Hrvatska se našla na trećem mjestu među zemljama Europske unije po količini i vrijednosti uvezene ruske nafte morskim putem, samo su Nizozemska i Italija uvezle još veće količine. Prema javno dostupnim podacima nije poznato tko su bili kupci te nafte. Je li sva ta nafta otpremljena naftovodom u Srbiju ili Mađarsku ili je dio i dalje skladišten u Hrvatskoj znadu njeni kupci, JANAF i Vlada Republike Hrvatske.
Prošle godine zemlje Europske unije ukupno su uvozile 15 milijuna barela nafte dnevno. Nešto manje od četvrtine te količine stizalo je iz Ruske Federacije, od toga 2,8 milijuna barela dnevno tankerima, a 0,7 milijuna barela dnevno naftovodima. Ukupna vrijednost uvezene ruske nafte bila je 88 milijardi eura pa je posve razumljiv ogroman značaj uvođenja embarga na uvoz nafte za obje strane.
Njemačka ministrica vanjskih poslova Annalena Baerbock nedavno je izjavila da će „uvoz ruske nafte do ljeta biti prepolovljen, a do kraja godine sveden na nulu“. Državni proračun Ruske Federacije ovisan je o porezu na naftu i plin koji izravno čini 40 % ukupnih proračunskih prihoda. Tome treba pridodati i značajne neizravne prihode iz poreza na dobit, poreza na osobni dohodak te PDV-a te je posvema jasno da je ruska invazija na Ukrajinu dobrim dijelom financirana upravo prihodima od izvoza nafte i plina u zemlje Europske unije.
Besmislena je pomoć Ukrajini ako se financira ruski ratni stroj
U načelu, nitko ne spori da bi uvođenje embarga na uvoz ruske nafte bilo poprilično bolno za režim Vladimira Putina jer bi dnevnu cijenu rata u Ukrajini morao pokrivati smanjivanjem nekih drugih rashoda, ponajviše socijalnih transfera, ili bi pak morao odustati od svojih daljnjih osvajačkih planova kako ne bi ugrozio kakvu-takvu socijalnu stabilnost i tako doveo u pitanje podršku većine ruskih građana za svoju ratnu avanturu.
Što skorije uvođenje embarga na naftu preduvjet je zaustavljanja ruskih vojnih operacija u Ukrajini, a time i veliki korak u smjeru političkoga i vojnoga poraza Vladimira Putina. Krajnje je besmisleno pomagati Ukrajini vojno i financijski, kupovati u istočnoeuropskim državama sve preostale upotrebljive zalihe naoružanja sovjetske proizvodnje, otpremati ih u Ukrajinu zajedno sa sofisticiranom opremom i oružjem zapadnoga porijekla i istovremeno izravno financirati ruski ratni stroj kupovinom ruske nafte i plina.
Nema drastičnog smanjenja uvoza bez formalnog embarga
Cijena barela sirove nafte Brent u utorak je bila na približno istom nivou kao i na početku ruske invazije, a usporedba izvezenih količina ruske nafte morskim putem u veljači i ožujku pokazuje da bez formalnoga embarga na njen uvoz ili uvođenja posebnih carina, uvezene količine u zemlje Europske unije neće tek tako biti drastično smanjene.
Hrvatska se našla među zemljama koje su povećale uvoz ili provoz ruske nafte u ožujku u odnosu na onaj u veljači, točnije kazano u veljači toga uvoza uopće nije bilo, a u ožujku je u Hrvatskoj iskrcano 2,21 milijun barela ruske nafte u tržišnoj vrijednosti od 250 milijuna dolara. Tako se Hrvatska našla na trećem mjestu među zemljama Europske unije po količini i vrijednosti uvezene ruske nafte morskim putem, samo su Nizozemska i Italija uvezle još veće količine. Prema javno dostupnim podacima nije poznato tko su bili kupci te nafte. Je li sva ta nafta otpremljena naftovodom u Srbiju ili Mađarsku ili je dio i dalje skladišten u Hrvatskoj, znadu njeni kupci, JANAF i Vlada Republike Hrvatske.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Hrvatska u poziciji blokiranja transporta ruske nafte
JANAF i Naftna industrija Srbije (NIS) sklopili su u siječnju ove godine ugovor o transportu nafte iz luke u Omišlju do hrvatsko-srpske granice prema kojem je JANAF do 31. prosinca ove godine trebao prevesti 3,2 milijuna tona nafte. Većinski vlasnik NIS-a je ruski Gazprom Neft pa će se počevši od 15. svibnja ta srpska tvrtka naći na udaru sankcija Europske unije i više neće moći realizirati spomenuti ugovor. Hoće li u međuvremenu Gazprom Neft prodati svoj većinski udio i tako NIS poštedjeti sankcija ili će Srbija uspjeti isposlovati izuzeće zbog prodaje naoružanja i municije vlastite i sovjetske proizvodnje SAD-u za potrebe opremanja ukrajinske vojske zasad nije razvidno.
