Prema recentnoj presudi, država mora isplatiti odštetu bivšem pilotu JNA kojeg su zlostavljali hrvatski vojnici
Prvi donosimo detalje odluke koju je 2. veljače donio sud u Rovinju
“U Kerestincu sam zlostavljan u svibnju 1992. godine, prije nego što sam završio na razmjeni. Stalno mi se vraćaju slike tih događaja, posljedice premlaćivanja osjećam i danas”, opisao je Tomislav Božović, bivši pilot JNA, danas 66-godišnji trener tenisa koji živi u Puli.
U Istru je preselio iz rodnog sela kraj Čačka, a prve dane rata dočekao je kao aktivni pilot u zračnoj bazi u Tuzli. No, nije htio ratovati pa je napustio JNA. Prema službenoj evidenciji, 31. prosinca 1991. izašao je iz JNA, a 9. siječnja 1992., RH ga evidentira kao bivšeg časnika. Svejedno je uskoro uhićen zbog ratnog zločina. U međuvremenu je pokrenuo postupak u kojem od države traži odštetu za fizičke i psihičke boli zbog, kako tvrdi, zlostavljanja u Kerestincu, ratnom zatvoru u okolici Zagreba.
Sud u Rovinju ovih dana donio je nepravomoćnu presudu u njegovu korist, te će mu Hrvatska, prema toj odluci, morati platiti 345 tisuća kuna odštete. Da je Božović doista bio među osobama zlostavljanima u ratnom zatvoru u Kerestincu potvrđeno je i presudom koju je nedavno protiv nekolicine optuženih pripadnika hrvatskih postrojbi donio Županijski sud u Zagrebu.
Donosimo dijelove njegovog iskaza
“Prije Kerestinca bio sam četiri mjeseca u Zatvoru u Puli, ali tamo me nisu zlostavljali. Tek kada su me prebacili u Kerestinec počela je tortura. Tamo me dočekao špalir vojnih policajaca. Tukli su me palicama. Među njima je bila i jedna mlada policajka. I ona me tukla. Sjećam se da u imali oznake 66. bojne vojne policije.
Nakon takvog dočeka smjestili su me u jednu veću prostoriju u kojoj je već bilo 30-ak ljudi. Zanimalo me gdje sam to doveden, no nitko mi nije odgovorio. Svi su bili pognute glave i s rukama na leđima. Nakon toga odveli su me u drugu prostoriju gdje su mi uzeli podatke i ponovno me počeli mlatiti pitajući me tko je meni četniku dao ime hrvatskoga kralja.
I idući dan su me pretukli, a jedan od njih stavljao mi je pištolj pod vrat i na čelo. Ispalio je i jedan hitac u pod. Kad su stigli predstavnici Međunarodnog crvenog križa sakrili su me u atomsko sklonište. Nakon njihova odlaska, odveli su me u samicu.
Posjet zapovjednika Vojne policije
Tamo je u jednom trenutku došlo više vojnih policajaca, a među njima je, kako sam kasnije doznao, bio i tadašnji zapovjednik vojne policije Mate Laušić. Njemu sam ispričao što sam sve proživio, a on me pitao jesu li me tukli u Puli. Nakon negativnog odgovora otišao je bez riječi.
Više me nisu tukli, ali su me i dalje psihički zlostavljali. Prilikom drugog dolaska Crvenog križa dopustili su mi da razgovaram s medicinskom sestrom koja je sastavila izvješće o mojim ozljedama. Nakon osmodnevnog zatočeništa našao sam se u autobusu u skupini za razmjenu. Bio sam protiv razmjene, i to sam rekao vojnim policajcima koji su me zbog toga ponovno prebili.
Ne znam imena tih ljudi koji su me mučili’, rekao je Božović koji je zbog zlostavljanja, ali i izgubljene zarade tražio da mu Hrvatska plati milijun kuna. U prvom sudskom procesu dobio je zbog nezakonitog uhićenja tek 48 tisuća, no sada mu je sud u Rovinju dosudio još 345 tisuća kuna odštete za posljedice koje ima zbog mučenja.
