al Asada).
Nemoguće je predvidjeti ishod procesa
Sirijski trijumf načela apsolutnog zla prilično je usklađen s političkim trendovima u većem dijelu svijeta: od onih sirotih idiota (ili osvještenih političkih zločinaca) , koji su u subotu u Zagrebu prosvjedovali pred prostorijama Srpskog narodnog vijeća, preko slučajeva Trump i Brexit, preko Marine le Pen, sve do činejnice da se Vladimira Putina, sasvim opravdano, smatra najmoćnijim čovjekom na svijetu.
Moderna politička karta svijeta jest karta ubrzanog rušenja demokratskih, liberalnih i humanističkih vrijednosti, u korist nasilja, međuetničke i međuvjerske mržnje. Zaista je teško predvidjeti konačni ishod ekstremno opasnih procesa koje upravo promatramo.