Premda se možda čini da su se pojavile niotkuda, povijest lažnih vijesti prilično je duga i nasilna
Politico je napravio pregled lažnih vijesti od 15. stoljeća do izbora Trumpa
Lažne vijesti promilile su svoju ružnu glavu u Trentu u Italiji na uskršnju nedjelju 1475. godine. Dvogodišnji dječak Simonino je nestao, a franjevac Bernandino da Feltre u propovijedima je tvrdio da su dječaka oteli Židovi, koji su ga ubili, a krv iskoristili kako bi proslavili Pashu. Glasine su se brzo širile, a da Feltre je uskoro počeo tvrditi da je dječakovo tijelo pronađenu u podrumu židovske kuće, piše u velikoj analizi lažnih vijesti Politico.
Potaknut gnjusnim pričama koje su se šaputale po gradu, princ biskup Trenta Johannes IV Hinderbach naredio je da se cijela židovska zajednica u gradu uhiti i ispita uz mučenje. Petnaestoro je proglašeno krivima i spaljeno na lomači, a glas o židovskim ”zločinima” u Trentu rezutirala je sličnim histerijama u drugim gradovima.
Lažne vijesti ponovno aktualne
Prepoznavši da je priča očito lažna, Papa je pokušao intervenirati i prekinuti i priče i suđenja. Hinderbach se na to osjetio ugroženim i počeo širiti još lažnih priča o židovima koji piju krv kršćanske djece. Na kraju je toliko ljudi vjerovalu o priču o Simoninu, da je Papi postalo nemoguće bilo kako intervenirati.
Hinderbach je dječaka proglasio svecem, pripisujući mu na stotine čuda. Povjesničari danas priče o Židovima koji otimaju djecu i piju njihovu krv smatraju kamenom temeljcem antisemitizma u Europi. Jedna anti-semitska web stranica i dalje prepričava priču o Simoninu kao da je u potpunosti istinita. Neke glasine očito nikada ne umiru.
Tijekom posljednjih par mjeseci lažne vijesti ponovno su aktualne. Od lažnih priča o optužnici protiv Hillary Clinton koja samo što nije podignuta, do mitova o poštaru iz Ohia koji je uništavao poštom poslane glasove za Donalda Trumpa. Lažne i štetne priče pročele su se širiti Faceboookom i Twitterom. U nekim su slučajevima imale i nasilne posljedice. Ranije ovog mjeseca muškarac je u jednom restoranu u Washingtonu pucao iz automatske puške, tvrdeći da istražuje (lažna) izvješća o tome da u tom restoranu zaposlenik Hillary Clinton John Podesta od tamo upravlja kriminalnom mrežom zlostavljača djece.
Nisu novi fenomen
U cijeloj medijskoj histeriji oko lažnih vijesti, jedna se činjenica izgubila: lažne vijesti nipošto nisu novi fenomen. Postoje otkako su prije petstotinjak godina izumom tiskarskog stroja nastale ”vijesti”. Lažne su vijesti od početka bile senzacionalističke i ekstremne, dizajnirane da zapale strasti i predrasude. I često su završavale nasiljem. Nacistička propagandna mašinerija oslanjala se na iste priče o Židovima koji piju krv kršćanske djece koje su inspirirane princom Hinderbachom iz 15. stoljeća. No, možda je nasablasnija činjenica koliko su zapravo lažne vijesti uporne i moćne.
Fenomen lažnih vijesti pojavio se u isto vrijeme kada su vijesti počele redovno cirkulirati Gutenbergovim izumom tiskarskog stroja 1439. godine. ”Prave” vijesti bilo je poprilično teško potvrditi. Postojali su brojni izvori, od publikacija političkih i vjerskih vlasti do iskaza očevidaca, ali nije postojao nikakav koncept novinarske etike ili objektivnosti. Zajedno s tiskom širile su se i lažne vijesti, od spektakularnih priča o morskim čudovištima i vješticama do tvrdnji da su za prirodne katastrofe krivi grešnici. Lisabonski potres iz 1755. godine jedna je od najkompleksnijih novinskih priča ikada.
Crkva, a nakon nje i druge instance vlasti, potres su objasnile kao božansku osvetu grešnicima. U Portugalu se pojavio cijeli žanr lažnih vijesti i pamfleta koji su širili ovu priču i tvrdili da neki preživjeli živote duguju smo ukazanju Djevice Marije. Ovakve su interpetacije potresa nagnale filozofa prosvjetiteljstva Voltairea da napadne vjerska objašnjenja lažnih vijesti i bavi se fenomenom lažnih informacija.
Lažne vijesti u prosvjetiteljstvu
A u njegovorj eri primjera je bilo puno. Kada je 1761. Marc-Antoine Calas, dvadesetdvogodišnji sin uglednog protestantskog trgovca iz Tolousea počinio samoubojstvo, katolički aktivisti priču su iskoristili da prošire glasine o tome kako ga je otac, Jean, ubio jer je namjeravao prijeći u katolike. Lokalna sudska vlast postavila je znakove koji pozivaju svjedoke da, ako mogu, potvrde takve glasine, pretvarajući tako trač u činjenicu, a potom i u vijest.