Kako god ta priča završila Srbija više neće moći kupovati rusku naftu kada na nju bude uveden europski embargo jer je ovisna o njenoj dopremi putem JANAF-a. Hrvatska se tako zahvaljujući svome geografskom položaju i provođenju europskih sankcija našla u poziciji blokiranja transporta ruske nafte u Srbiju i Mađarsku.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Moguć dogovor sličan onome s Iranom
Možemo očekivati da će embargo na uvoz nafte uključivati i opću zabranu prijevoza ruske nafte brodovima u vlasništvu europskih kompanija kako bi se dodatno smanjila mogućnost njenoga izvoza na treća tržišta, ali i uvođenje “izuzeća“ za kupnju ruske nafte sličnoga programu Ujedinjenih naroda Nafta za hranu provođenog od 1996. do 2003. godine, kojim je omogućen izvoz nafte Iraku za potrebe kupnje hrane i lijekova.
Prema prijedlogu o kojem se još uvijek raspravlja u uredima Europske komisije tako izvezena ruska nafta trebala bi biti plaćana na poseban račun korišten isključivo za kupnju hrane i lijekova za potrebe građana Ruske Federacije ili u kasnijem razdoblju za ratne reparacije Ukrajini. Međutim, nije realno očekivati da će Vladimir Putin u ovoj fazi rata pristati na takvo poniženje.
Njemačka postiže potpunu neovisnost
Njemačka je u procesu uspješnog rješavanja zadnje tehničke prepreke uvođenju embarga na uvoz ruske nafte, a to je njena prerada u rafineriji u Schwedtu. Bizarno, ruska državna naftna kompanija Rosneft dobila je suglasnost njemačkoga tržišnog regulatora za povećanje svoga vlasničkog udjela s 54,17 % na 91,67% u rafineriji u istočnonjemačkom gradu Schwedtu samo tri dana prije početka ruske invazije na Ukrajinu. Vremešna rafinerija izgrađena je u nekadašnjem DDR-u, povezana je naftovodom Družba sa sibirskim naftnim poljima, a u njoj proizvedeni derivati namijenjeni su tržištu Berlina i okolice.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Njemački ministar gospodarstva i zaštite okoliša Robert Habeck izjavio je u utorak da je Njemačka u dva mjeseca uspjela smanjiti udio ruske nafte u ukupnom uvozu s 35 % na 12 % i da je taj preostali udio vezan isključivo uz rad rafinerije u Schwedtu što je rješivo u “narednim danima te će tako Njemačka postati potpuno neovisna o ruskoj nafti.“ Ako je ministar Habek u pravu onda je najava njegove kolegice Baerbock o potpunom prestanku uvoza ruske nafte do konca godine bila isuviše oprezna i pesimistična.
Putinov pokeraški blef
Jučerašnju odluku Gazproma o prestanku isporuke plina Poljskoj i Bugarskoj treba gledati upravo u tome kontekstu. Vladimir Putin zna da je europski embargo na uvoz nafte postao realno izvediv u vrlo kratkom roku i da Europska unija u narednom razdoblju uopće neće kupovati rusku naftu. Zbog toga je prijetnja prestankom isporuka plina svim “neprijateljskim zemljama“ koje ga ne žele plaćati u rubljima pokeraški blef kojim u zadnji tren želi spriječiti uvođenje embarga na naftu.
Poljska je ionako već bila najavila da nema namjeru obnoviti ugovor s Gazpromom o kupnji ruskog plina čije važenje ističe krajem godine jer će u listopadu biti završen plinovod Baltic Pipe koji povezuje norveška plinska nalazišta i Poljsku. Objava prekida daljnjih isporuka kupcu koji je sam najavio da neće obnoviti ugovor bila bi samo folklor za uveseljavanje domaće javnosti da nije i eklatantno kršenje postojećih ugovornih obaveza.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Gazprom će vjerojatno nastaviti sa svojom serijom unaprijed planiranih prekida isporuka i drugim istočnoeuropskim zemljama uključivši i Hrvatsku kako bi usporio punjenja europskih podzemnih skladišta plina i održao cijenu plina na sadašnjem nivou. U toj za Ukrajince krvavoj, a za ostale Europljane teškoj i skupoj igri netko će morati prvi popustiti. Neka to bude Vladimir Putin, jer u protivnome Ukrajina iz 2022. bit će po svojim posljedicama za Europu jako slična Čehoslovačkoj iz 1938. godine.
Bespoštedno novinarstvo koje gura društvo naprijed.
Za neograničeno čitanje Telegrama i podršku istraživačkim serijalima, pretplatite se na Telegram.
