Postoji vjerojatnost da SAD ipak zarati s Iranom, a Reuters analizira o metodama kojima bi se mogli služiti

Ipak, povijest pokazuje da ovakve alternative nisu učinkovite, ili su previše opasne ili previše skupe. Osim toga, posljednji zračni napadi su se pokazali nepouzdanima. Dakle, političari moraju uzeti u obzir sve mogućnosti prije nego donesu konačnu odluku. Metode što su ubojstva, mobilizacija oružanih snaga, masovna bombardiranja i rat, zaslužuju još jedno preispitivanje prije nego ih se odabere.

Neke taktike su bile bolje od drugih, ali utvrđivanje one najučinkovitije može biti jako komplicirano. Ovo su one na koje bi se SAD, u slučaju potrebe, najprije mogao odlučiti.

1. Atentat

Podrazumijeva najniži stupanj nasilja. Atentatima se navodno koristio Izrael u borbi protiv iračkih i iranskih znanstvenika, na primjer, bomba koja je raznila automobil Majida Shahrrirarija, poznatog iranskog nuklearnog inžinjera, iz 2010. Ova metoda je odnijela ljudski život, no nije previše uspjela ometati razvoj nuklearnog oružja.

2. Sabotaža nuklearnih instalacija

Imala je nešto više učinka, ali je također bila privremeno rješenje. Najpoznatiji slučaj je bio tijekom Drugog svjetskog rata kada su britanski komandosi pokušali uništiti tvornicu u Norveškoj koju su okupirali nacisti i u njoj proizvodili tzv. “metalnu vodu”, tvar potrebnu za izradu nuklearnog otružja. Tvornica je bila uništena, no to je na samo nekoliko mjeseci uzrokovalo probleme, jer su inžinjeri nakon nekoliko mjeseci popravili oštećenu opremu.

3. Sabotaža druge vrste

Ovo se odnosi na cyber-napade na Iranska postrojenja za obogaćivanje urana, kao i krivotvorenje materijala koji se koriste za izdradu centrifuga, što rezultira zastojem razvoja nuklearnog programa mjesecima. No, to je sve.

4. Zračni napadi

Mogu biti učinkoviti, ali samo ako se barata preciznim oružjem. SAD su pokušale na taj način demolirati norvešku tvornicu koju su zauzeli nacisti, no nisu uspjeli. S druge strane, 1981. s naprednim avionima, Izrael je krenuo na bombardiranje Iraka, te 2007. sirijskog nuklearnog reaktora, što se pokazalo učinkovitim, čak najučinkovitijim u povijesti, obzirom da je Damask nakon toga odustao od svojih nukleranih pogona.

Situacija s Irakom je pak bila drukčija. Bombardiranje može unazaditi, ali ne i u konačnosti spriječiti razvoj nuklearnog pogona. Iran je po tom slučaju bitno sličniji Iraku.

5. Rat ili prijetnja ratom

Jedina nasilna politika koja može eliminirati nastajanje programa nuklearnog oružja sa sigrnošću je upravo rat. Povijest pokazuje da se ratom riješilo i nacističke Njemačke, a ratna intervencija bila je učinkovita i u Iraku 1991.
Rat je, međutim, i dalje najskuplja opcija, koja podrazumijeva trošenje mnogo novca, ali i najviše krvi.

Prijetnja ratom isto može biti učinkovita, za što je primjer Kuba i Rusija. Nakon prijetnji vojnom silom Rusi su otišli, zbog zastrašivanja, otišli s Kube. Unatoč tome, prisilna diplomacija nije nikad sigurna opcija. I SAD je zajedno sa saveznicima pokušao zastašiti Irak 1991. i 2003. Unatoč tome, rat je uslijedio.

6. Prihvaćanje Irana kao nuklearne sile

Postoji još jedna, posljednja opcija, ona koju svjetski političar nerado prihvaćaju, a to je prihvaćanje Irana kao nuklearne sile. No, Washington je odlučio da je bolje upetljati se odmah u trenutku nastajanja nuklearnog oružja, nego se silom boriti da se to zaustavi. Naravno, prihvaćanje Irana kao nuklearne sile može se odbiti kao bumerang.

Pola ovih mjera, osobito zračni napadi, mogu kupiti vrijeme i natjerati vlast u Teheranu da promisle o svom nuklearnom smjeru. No, ostaje visjeti u zraku neugodna istina: Ukoliko Iran ne postupi u skladu s nedavno potpisanim nuklearnim sporazumom, Washington se suočava s teškim izborom; može zaratiti s Iranom ili se nadati da će zastrašivanje potiv protivnika koji ima nuklearno oružje, upaliti i protiv Iranskog režima.