Jean Calas osuđen je na temelju svjedočenja potaknutog glasinama. Javno je mučen prije nego što je smaknut. Užasnut ovom pričom, Voltaire je pisao vlastite protunapade, secirajući apsurdnost cijele priče. Priča o ocu i sinu Calas na kraju je izazvala javno zgražanje nad lažnim vijestima, mučenjem kao metodom kazne, pa čak i smrtnom kaznom, postavši tako jedna od osnovica samog pokreta prosvjetiteljstva.
No, ni znanstvena revolucija i prosvjetiteljstvo nisu uspjeli zaustaviti tok lažnih vijesti. Na primjer, u posljednjim godinama prije francuske revolucije u Parizu se pojavio niz pamfleta koji su tvrdili da po prvi puta otkrivaju proračunski deficit vlade pred bankrotom. Svaki je pamflet dolazio iz drugog političkog tabora, svaki je imao drugačije brojke i svaki je optuživao drugog ministra. Na kraju je curenjem informacija iz vlade i sve potvrdljivijim izvorima, objavljeno dovoljno informacija da javnost dobije nekakvu opću sliku javnih financija, no kao i danas, čitatelji su morali biti i vješti i poprilično skeptični kako bi iz mora informacija izvukli kakvu takvu istinu.
Lažne vijesti i novi svijet
Lažne vijesti u političke svrhe koristili su i američki ‘Oci osnivači’. Kako bi potakao revolt amerikanaca protiv kolonijalne vlasti, Benjamin Franklin širio je priče o Indijancima koji surađuju s britanskim kraljem Georgeom i uzimaju skalpove amerikanaca. Druge vođe revolucije pisale su lažne propagandne priče o tome kako kralj navodno šalje tisuće vojnika da se bore protiv američkih domoljuba, sve sa ciljem da potaknu građane da se prijave u vojsku i pomognu revoluciju.
Do početka devetnaestog stoljeća, lažne vijesti najviše su se dodirivale pitanja rase, a Amerika je bila iznimno plodno tlo za širenje raznih rasnih glasina i lažnih priča. Jedna od najupornijih lažnih priča u predratnoj Americi bila je ona o crnicima koji su se spotnano počeli pretvarati u bijelce. Širile su se i razne priče o ustancima i nasilnim zločinima robova, što je znalo dovoditi do nasilja nad Afro-amerikancima.
Senzacionalizam prodaje
Senzacionalizam se uvijek dobro prodavao. Do kraja 19. stoljeća na tržištu su se pojavile moderne novine, koje su se hvalile ekskluzivama i reportažama, ali nisu prezale ni od lažnih priča kako bi povećali prodaju. Na primjer, ‘Velika Mjesečeva prevara’ iz 1835. godine koju je objavio New York Sun tvrdila je da na mjesecu živi civilizacija vanzemaljaca, a na temelju te priče The Sun se etablirao kao jedna od većih novina, a pritom ostvario i pristojan profit.
Godine 1855. anti-katoličke novine u Philadelphiji lažno su optužile Irce da kradu biblije iz javnih škola, što je dovelo do nasilnih prosvjeda i napada na katoličke crkve. Žuto novinarstvo u tom je periodu cvalo, a koristili su se lažni intervjui, izmišljeni stručnjaci i lažne priče kako bi se izazvali željene emocije bijesa ili sućuti.
No, ako postoji jedna dobra stvar koja proizlazi iz duge povijesti lažnih vijesti i njihovih rezultata, od građanskog nasilja do ratova, je to što su takve vijesti izazvale nezadovoljstvo dijela javnosti koji je tražio objektivnije vijesti. Tako je nastalo tržite koje je othranilo industriju relativno objektivnih medija nastalu na prijelazu 19. i 20. stoljeća. Tendencionalizam i senzacionalizam možda nikada nisu nestali, ali objektivno novinarstvo postalo je uspješan poslovni model, a do relativno nedavno, i dominantan model u industiji.
Kako zaustaviti plimu
Sve do internetskih vijesti naše ere novinarske norme nisu ozbiljno promijenjene. No lažne vijesti ponovno su postale snažna sila. Digitalne vijesti na velika su vrata vratile žutilo u mainstream. Algoritmi koji kreiraju news feedove ne poznaju pojam točnosti i objektivnosti. U isto vrijeme, digitalne medijske platforme desetkovale su tradicionalne medije i u smislu ljudstva i u smislu financijske snage.
Istraživanje Pew Research centra ”State of media 2016” oslikalo je dosta mračnu sliku za najozbiljnije medijske organizacije. Prihodi od oglašivača su u padu, novinari se još uvijek otpuštaju a danas je samo u SAD-u stotinu tiskanih izdanja manje nego što ih je bilo 2004. Između 2003. i 2014. godine broj novinara koji prate lokalne teme pao je za 35 posto. Ti su novinari često bili lokalni heroji i predstavljali su važnu vezu između zajednice, političkih struktura i čitatelja.
Danas su ti heroji i društvene spone nestale, a s njima je nestao i jedan pouzdan društevni filter. Prave vijesti se ne vraćaju u nijednom opipljivom obliku na lolanoj razini. Većina čitatelja više se ne oslanja na profesionalne medijske izvore i dobar dio informacija filtriraju društvene mreže i vlade. Kako prave vijesti kopne, lažne rastu. Vidjeli smo rezultate koje su imale u prošlosti, i najveći izazov medijskih profesionalaca je naći način da se val lažnih vijesti ponovno zaustavi.