Prekid isporuke plina očajnički je Putinov blef. Europa će ga matirati ako uvede embargo na rusku naftu
Ukrajina iz 2022. mogla bi po posljedicama za Europu postati jako slična Čehoslovačkoj iz 1938. godine
Hrvatska se našla na trećem mjestu među zemljama Europske unije po količini i vrijednosti uvezene ruske nafte morskim putem, samo su Nizozemska i Italija uvezle još veće količine. Prema javno dostupnim podacima nije poznato tko su bili kupci te nafte. Je li sva ta nafta otpremljena naftovodom u Srbiju ili Mađarsku ili je dio i dalje skladišten u Hrvatskoj znadu njeni kupci, JANAF i Vlada Republike Hrvatske.
Prošle godine zemlje Europske unije ukupno su uvozile 15 milijuna barela nafte dnevno. Nešto manje od četvrtine te količine stizalo je iz Ruske Federacije, od toga 2,8 milijuna barela dnevno tankerima, a 0,7 milijuna barela dnevno naftovodima. Ukupna vrijednost uvezene ruske nafte bila je 88 milijardi eura pa je posve razumljiv ogroman značaj uvođenja embarga na uvoz nafte za obje strane.
Njemačka ministrica vanjskih poslova Annalena Baerbock nedavno je izjavila da će „uvoz ruske nafte do ljeta biti prepolovljen, a do kraja godine sveden na nulu“. Državni proračun Ruske Federacije ovisan je o porezu na naftu i plin koji izravno čini 40 % ukupnih proračunskih prihoda. Tome treba pridodati i značajne neizravne prihode iz poreza na dobit, poreza na osobni dohodak te PDV-a te je posvema jasno da je ruska invazija na Ukrajinu dobrim dijelom financirana upravo prihodima od izvoza nafte i plina u zemlje Europske unije.
Besmislena je pomoć Ukrajini ako se financira ruski ratni stroj
U načelu, nitko ne spori da bi uvođenje embarga na uvoz ruske nafte bilo poprilično bolno za režim Vladimira Putina jer bi dnevnu cijenu rata u Ukrajini morao pokrivati smanjivanjem nekih drugih rashoda, ponajviše socijalnih transfera, ili bi pak morao odustati od svojih daljnjih osvajačkih planova kako ne bi ugrozio kakvu-takvu socijalnu stabilnost i tako doveo u pitanje podršku većine ruskih građana za svoju ratnu avanturu.
Što skorije uvođenje embarga na naftu preduvjet je zaustavljanja ruskih vojnih operacija u Ukrajini, a time i veliki korak u smjeru političkoga i vojnoga poraza Vladimira Putina. Krajnje je besmisleno pomagati Ukrajini vojno i financijski, kupovati u istočnoeuropskim državama sve preostale upotrebljive zalihe naoružanja sovjetske proizvodnje, otpremati ih u Ukrajinu zajedno sa sofisticiranom opremom i oružjem zapadnoga porijekla i istovremeno izravno financirati ruski ratni stroj kupovinom ruske nafte i plina.
Nema drastičnog smanjenja uvoza bez formalnog embarga
Cijena barela sirove nafte Brent u utorak je bila na približno istom nivou kao i na početku ruske invazije, a usporedba izvezenih količina ruske nafte morskim putem u veljači i ožujku pokazuje da bez formalnoga embarga na njen uvoz ili uvođenja posebnih carina, uvezene količine u zemlje Europske unije neće tek tako biti drastično smanjene.
Hrvatska se našla među zemljama koje su povećale uvoz ili provoz ruske nafte u ožujku u odnosu na onaj u veljači, točnije kazano u veljači toga uvoza uopće nije bilo, a u ožujku je u Hrvatskoj iskrcano 2,21 milijun barela ruske nafte u tržišnoj vrijednosti od 250 milijuna dolara. Tako se Hrvatska našla na trećem mjestu među zemljama Europske unije po količini i vrijednosti uvezene ruske nafte morskim putem, samo su Nizozemska i Italija uvezle još veće količine. Prema javno dostupnim podacima nije poznato tko su bili kupci te nafte. Je li sva ta nafta otpremljena naftovodom u Srbiju ili Mađarsku ili je dio i dalje skladišten u Hrvatskoj, znadu njeni kupci, JANAF i Vlada Republike Hrvatske.
Hrvatska u poziciji blokiranja transporta ruske nafte
JANAF i Naftna industrija Srbije (NIS) sklopili su u siječnju ove godine ugovor o transportu nafte iz luke u Omišlju do hrvatsko-srpske granice prema kojem je JANAF do 31. prosinca ove godine trebao prevesti 3,2 milijuna tona nafte. Većinski vlasnik NIS-a je ruski Gazprom Neft pa će se počevši od 15. svibnja ta srpska tvrtka naći na udaru sankcija Europske unije i više neće moći realizirati spomenuti ugovor. Hoće li u međuvremenu Gazprom Neft prodati svoj većinski udio i tako NIS poštedjeti sankcija ili će Srbija uspjeti isposlovati izuzeće zbog prodaje naoružanja i municije vlastite i sovjetske proizvodnje SAD-u za potrebe opremanja ukrajinske vojske zasad nije razvidno.