Napustio službu u JNA na vlastiti zahtjev
Božović je bio pilot u aktivnoj vojnoj službi Jugoslavenske narodne armije. Na vlastiti zahtjev tu je službu prekinuo 31. prosinca 1991., a 9. siječnja 1992. godine evidentiran je kao bivši časnik u Uredu za obranu Republike Hrvatske.
‘Uhićen sam nedugo nakon toga, 20. siječnja, a u pritvoru sam bio sve do razmjene, 22. svibnja 1992. godine. Nakon razmjene bio sam kod brata u Beogradu gdje sam 6. kolovoza te iste godine dobio osobnu iskaznicu i status izbjeglice.
Neko vrijeme, do listopada 1993. godine boravio sam kod sina u Milanu. Tamo sam kao stranac dobio pravo boravka. U hrvatsko državljanstvo primljen sam 31. svibnja 1994. godine, no rješenjem generalnog konzulata Republike Hrvatske od 18. kolovoza 1997. odbijen mi je zahtjev za izdavanjem putovnice. Naime, u međuvremenu je protiv mene, 20. studenog 1996. godine produžen pritvor zbog optužbi za ratni zločin. Tek 27. prosinca 2000. godine ta je istraga obustavljena, pa mi je i ukinut pritvor i povučena tjeralica.
Povratak u Hrvatsku nakon obustavljanja istrage
U Hrvatsku sam se vratio u siječnju 2001. godine kada sam dobio putovnicu”, tvrdi Božović i dodaje kako je još 11. svibnja 1994. godine podnio kaznenu prijavu protiv tada još nepoznatog policajca HV-a koji ga je zlostavljao. Međutim, ta prijava je odbačena.
Tek u drugoj polovini 2008. godine, prema dostupnim informacijama, Državno odvjetništvo RH počelo je ozbiljnije rasvjetljavati zločine koji su se dogodili u Kerestincu, a službena istraga otvorena je 24. studenog 2010. godine. Lani su Stjepan Klarić, koji je bio zapovjednik zatvora poznatijeg kao Konačište ratnih zarobljenika Kerestinec, i još četvorica njemu podređenih vojnika, proglašeni krivima. Presuda još nije pravomoćna.
Bez obzira na to sud u Rovinju sada je, doduše također još uvijek nepravomoćno, naložio Republici Hrvatskoj da Božoviću plati 345 tisuća kuna odštete. Uz to mu mora nadoknaditi i nešto više od 80 tisuća kuna troškova što ih je do sada imao u parnici u kojoj ponovno dokazuje koliko mu je boli u Kerestincu nanijeto i kakve sve posljedice zbog toga još uvijek trpi. Od sudske borbe već je ogorčen.
Država se žalila na visinu dosuđene odštete
Postupak je pokrenuo još u ožujku 2003. godine, tražeći od države milijun kuna, no dosuđeno mu je 410.800 kuna. I Božovićev odvjetnik Nenad Sladaković i Općinsko državno odvjetništvo u Puli, koje zastupa državu na tu presudu su se žalili. Županijski sud u Puli potvrdio je tek dio odštete koji se odnosi na nezakonito pritvaranje za što je Božović tražio 48.800 kuna, dok je naknadu za duševne i fizičke boli morao i dalje tražiti na sudu. Izgubljenu zaradu iz perioda dok je u Srbiji i Italiji živio bez ikakvih prava, nikada nije dobio.
Morao je iznova dokazivati i da u trenutku uhićenja nije više bio aktivni pripadnik JNA, te kako za sve što mu se događalo, kao i za sve što je o njemu objavljivano, država mora platiti.
I vještaci su tada potvrdili da je dugoročna tortura tijekom koje je Božović u više navrata pretrpio i smrtni strah, uzrokovala kod njega PTSP, što je “značajno utjecalo i na smanjenje njegove ukupne životne aktivnosti”, piše.