Kako god ta priča završila Srbija više neće moći kupovati rusku naftu kada na nju bude uveden europski embargo jer je ovisna o njenoj dopremi putem JANAF-a. Hrvatska se tako zahvaljujući svome geografskom položaju i provođenju europskih sankcija našla u poziciji blokiranja transporta ruske nafte u Srbiju i Mađarsku.
Moguć dogovor sličan onome s Iranom
Možemo očekivati da će embargo na uvoz nafte uključivati i opću zabranu prijevoza ruske nafte brodovima u vlasništvu europskih kompanija kako bi se dodatno smanjila mogućnost njenoga izvoza na treća tržišta, ali i uvođenje “izuzeća“ za kupnju ruske nafte sličnoga programu Ujedinjenih naroda Nafta za hranu provođenog od 1996. do 2003. godine, kojim je omogućen izvoz nafte Iraku za potrebe kupnje hrane i lijekova.
Prema prijedlogu o kojem se još uvijek raspravlja u uredima Europske komisije tako izvezena ruska nafta trebala bi biti plaćana na poseban račun korišten isključivo za kupnju hrane i lijekova za potrebe građana Ruske Federacije ili u kasnijem razdoblju za ratne reparacije Ukrajini. Međutim, nije realno očekivati da će Vladimir Putin u ovoj fazi rata pristati na takvo poniženje.
Njemačka postiže potpunu neovisnost
Njemačka je u procesu uspješnog rješavanja zadnje tehničke prepreke uvođenju embarga na uvoz ruske nafte, a to je njena prerada u rafineriji u Schwedtu. Bizarno, ruska državna naftna kompanija Rosneft dobila je suglasnost njemačkoga tržišnog regulatora za povećanje svoga vlasničkog udjela s 54,17 % na 91,67% u rafineriji u istočnonjemačkom gradu Schwedtu samo tri dana prije početka ruske invazije na Ukrajinu. Vremešna rafinerija izgrađena je u nekadašnjem DDR-u, povezana je naftovodom Družba sa sibirskim naftnim poljima, a u njoj proizvedeni derivati namijenjeni su tržištu Berlina i okolice.
Njemački ministar gospodarstva i zaštite okoliša Robert Habeck izjavio je u utorak da je Njemačka u dva mjeseca uspjela smanjiti udio ruske nafte u ukupnom uvozu s 35 % na 12 % i da je taj preostali udio vezan isključivo uz rad rafinerije u Schwedtu što je rješivo u “narednim danima te će tako Njemačka postati potpuno neovisna o ruskoj nafti.“ Ako je ministar Habek u pravu onda je najava njegove kolegice Baerbock o potpunom prestanku uvoza ruske nafte do konca godine bila isuviše oprezna i pesimistična.
Putinov pokeraški blef
Jučerašnju odluku Gazproma o prestanku isporuke plina Poljskoj i Bugarskoj treba gledati upravo u tome kontekstu. Vladimir Putin zna da je europski embargo na uvoz nafte postao realno izvediv u vrlo kratkom roku i da Europska unija u narednom razdoblju uopće neće kupovati rusku naftu. Zbog toga je prijetnja prestankom isporuka plina svim “neprijateljskim zemljama“ koje ga ne žele plaćati u rubljima pokeraški blef kojim u zadnji tren želi spriječiti uvođenje embarga na naftu.
Poljska je ionako već bila najavila da nema namjeru obnoviti ugovor s Gazpromom o kupnji ruskog plina čije važenje ističe krajem godine jer će u listopadu biti završen plinovod Baltic Pipe koji povezuje norveška plinska nalazišta i Poljsku. Objava prekida daljnjih isporuka kupcu koji je sam najavio da neće obnoviti ugovor bila bi samo folklor za uveseljavanje domaće javnosti da nije i eklatantno kršenje postojećih ugovornih obaveza.
Gazprom će vjerojatno nastaviti sa svojom serijom unaprijed planiranih prekida isporuka i drugim istočnoeuropskim zemljama uključivši i Hrvatsku kako bi usporio punjenja europskih podzemnih skladišta plina i održao cijenu plina na sadašnjem nivou. U toj za Ukrajince krvavoj, a za ostale Europljane teškoj i skupoj igri netko će morati prvi popustiti. Neka to bude Vladimir Putin, jer u protivnome Ukrajina iz 2022. bit će po svojim posljedicama za Europu jako slična Čehoslovačkoj iz 1938. godine.